Poslovni broj: UsI-1574/23-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: D. K. iz J., protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Z., radi poništavanja rješenja, 09. listopada 2023. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/23-01/23, URBROJ: 512-2501-23-2 od 15. veljače 2023. godine.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 15. veljače 2023. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 22. prosinca 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti, uz obrazloženje da tužiteljeva pripadnost Narodnoj zaštiti J. nije sporna, ali da njegove tadašnje aktivnosti ne ulaze u područje primjene čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB).
Tužitelj u tužbi ukazuje na to da aktivnosti koje je obavljao u Narodnoj zaštiti nisu bile mirnodopske te su predstavljale pripremu za odlazak na bojište, što je kasnije i realizirano.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i dokumentacija u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je 12. studenog 2021. godine podnio zahtjev za priznanje statusa hrvatskog branitelja u razdoblju od 30. lipnja 1991. godine do 24. prosinca 1991. godine, a na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti J. (P.). U zahtjevu je naveo da je čuvao selo i izvor vode, vršio pripreme za obranu sela i bio naoružan te da je u kasnijim razdobljima bio i na ratištima.
Međutim, tužitelj za ta kasnija razdoblja (počevši od 11. ožujka 1992. godine nadalje) već ima priznat status hrvatskog branitelja, a u upravnom postupku su i tužitelj i dva njegova svjedoka u svojim izjavama potvrdili da za vrijeme tužiteljevog sudjelovanja u Narodnoj zaštiti nije bilo borbenih djelovanja.
Na temelju čl. 3. st. 2. ZHB-a pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite može biti priznat status hrvatskog branitelja u slučaju pružanja oružanog otpora i djelovanja u izravnoj vezi s tim otporom.
Nesporno je da tužitelj za vrijeme pripadnosti Narodnoj zaštiti J. nije sudjelovao u pružanju oružanog otpora, a djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom može biti relevantno samo instrumentalno, ako je ujedno i rezultiralo pružanjem oružanog otpora.
S obzirom na to da tužitelj nesporno za vrijeme pripadnosti Narodnoj zaštiti J. (P.) nije sudjelovao u pružanju oružanog otpora, njemu se za to razdoblje doista ne može priznati status hrvatskog branitelja pa su u tom smislu rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita.
Stoga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
Tužitelj na temelju čl. 15. ZHB-a ima mogućnost podnošenja posebnog zahtjeva za priznanje statusa sudionika Domovinskog rata, na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti.
U Zagrebu, 09. listopada 2023. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
