Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

Poslovni broj 16 P-159/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. L. H., odvjetniku u V., protiv tuženika I. ŠKZ u likvidaciji, Ž., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku u O, radi ništetnosti, u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, a koja presuda je donesena i objavljena 6. listopada 2023.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim članak 5. Ugovora o kreditu br. 044//ZG/2000 zaključen dana 16.08.2000. godine između D. R. iz Z., i tuženika ŠKZ I. u likvidaciji, iz Ž. koji glasi:

Ugovorene strane suglasne su da se Ugovor raskida na štetu KORISNIKA, ukoliko KORISNIK kredita ne uplati dvije uzastopne rate. Posljedica razvrgavanja ugovora je: uvećanje kamate za 3 posto na neotplaćeni dio glavnice+pripadajući iznos ugovorene kamate (npr. ugovorena kamata 2% + uvećanje 3% = 5 %). Iste odredbe primjenjuju se ukoliko KORISNIK kredita ne uplati nijednu ratu. Naplata duga dospijeva u roku sedam dana od dana slanja opomene.“

II. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Utvrđuje se ništetnim članak 6. Ugovora o kreditu br. 044//ZG/2000 zaključen dana 16.08.2000.. godine između D. R. iz Z., i tuženika ŠKZ I. u likvidaciji, iz Ž. koji glasi:

Ukoliko KORISNIK kredita neredovito otplaćuje prispjele rate, obračunavaju se i naplaćuju zatezne kamate, koje su za 2 posto više od ugovorene kamate (npr. ako je ug. kam 2% + uvećanje 2% = 4%). Zatezne kamate se obračunavaju i naplaćuju od dana dospjelosti rate do dana uplate, a osnovica za obračun kamata je iznos dospjele rate."

III. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevima koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim čl. 3. Ugovora o kreditu broj 044/ZG/2000, zaključen dana 16.08.2000. godine između D. R. iz Z., i tuženika ŠKZ I. u likvidaciji u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa 1,98 % na mjesečnom nivou."

IV. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevima koji glasi:

" Utvrđuje se ništetnim članak 9. Ugovora o kreditu br. 044//ZG/2000 zaključen dana 16.08.2000. godine između D. R. iz Z., i tuženika ŠKZ I. u likvidaciji, iz Ž. koji glasi:

"Ukoliko KORISNIK kredita ne pristane plaćati KREDITORU kamatu po novoj kamatnoj stopi, Ugovor se jednostrano raskida na štetu KORISNIKA i kredit s pripadajućim ugovorenim kamatama vraća se u cijelosti u smislu čl. 5. Ugovora, a povrat duga mora se izvršiti u roku od 7 dana od dana odaslanog pismenog izvješća o promijenjenoj kamatnoj stopi.“

r i j e š i o  j e

V. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim čl. 8. Ugovora o kreditu br. 044//ZG/2000 zaključen dana 16.08.2000. godine između D. R. iz Z., i tuženika ŠKZ I. u likvidaciji, iz Ž. koji glasi:

Ugovorene strane suglasne su da KREDITOR za vrijeme trajanja ugovora može jednostrano izmijeniti visinu kamatne stope na više ili na niže, uz pismeno izvješćivanje KORISNIKA, ukoliko poraste ili padne cijena novca na tržištu više od 1% od ugovorene kamatne stope. Nova kamatna stopa primjenjuje se od dana pismenog izvješćivanja KORISNIKA."

VI. Nalaže se tužitelju D. R. iz Z., OIB: …, da tuženiku I. ŠKZ u likvidaciji, Ž., OIB: …, na ime parničnog troška isplati iznos od 1.960,70 eura¹ (slovima: tisuću devet stotina šezdeset eura i sedamdeset centi)/ 14.772,86 kn (slovima: četrnaest tisuća sedam stotina sedamdeset dvije kune i osamdeset šest lipa), sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 2.014,27 eura¹ (slovima: dvije tisuće četrnaest eura i dvadeset sedam centi).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. lipnja 2020., koja je uređena, ispravljena, dopunjena i konačno postavljena u podnesku od 29. rujna 2020., navodi da je tužitelj, kao korisnik kredita dana 16. kolovoza 2000., zaključio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 044/ZG/2000, za koji je Ugovor izvršena ovjera potpisa kod javnog bilježnika I. D. u Z., 14. listopada 2000. i kojim je tuženik, kao kreditor, prema čl. 1. Ugovora odobrio tužitelju nenamjenski kredit u iznosu od 27.020,00 kn, protuvrijednost od 7.000,00 DEM prema srednjem tečaju HNB na dan puštanja u tečaj kredita.

2. Da je čl. 3. toga Ugovora ugovorena kamatna stopa od 1,98 % na mjesečnom nivou, što znači kamatna stopa od 23,76 % na godišnjem nivou, da je Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 76/96) koja je bila na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora, propisano da stopa zatezne kamate od 11. rujna 1996. do 30. lipnja 2002. iznosi 18% godišnje, a imajući u vidu navedenu urednu o visini tope zatezne kamate, koja je prisilni propis, te da sudionici u pravnom projektu ne smiju ugovarati, obračunavati i naplaćivati zatezne kamate po stopi koja je viša od dopuštene stope zatezne kamate propisane navedenom Uredbom, ugovaranje kamate u visini od 23,76% je nedopušteno, jer je protivno navedenom prisilnom propisu, pa je stoga ništetan čl. 3. navedenog ugovora.

3. Da je čl. 4. toga ugovora ugovoreno da kredit počinje teći dana 16. kolovoza 200., a ukupni dug korisnika prema kreditoru, zajedno sa pripadajućim kamatama iznosi 39.859,90 kn, u protuvrijednosti od 10.326,40 DEM, prema otkupnom tečaju mjenjačnice Dolar Commerce d.o.o. Vinkovci, a da se prema navedenim člancima navedeni iznos otplaćuje u 24 jednakih mjesečnih rata, po isteku 30 dana od dana puštanja u tečaj kredita, u kunskoj protuvrijednosti, prema otkupnom tečaju DEM mjenjačnice Dolar Commerce d.o.o. Vinkovci, a mjesečna rata iznosi 430,27 DEM, plativo u kunama prema otkupnom tečaju mjenjačnice Dolar Commerce d.o.o. Vinkovci (dio glavnice 291,76 / kamatni iznos 138,60) s tim da prva rata dospijeva dana 16. rujna 2000., a posljednja rata dospijeva 16. kolovoza 2002., a otplata kredita vrši se na blagajni Imetak ŠKZ u Ž. ili virmanom. Tužitelj smatra da je odredba čl. 4. ovog ugovora ništetna, jer je predmetnim ugovorom određeno da iznos tražbine – mjesečne rate određene u DEM, ovisi o iznosu otkupnog tečaja mjenjačnice Dolar Commerce d.o.o. Vinkovci, no nije navedeno na koji dan. Da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima propisano da se činidba, kao objekt ugovorne obveze može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a ista mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a da je prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, propisano da kada je činidba neodređena ili ne odrediva, da je u tom slučaju ugovor ništetan, da je Trgovački sud u Osijeku, objavio upis brisanja trgovačkog društva Dolar Commerce d.o.o. Vinkovci u sudski registar provedeno kod istog suda, dana 18. siječnja 2013., pod poslovnim brojem Tt 13/162-2, pa radi iznesenog tužitelju nije jasno kako tuženik vrši obračun sukladno čl. 4. predmetnog ugovora kada mjenjačnica Dolar Commerce d.o.o. Vinkovci, ne postoji, niti je jasno na koji bi se dan eventualno vršio obračun, što navedenu ugovornu odredbu čini ništetnom. Da je pored iznesenog čl. 1. i 4. toga ugovora ugovorena valutna klauzula, te je dužnik za slučaj zakašnjenja u obvezi platiti zatezne kamate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u valuti koja je bila valuta ugovora, sukladno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, kako i glasi rješidba Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-744/06-2 od 21. rujna 2006., pa temeljem navedenog tužitelj smatra da tuženik nema pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na kunsko potraživanje, te da iz navedenog proizlazi da je čl. 4. Ugovora o kreditu ništetan, jer je dužnik za slučaj zakašnjenja u obvezi platiti zatezne kamate po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, u valuti koja je bila valuta ugovora, sukladno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, pa je s obzirom da sudionici u pravnom prometu ne smiju ugovarati, obračunavati i naplaćivati zatezne kamate po stopi koja je viša od najviše dopuštene stope zatezne kamate, odredba čl. 3. Ugovora ništetna je i po ovom osnovu. Tužitelj se ovdje poziva na odluku Vrhovnog suda, poslovni broj Rev-607/10-2 od 7. rujna 2011., navodeći da sukladno toj rješidbi stoji da kreditor ima pravo na zatezne kamate na glavnicu u dosuđenoj valuti, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na te devizne štedne uloge po viđenju.

4. Tužitelj navodi da članak 5. citiranog Ugovora o kreditu glasi: Ugovorene strane suglasne su da se Ugovor raskida na štetu KORISNIKA, ukoliko KORISNIK kredita ne uplati dvije uzastopne rate. Posljedica razvrgavanja ugovora je: uvećanje kamate za 3% na neotplaćeni dio glavnice+pripadajući iznos ugovorene kamate (npr. ugovorena kamata 2% + uvećanje 3% = 5 %) Iste odredbe primjenjuju se ukoliko KORISNIK kredita ne uplati nijednu ratu. Naplata duga dospijeva u roku sedam dana od dana slanja opomene, a da članak 6. citiranog Ugovora o kreditu glasi: Ukoliko KORISNIK kredita neredovito otplaćuje prispjele rate, obračunavaju se i naplaćuju zatezne kamate, koje su za 2 posto više od ugovorene kamate (npr. ako je ug. kam 2% + uvećanje 2% = 4%). Zatezne kamate se obračunavaju i naplaćuju od dana dospjelosti rate do dana uplate, a osnovica za obračun kamata je iznos dospjele rate. Da su odredbe čl. 5. i 6. predmetnog ugovora ništetna, jer je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim odnosima propisano da je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kada dospiju za isplatu početi teći kamate, ako ne budu isplaćene, iz čega proizlazi da se ovdje radi o računanju kamate na kamatu, odnosno anatocizmu, koji nije dopušten, jer tuženik nije, niti banka, niti financijska institucija, zbog čega je stav tužitelja da su i ništetna odredbe čl. 5. i 6. citiranog ugovora o kreditu, kao i cjelokupni obračun kredita.

5. Tužitelj navodi da je člankom 7. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno da:

U slučajevima predviđenim u čl. 5. i 6. ovog Ugovora, KREDITOR ima pravo u ime pretrpljene štete obračunati i naplatiti penale u iznosu 10 DEM, preračunato u kune prema srednjem tečaju HNB na dan uplate za sve dane zakašnjenja plaćanja, da je čl. 270. st. 3. tada važećem Zakona o obveznim odnosima bilo propisano da se ugovorna kazna ne može ugovoriti za novčane obveze, a obzirom da tražbina po kreditu čini novčanu obvezu, navedena ugovorna odredba protivna je imperativnoj odredbi Zakona o obveznim odnosima, te je takva odredba ugovora ništetna.

6. Tužitelj navodi da je članak 8. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno da:

Ugovorene strane suglasne su da KREDITOR za vrijeme trajanja ugovora može jednostrano izmijeniti visinu kamatne stope na više ili na niže, uz pismeno izvješćivanje KORISNIKA, ukoliko poraste ili padne cijena novca na tržištu više od 1% od ugovorene kamatne stope. Nova kamatna stopa primjenjuje se od dana pismenog izvješćivanja KORISNIKA, a da je čl. 9. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno da: Ukoliko KORISNIK kredita ne pristane plaćati KREDITORU kamatu po novoj kamatnoj stopi, Ugovor se jednostrano raskida na štetu KORISNIKA i kredit s pripadajućim ugovorenim kamatama vraća se u cijelosti u smislu čl. 5. Ugovora, a povrat duga mora se izvršiti u roku od 7 dana od dana odaslanog pismenog izvješća o promijenjenoj kamatnoj stopi, da su ovi članici ništetni iz razloga što su protivni odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), jer unatoč činjenici da je tuženik po definiciji financijska institucija zadrugara, isti pravni posao sklopljen na tržištu, a da je čl. 2. Zakona o štedno kreditnim zadrugama propisano da su štedno kreditne zadruge financijske institucije zadrugara u čijem poslovanju sudjeluje svaki zadrugar prema načelu uzajamne pomoći, pri čemu unaprjeđuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi profesionalni interes u skladu sa ovim zakonom i Statutom štedno kreditne zadruge. Da iz citirane odredbe nesporno proizlazi da se radi o tržištu reguliranom sa "lex specialis" po posebnim normama, a koje kontrolira Ministarstvo financija RH i Hrvatska narodna banka, pri čemu je za utvrđenje ništetnosti nebitno je li šteta nastala ili nije, već je bitno da je sporna odredba protivna zakonskim propisima i načelu vladavine prava, da je stoga ništetna ugovorna odredba vezana za promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, pri čemu je nebitno da li je šteta nastala ili nije, nego je bitno da je sporna odredba suprotna zakonskim propisima i načelu vladavine prava, jer sukladno čl. 2. Zakona o obveznim odnosima sudionici u prometu uređuju slobodno svoje odnose, ali ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, stoga je posljedično navedenom cjelokupni obračun tuženika zasnovan na ništetnim odredbama Ugovora o kreditu.

7. Tužitelj nadalje navodi da je platni nalog Općinskog suda u Županji, poslovni broj Pl-37/01 od 18. travnja 2001. izdan na prijedlog tuženika na način da je u historijatu tužbe navedena mjesečna kamatna stopa u iznosu od 1,98%, a u petitu tužbe je zahtijevana mjesečna kamatna stopa od 4,98%, što je sud prihvatio i donio platni nalog, pa je očito da je utuženi iznos uvećao za 3% kamatne stope mjesečno bez bilo kakve pravne osnove, a što je suprotno ugovornim i zakonskim odredbama.

8. Radi svega naprijed navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan čl. 3., čl. 4., čl. 5., čl. 6., čl. 7., čl. 8. i čl. 9. citiranog Ugovora o kreditu, te kojom će naložiti tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju.

9. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbeni zahtjev smatra činjenično i pravno neosnovanim, da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, čije se utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi traži nije bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03) na koji se tužiteljica poziva, da u konkretnom slučaju se uopće ne može primijeniti Zakon o zaštiti potrošača, zato što ugovorne strane nisu potrošači, odnosno trgovci u smislu čl. 3. navedenog zakona. Da je pravni prednik tuženika bio financijska institucija zadrugara, u kojoj svaki zadrugar sudjeluje prema načelu uzajamne pomoći, pri čemu unaprjeđuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi interes u skladu sa zakonom i statutom štedno kreditne zadruge. Da Štedno kreditna zdruga kao financijska institucija zadrugara ne nastupa na tržištu u okviru svoje djelatnosti, nego isključivo po načelu uzajamne pomoći, zaštićuje određeni interes zadrugara dajući ju kredit, zbog čega Štedno kredita zadruga nije trgovac u smislu čl. 3. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, a jednako tako, niti tužitelja nije pravni prednik tužiteljice nije potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača, zato što nije sklapao pravni posao na tržištu, nego u ograničenom okruženju drugih zadrugara, u svrhu koja je namijenjena njegovim interesima, dakle, propisi koji štite potrošača, odnosno sudske odluke koji reguliraju pravne odnose potrošača i trgovce nisu primjenjivi u ovoj pravnoj stvari. Informacije radi, tuženik navodi da tužiteljica u ovom odnosu nije bila savjesna, ovo stoga što je evidentirana kao pravomoćno osuđena osoba kaznenom presudom Općinskog suda u Županji, poslovni broj K-266/03-10 od 18. veljače 2004., a zbog prevare na štetu tuženika, kao i da tužitelju sklapanjem citiranog ugovora o kreditu nije nastala nikakva šteta, nego čak suprotno ona je podigla kredit kod tuženika, a isti uopće nije vratila. Radi svega navedenog tuženik navodi da, niti jedna od navedenih ugovornih odredbi nije ništetna, niti je "plod anatocizma", da su svi prigovori tužitelja paušalni, a pažljivim čitanjem sadržaja spornih ugovornih odredbi da se zaključiti da su odredbe ovog ugovora u skladu sa pozitivnim propisima u RH, pa stoga tuženik predlaže, po provedenom postupku odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici naknadu parničnog troška.

10. U nastavku postupka, na raspravnom ročištu od 1. prosinca 2020. tuženik je naveo da se protivi se uređenom tužbenom zahtjevu po podnesku tužitelja od 29. rujna 2020., kako i činjenično i pravno neosnovano. Vezano za utvrđenje ništetnim čl. 3. citiranog ugovora smatra da je promašen prigovor tužitelja s obzirom da je u ugovoru ugovorena redovna kamatna stopa, dok tužiteljica ističe zakonske propise koji se odnose na stopu zatezne kamate koja je vrijedila u određeno vrijeme, da redovna kamata od 1,98 na mjesečnom nivou nije nezakonita, a niti je zelenaška. Vezano za utvrđenje ništetnim čl. 4. citiranog Ugovora navodi da je činidba iz Ugovora o kreditu dovoljno određena s obzirom da iz istog jasno proizlazi da je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 7.000,00 maraka sa točno određenim rokovima dospijeća. Vezano za ugovoreni tečaj navodi da je sukladno čl. 395. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koji je tada vrijedio, propisano da stranke mogu ugovoriti i drugi tečaj , a vezano za obračun tražbine na koji se tužitelj poziva smatra da to nije dio tužbenog zahtjeva zbog čega se na isto nije želio posebno osvrtati. U odnosu na prigovor anatocizma navodi da uvidom u sadržaj Ugovora o kreditu nije utvrđeno da bi bio primijenjen nedopušteni anatocizam. U odnosu penale, odnosno ugovorenu kaznu navodi da stranke nisu ugovorile ugovornu kaznu s obzirom da je u čl. 7. ugovoren penal, a koji izraz uopće nije zakonski izraz, pa se i ne može smatrati ugovornom kaznom. Neovisno o navedenom pretrpljena šteta koja se navodi u čl. 7. Ugovora o kreditu ne mora uvijek biti novčana obveza, da se prvenstveno šteta popravlja naturalnom restitucijom. U tom smislu čak da je i ugovorena ugovorna kazna, proizlazi da se to ne odnosi isključivo na novčanu obvezu. Vezano za utvrđenje ništetnim čl. 8. citiranog Ugovora o kreditu navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio na snazi navedeni Zakon o zaštiti potrošača, a osim toga odredba na koju se tužitelj poziva definira tko je potrošač, pa u tom smislu je nejasno protivno kojoj zakonskoj odredbi koja uređuje prava potrošača je Ugovor o kreditu je protivan. U odnosu na obračun tražbine tuženika temeljem citiranog Ugovora o kreditu, smatra da nije dopušteno proglašavati ništetnim sudsku odluku u vidu donesenog platnog naloga.

11. Podneskom od 29. rujna 2020.tužitelj je povećao tužbeni zahtjev, na način da je pored utvrđenja ništetnim čl.4., 5., 6.,7.,8. i 9. Ugovora o kreditu, kako je to tužbom tražio, zahtijevao i utvrđenje ništetnim čl.3. toga ugovora. Tužena se protivila i ovako konačno postavljenom i specificiranom tužbenom zahtjevu koji u sebi sadrži preinaku, te je pravomoćnim rješenjem ovog suda posl.br.16 P-220/20-12 od 24. ožujka 2021. sud dopustio ovu preinaku.

12. Presudom ovoga suda, poslovni broj 16 P-220/20-12 od 24. ožujka 2021., utvrđeni su ništetnim čl. 4., 5., 6., 7., 8. i 9. Ugovora o kreditu, dok je odbijen tužitelj sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnim čl. 3. Ugovora o kreditu, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

13. Protiv navedene presude parnične stranke su izjavile žalbu u povodu kojih je Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom, poslovni broj 78 Gž-2645/2021-2 od 20. travnja 2022., ukinuo presudu kojom je utvrđen ništetnim čl. 5., 6., 3., 8. i 9., te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je potvrdio presudu vezano za čl. 7. i čl.4. Ugovora, a također je odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom. U ukidbenoj odluci Županijski sud u Zagrebu daje slijedeću uputu prvostupanjskom sudu i to vezano za:

- Čl. 3. Ugovora o kreditu navodi da prvostupanjski sud treba uzeti u obzir odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III-1649/01 od 6. svibnja 2005. i U-III- 380/01, od 5. svibnja 2004. i dr., ali i odluku Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-x- 1150/14-4 od 25. siječnja 2017., u kojima je izraženo shvaćanje da kada nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata (stopu između drugih osoba iz čl. 399. st. 2. ZOO) da u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništetnim dijela ugovorne kamatne stope između prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu, a vezano za navedeno navodi da i u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kreditu nije postojao poseban propis kojim bi bila regulirana maksimalna visina ugovorne kamate stope, te da u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamatama (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništetnim dijela ugovorne kamatne stope iznad utvrđene prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu.

- Čl. 8. Ugovora o kreditu drugostupanjski sud navodi da prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je tuženik kao kreditor za vrijeme trajanja ugovora mijenjao visinu kamatne stope i da nije dokazao da bi na temelju utvrđenja ništetnosti te ugovorne odredbe mogao ostvariti neka prava za koje smatra da mu pripadaju, pa se stoga ne može smatrati zainteresiranom osobom u smislu navedene zakonske odredbe. No, suprotno stavu prvostupanjskog suda drugostupanjski sud, a s obzirom da je tužitelj stranka predmetnog ugovora, smatra da u toj činjenici leži njegov interes u smislu čl. 109. ZOO, da se neka odredba pa tako i sporna utvrdi ništetnom, da pri tome ne postoji njegova obveza da u parnici kakva je predmetna dokazuje da trpi neku štetu ili da dokazuje da bi na temelju utvrđenja ništetnosti te ugovorne odredbe mogao ostvariti neka i koja prava, pa zbog takvog shvaćanja prvostupanjski sud nije obrazložio da li je ova odredba ništetna ili ne unutar činjeničnih navoda na koje se tužitelj poziva.

- Čl. 9. Ugovora o kreditu navodi da je ustrajanje tužitelja na primjeni Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) na konkretan slučaj neosnovano, ovo stoga što se taj zakon ne može retroaktivno primijeniti na Ugovor o kreditu koji je sklopljen skoro tri godine ranije, što je prvostupanjski sud uz druge razloge pravilno i obrazložio, no budući da se ova odredba veže uz odredbe čl. 5. i čl. 6. Ugovora o kreditu, a odluka prvostupanjskog suda kojom su čl. 5. i 6. utvrđeni ništetnim je ukinuta, stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti čl. 9. Ugovora o kreditu.

- Čl. 5. Ugovora o kreditu prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim, kao i čl. 6. toga Ugovora o kreditu, uz obrazloženje da istima tuženik nedopušteno ugovara naplatu dospjelog duga neotplaćenog kredita zajedno s ugovorenom kamatom, te kao osnovicu za obračun zatezne kamate ponovno uzima dospjelu ratu (u kojoj je već uračunao kamatu odnosno koja rata se već sastoji od glavnice i ugovorene kamate), to prvostupanjski sud smatra da je protivno čl. 27. ZOO odnosno čl. 279. ZOO, koji je vrijedio u trenutku sklapanja pravnog posla, smatrajući da na temelju čl. 5. i 6. Ugovora o kreditu tuženik polaže pravo na naplatu ugovorene kamate od dospijeća pa nadalje, a da ugovornu kamatu ima pravo obračunavati i naplatiti samo dok traje ugovorni odnos (do raskida ili otkaza), dok nakon prestanka ugovora pa nadalje teče samo zatezna kamata, pri čemu prvostupanjski sud zauzima stav da sukladno Zakonu o štedno-kreditnim zadrugama (NN 47/98) tuženik nije banka već financijska institucija zadrugara, zbog čega se ne može primjenjivati načelo anatocizma u smislu čl. 400. st. 3. ZOO.

14. Drugostupanjski sud smatra da čl. 5. Ugovora o kreditu nije ugovoreno plaćanje kamate na ugovornu kamatu u smislu čl. 277. ZOO, nego je tom odredbom ugovoreno da će se u slučaju raskida ugovora na dospjeli neisplaćeni iznos duga doći do povećanja ugovorne kamate, u konkretnom slučaju od 1,98% za daljnjih 3%, da se ne radi o ugovaranje obveze plaćanja kamate na kamatu već o ugovaranju promjene visine ugovorne kamate, koja će biti naplaćena na dospjele, a neplaćene iznose obveze, u slučaju raskida ugovora, da tom odredbom nije ugovoreno da će se i nakon raskida ugovora na dospjeli iznos glavnice naplaćivati ugovorna kamata, te stoga se u nedostatku drugih razloga koji bi eventualno navedenu odredbu činili ništetnom ne može prihvatiti da je ta odredba ništetna.

- Čl. 6. Ugovora o kreditu, za koji je prvostupanjski sud utvrdio da je ništetnim, drugostupanjski smatra da navedenim člankom nije ugovoreno plaćanje kamate na kamatu u smislu čl. 279. ZOO, već je ugovoreno da će u slučaju neredovite otplate na dospjele rate kredita korisnik kredita plaćati zateznu kamatu koja je 2% viša od ugovorene kamate i da iste teku od dana dospjelosti do isplate (određuje se visina zatezne kamate), stoga je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je ova odredba ništetna u smislu navedene odredbe čl. 279. ZOO.

- Vezano za čl. 5. i 6. Ugovora o kreditu drugostupanjski sud smatra da se tu radi o ugovaranju ugovorne kamate koje je zakonom dopuštena, da ne postoji ni zakonska zabrana da se u ugovor unese i obveza plaćanja zatezne kamate, a ukoliko je ugovoreno da na istu dospjelu glavnu obvezu, na temelju takvih odredbi istovremeno teku obje kamate, tada je potrebno obrazložiti zbog čega je to nedopušteno i radi li se o povredi takvog značaja koja iz nekog razloga za posljedicu ima ništetnost, te u kojem dijelu, budući da i sam prvostupanjski sud navodi da do raskida ugovora tuženik ima pravo na naplatu ugovorne kamate, a nakon toga na naplatu zatezne kamate.

15. Vezano za navedeno, drugostupanjski sud smatra da je potrebno ocijeniti i obrazložiti da li je dopušteno nakon raskida mijenjati iznos ugovorne kamate, sve imajući u vidu odredbe ZOO kojima se određuju posljedice raskida ugovora, te u tom smislu ocijeniti radi li se ili ne o povredi takvog značaja koja za posljedicu ima ništetnost čl. 5. Ugovora o kreditu (čl. 365. st. 2. ZPP), a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u ovom dijelu izostali su i razlozi o tome je li ovim odredbama također ugovorena tzv. zelenaška kamata (sve u smislu obrazloženja vezano za zelenašku kamatu koju je drugostupanjski sud spominjao u vezi sa čl. 3. Ugovora o kreditu).

16. U ponovljenom postupku izvedeni su dokazi uvidom u Ugovor broj … zaključen između ŠKZ I. Ž., kao kreditora i D. R., kao korisnika kredita, 16. kolovoza 2000. s lista 13 do 16, presliku tužbe od 12. veljače 2001. s preslikom platnog naloga koji je izdao Općinski sud u Županji, poslovni broj Pl-37/01 od 18. travnja 2001., s lista 17 i 18, obračun kamata s lista 22 do 24, presudu Općinskog suda u Županji, poslovni broj K-266/03-10 od 18. veljače 2004. s lista 35 do 37, izvadak iz sudskog registra s lista 52., a sud nije izvodio dokaz saslušanjem parničnih stranaka, na okolnost utvrđenja da li je tužitelju sklapanjem citiranog Ugovora o kreditu nastala šteta, i pribavljanjem spisa Općinskog suda u Županji, poslovni broj Pl-37/01, dok drugih dokaza nije bilo.

17. Na temelju ovako izvedenog dokaznog postupka, te utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom, te je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, a djelomično odbačen, na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. Među strankama je nesporno:

- da su tužitelj i prednik tuženika ŠKZ I. Ž. 16. kolovoza 2000. zaključili Ugovor o kreditu br. …,

- da kredit nije redovito otplaćivan, da je ŠKZ I. sukladno odredbama čl. 5. citiranog Ugovora o kreditu u toj tužbi izjavila da raskida ugovor, te da je Općinski sud u Županji, pod poslovnim brojem Pl-37/01 izdao platni nalog kojim je naložio tužitelju, kao glavnom dužniku, te A. T.,i S. F., kao jamcima da su solidarno dužni ŠKZ I. Ž. isplatiti iznos od 7.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa ugovorenom kamatom od 4,98% mjesečno, počev od 16. kolovoza 2000., do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 760,00 kn.

19. Sporno je da li su ništetne odredbe čl. 3., čl. 5., čl. 6., čl. 8. i čl. 9. Ugovora o kreditu.

20. Tužitelj u tužbi navodi da smatra da je ništetan čl. 3. citiranog Ugovora o kreditu, zato što je njime ugovorena kamatna stopa od 1,98 % na mjesečnom nivou, odnosno kamatna stopa od 23,76 % na godišnjem nivou, da je Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 76/96) koja je bila na snazi zaključenja spornog ugovora, propisano da stopa zatezne kamate od 11. rujna 1996. do 30. lipnja 2002. iznosi 18% godišnje, a imajući u vidu navedenu urednu o visini tope zatezne kamate, koja je prisilni propis, te da sudionici u pravnom prometu ne smiju ugovarati, obračunavati i naplaćivati zatezne kamate po stopi koja je viša od dopuštene stope zatezne kamate propisane navedenom Uredbom, ugovaranje kamate u visini od 23,76% je nedopušteno, jer je protivno navedenom prisilnom propisu, pa je stoga ništetan čl. 3. navedenog ugovora.

21. Ugovor o kreditu reguliraju odredbe čl. 1065. do 1068. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - nastavno ZOO), a koji se primjenjuje sukladno čl. 1163. st. 1. ZOO (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15, 114/22, 156/22 - nastavno ZOO/05), a prema odredbi čl. 1088. navedene odredbe na odgovarajući način će se primijeniti i na poduzeća i na druge pravne osobe, ako su zakonom ovlašteni za obavljanje određenih bankarskih radnji.

22. Prednik tuženika koji je u vrijeme davanja kredita bio ŠKZ smatra se pravnom osobom i bio je u to vrijeme ovlašten građanima davati kredite, što proizlazi iz odredbi Zakona o štedno kreditnim zadrugama (NN 47/98 – nastavno ZOŠKZ). Na tuženika, kao Štedno kreditnu zadrugu u obavljanju njenih poslova primjenjuje se propis ZOŠKZ, tim Zakonom, kao posebnim zakonom nije određena najviša kamatna stopa koja bi se mogla ugovoriti u smislu čl. 399. st. 2. ZOO, a sudska zaštita vezana za visinu ugovorene kamate može se pružiti samo onoj stopi ugovorene kamate koju banke ugovaraju za takvu vrstu posla, i pod uvjetima da tako određena kamata nije zelenaška.

23. Nesporeno je da nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata odnosno da u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kreditu nije postojao poseban propis kojim bi bila regulirana maksimalna visina ugovorne kamate stope (stopu između drugih osoba iz čl. 399. st. 2. ZOO, a uvažavajući uputu drugostupanjskog suda i odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III-1649/01 od 6. svibnja 2005., U-III-380/01 od 5. svibnja 2004. i odluku Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-x-1150/14-4 od 25. siječnja 2017., radi provjere da li je ugovorena kamatna stopa od 1,98% mjesečno ništetna sud je u ponovljenom postupku u okviru predloženih dokaza cijenio ima li stopa ovako ugovorne kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokim kamatama (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu razlog za utvrđenje ništetnim dijela ugovorne kamatne stope iznad prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu.

24. Čl. 399. st. 1. ZOO, obzirom na vrijeme nastanka spornog obvezno pravnog odnosa, propisano je da stopa ugovorene kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, dok je st. 4. navedene zakonske odredbe propisano da, ako je ugovorena veća kamata od dopuštene, primijenit će se najveća dopuštena stopa kamate. Stoga u smislu čl. 399. st. 1., u vezi sa st. 4. ZOO, ugovorom o kreditu između Štedno kreditne zadruge i fizičke osobe, visina ugovorene kamate može ugovoriti najviše do godišnje kamate stope na ugovore o gotovinskom zajmu koje banke daju građanima.

25. Visina najviše dopuštene stope ugovorne kamate utvrđuje se financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, ili na način da se pribave podaci o visini kamatne stope koju su davale poslovne banke građanima u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu, a koje su poslovale u mjestu u kojem je zaključen ugovor o kreditu. Teret dokazivanja ništetnosti stope ugovornih kamata je na tužitelju, a tužitelj ništa od navedenih dokaza nije predložio.

26. U smislu čl. 399. st. 1. u vezi sa st. 4. ZOO, ugovorom o kreditu između Štedno kreditne zadruge i fizičke osobe, visina ugovorene kamate može ugovoriti najviše do godišnje kamate stope na ugovore o gotovinskom zajmu koje banke daju građanima, tužitelj u ovom smislu, a radi provjere osnovanosti svojih navoda o nedopuštenosti visine ugovorene kamate, nije predložio, niti jedan dokaz u smislu utvrđenja visine kamatne stopa koju banke u mjestu ispunjenja daju na ugovore o gotovinskom zajmu građanima, dakle, tužitelj nije predložio da se eventualno ti podaci zatraže od banaka, a niti da se to eventualno utvrdi financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, a budući da je tužitelja zastupao profesionalni punomoćnik-odvjetnik, sud nije dužan, stoga punomoćnika tužitelja, niti poučavati, niti upozoravati na potrebu provođenja ovih dokaza.

27. Stoga je stav ovoga suda da tužitelj nije dokazao da bi ovako ugovorena visina kamate na kredit predstavlja ugovaranje nerazmjerne koristi za tuženika, u odnosu na obvezu tužitelja, te da je odredbom čl. 3. navedenog ugovora ugovorena takva kamatna stopa koja bi bila u suprotnosti s moralom društva.

28. Pri zauzimanju ovakvog stava potrebno je imati u vidu opća načela obveznog prava kojeg su sudionici ovog odnosa dužni pridržavati kod zasnivanja obveznih odnosa u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, a radi se o načelu savjesnosti i poštenja, načelu jednake vrijednosti činidbe i o načelu ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa. Da je narušavanje ovih osnovnih načela, prigodom zasnivanja obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza, a koji ima za posljedicu očiti nesrazmjer uzajamnih davanja u suprotnosti sa prinudnim propisima i moralom društva, te da sudionici obveznih odnosa bez obzira na dopuštene dispozicije u uređivanju obveznih odnosa ne mogu te odnose uređivati protivno prisilnim propisima i moralu društva. Prigodom ocjenjivanja da li je ugovorena kamatna stopa moralna ili ne, potrebno je imati u vidu činjenicu da se moralnost ne prosuđuje samo po subjektivnom i osobnom kriteriju, nego da se ona mora prosuđivati objektivno, kroz društvene institucije koje obuhvaćaju jedinstveno poimanje moralnih normi i sankcija, a da je moralnost potrebno prosuditi kroz to da li je nešto objektivno dopušteno ili ne. Sve što je ugovoreno iznad te stope, protivno je moralu društva, kao iako je time tuženik za sebe ugovorio i nerazmjernu korist, a što je također u suprotnosti i sa načelnima obveznog prava. Prema čl. 103. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan prisilnim propisima i moralu društva ništav je ugovor.

29. Dakle, imajući u vidu da tužitelj ništa od navedenog nije dokazao odnosno nije dokazao da je ugovorena mjesečna kamata od 1,98% mjesečno, protivna čl. 399. st. 3. i 4. ZOO, pa stoga sud nije mogao utvrditi da li ovako ugovorena visina kamate na kredit predstavlja ugovaranje nerazmjerne koristi za tuženika, u odnosu na obvezu tuženika, odnosno da je odredba čl. 3. navedenog ugovora o kreditu kojom je ugovorena takva kamatna stopa u suprotnosti s moralom društva.

30. Imajući u vidu sve navedeno, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je odredba čl. 3. citiranog ugovora o kreditu ništetna iz razloga na koje se tužitelj poziva, odnosno da tužitelj nije dokazao da bi ovako ugovorena kamatna stopa bila nedopuštena iz bilo kojih drugih razloga u okviru istaknutih činjeničnih navoda tužitelja u postupku, stoga je ovaj dio tužbenog zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

31. Radi svega naprijed navedenog utvrđen je neosnovanim tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim navedenog članka 3. Ugovora o kreditu.

32. Nesporno je da je članak 5. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno da su ugovorene strane suglasne su da se Ugovor raskida na štetu korisnika, ukoliko korisnik kredita ne uplati dvije uzastopne rate. Posljedica razvrgavanja ugovora je: uvećanje kamate za 3% na neotplaćeni dio glavnice+pripadajući iznos ugovorene kamate (npr. ugovorena kamata 2% + uvećanje 3% = 5 %) Iste odredbe primjenjuju se ukoliko korisnik kredita ne uplati nijednu ratu. Naplata duga dospijeva u roku sedam dana od dana slanja opomene.

33. Nesporno je da je čl. 6. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno ukoliko korisnik kredita neredovito otplaćuje prispjele rate, obračunavaju se i naplaćuju zatezne kamate, koje su za 2 posto više od ugovorene kamate (npr. ako je ug. kam 2% + uvećanje 2% = 4%). Zatezne kamate se obračunavaju i naplaćuju od dana dospjelosti rate do dana uplate, a osnovica za obračun kamata je iznos dospjele rate.

34. Kao i drugostupanjski sud, ovaj prvostupanjski sud smatra da čl. 5. Ugovora o kreditu nije ugovoreno plaćanje kamate na ugovornu kamatu u smislu čl. 277. ZOO, nego je tom odredbom ugovoreno da će se u slučaju raskida ugovora na dospjeli neisplaćeni iznos duga doći do povećanja ugovorne kamate, u konkretnom slučaju od 1,98% za daljnjih 3%, da se ne radi o ugovaranju obveze plaćanja kamate na kamatu već o ugovaranju promjene visine ugovorne kamate, koja će biti naplaćena na dospjele, a neplaćene iznose obveze u slučaju raskida ugovora, da tom odredbom nije ugovoreno da će se i nakon raskida ugovora na dospjeli iznos glavnice naplaćivati ugovorna kamata, kako ovaj prvostupanjski sud nije našao da postoje drugih razlozi koji bi eventualno navedenu odredbu činili ništetnom ne može se prihvatiti osnovanim da je odredba članka 5. ništetna.

35. Vezano za čl. 6. Ugovora o kreditu, ovaj prvostupanjski sud kao i drugostupanjski smatra da navedenim člankom nije ugovoreno plaćanje kamate na kamatu u smislu čl. 279. ZOO, već je ugovoreno da će u slučaju neredovite otplate na dospjele rate kredita korisnik kredita plaćati zateznu kamatu koja je 2% viša od ugovorene kamate i da iste teku od dana dospjelosti do isplate (određuje se visina zatezne kamate), stoga po mišljenju prvostupanjskog suda odredba čl. 6. Ugovora nije ništetna u smislu čl. 279. ZOO.

36. Vezano za čl. 5. i 6. Ugovora o kreditu prvostupanjski, kao i drugostupanjski sud smatra da se tu radi o ugovaranju kamate koje je zakonom dopušteno, da ne postoji, ni zakonska zabrana da se u ugovor unese i obveza plaćanja zatezne kamate.

37. U konkretnom slučaju se dakle, primjenjuju odredbe koje se odnose na ugovor o kreditu i otkaz ugovora o kreditu sadržane u čl. 1066. i čl. 1067. ZOO. 38. Prema odredbi čl. 1066. st. 2. ZOO ugovorom o kreditu utvrđuje se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

39. Odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO propisano je da ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka.

40. Dakle stranke su u čl. 5. Ugovora o kreditu valjano ugovorile da se taj ugovor može otkazati, kao što ga je tuženik i otkazao, a za koji otkaz nije utvrđeno da bi bio suprotan odredbi čl. 358. st. 1. ZOO.

41. Kako je čl. 5. Ugovora ugovorena primjena zakonske zatezne kamate na dospjele, a neplaćene rate, dakle nije ugovorena kamata na dospjelu kamatu, te kako u čl. 6. Ugovora nije ugovoreno da će se na ugovorne kamate, ako ne budu isplaćene, obračunati ugovorne kamate, takvo ugovaranje prema shvaćanju ovog suda nije protivno prisilnim propisima (čl. 399. ZOO) i kao takvo ništetno.

42. Nesporno je da je čl.8. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno da su ugovorene strane suglasne da kreditor za vrijeme trajanja ugovora može jednostrano izmijeniti visinu kamatne stope na više ili na niže, uz pismeno izvješćivanje korisnika, ukoliko poraste ili padne cijena novca na tržištu više od 1% od ugovorene kamatne stope. Nova kamatna stopa primjenjuje se od dana pismenog izvješćivanja korisnika.

43. Čl. 109. st. 1. ZOO, propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba, no tužitelj u odnosu na čl. 8. traži deklaratornu pravnu zaštitu, sukladno čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - nastavno ZPP) kod deklaratorne tužbe odnosno tužbe na utvrđenje tužitelj u pravilu mora iznijeti i dokazati svoj pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje. Ovlaštenje za traženje deklaratorne pravne zaštite-procesna legitimacija-priznaje se ne samo onima koji tvrde da su sudionici spornog pravnog odnosa već i trećim osobama. Sukladno navedenom svaki tužitelj mora imati konkretan i aktualan pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, pa je tužitelj stoga u pravilu dužan učiniti vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa da se njegov deklaratorni zahtjev uzme u razmatranje. Pravni interes kod deklaratorne tužbe je procesna pretpostavka za podnošenje deklaratorne tužbe na utvrđenje i on je obvezni uvjet koji mora biti ispunjen kumulativno uz sve prethodne uvjete za podizanje deklaratorne tužbe na utvrđenje, a na postojanje pravnog interesa sud pazi po službenoj dužnosti.

44. U konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim da je tuženik, kao kreditor, za vrijeme trajanja ugovora mijenjao visinu kamatne stope, a također nije, niti dokazao da bi na temelju utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 8. citiranog Ugovora o kreditu tužitelj mogao ostvarit neka prava za koja smatra da mu pripadaju, stoga se tužitelj ne može smatrati zainteresiranom osobom, koja se može pozivati na ništetnost navedene odredbe, unatoč tome što je stranka sklopljenog Ugovora o kreditu, a tužitelj za traženje deklaratorne pravne zaštite mora imati konkretan i aktualan pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, pri čemu je tužitelj dužan učiniti vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa, da se njegov deklaratorni zahtjev uzme u razmatranje odnosno svoju procesnu legitimaciju, no kako to tužitelj nije učinio stoga nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanjem ovog djela tužbenog zahtjeva (ovakav stav zauzet je i u presudi županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-147/2019-2 od 21. siječnja 2021.) te je dio tužbenog zahtjeva vezano za utvrđenje ništetnim čl.8. Ugovora valjalo odbaciti kao nedopušten. Bez obzira što je tužitelj stranka predmetnog ugovora, sama ta činjenica nije "dovoljan dokaz" njegovog pravnog interes za podnošenje deklaratorne tužbe, nego postoji njegova obveza da u parnici kakva je predmetna dokazuje da trpi neku štetu ili da dokazuje da bi na temelju utvrđenja ništetnosti te ugovorne odredbe mogao ostvariti neka i koja prava, što tužitelj nije učinio.

45. Iz čl. 9. citiranog Ugovora o kreditu vidljivo je da je istim ugovoreno da, ukoliko korisnik kredita ne pristane plaćati kreditoru kamatu po novoj kamatnoj stopi, Ugovor se jednostrano raskida na štetu korisnika i kredit s pripadajućim ugovorenim kamatama vraća se u cijelosti u smislu čl. 5. Ugovora, a povrat duga mora se izvršiti u roku od 7 dana od dana odaslanog pismenog izvješća o promijenjenoj kamatnoj stopi. Tužitelj smatra da je ovaj članak ništetan iz razloga što je protivan čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), jer se radi o pravnom poslu koji je sklopljen na tržištu, bez obzira što je tuženik po definiciji financijska institucija zadrugara, pri čemu je nebitno za utvrđenje ništetnosti da li je tužitelju nastala šteta ili ne, nego je samo bitno da je ova odredba ugovora protivna zakonskim propisima i načelu vladavine prava, pri zauzimanju ovakvog stava, tužitelj se poziva na odluku Vrhovnog suda RH, kojom se utvrđuje ništetnim dijelovi ugovora o kreditu kod kojega je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

46. Ovdje je potrebno napomenuti da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, čije se utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi traži nije bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03 – nastavno ZOZP) na koji se tužitelj poziva, a u konkretnom slučaju se on uopće ne može primijeniti, a niti bilo koji drugi zakon kojim se štite potrošači, ovo stoga što ugovorne strane nisu potrošači, odnosno trgovci u smislu čl. 3. ZOZP, a pravni prednik tuženika, koji je kredit plasirao, bio je financijska institucija zadrugara, u kojoj svaki zadrugar sudjeluje prema načelu uzajamne pomoći, pri čemu unaprjeđuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi interes u skladu sa zakonom i statutom štedno kreditne zadruge. Štedno kreditna zdruga kao financijska institucija zadrugara ne nastupa na tržištu u okviru svoje djelatnosti, nego isključivo po načelu uzajamne pomoći, zaštićuje određeni interes zadrugara dajući mu kredit, zbog čega Štedno kredita zadruga nije banka i nije trgovac u smislu čl. 3. st. 2. ZOZP, a jednako tako, niti tužitelj nije potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. ZOZP, zato što nije sklapao pravni posao na tržištu, nego u ograničenom okruženju drugih zadrugara, u svrhu koja je namijenjena njegovim interesima, pa propisi koji štite potrošača, odnosno sudske odluke koji reguliraju pravne odnose potrošača i trgovce nisu primjenjivi u ovoj pravnoj stvari.

47. Budući da se odredba čl. 9. Ugovora o kreditu veže uz odredbe čl. 5. i čl. 6. Ugovora o kreditu, a stav je ovoga prvostupanjskog da čl. 5. i 6. nisu ništetni, a kako je odredba čl.9. Ugovora u izravnoj vezi sa čl. 5. i čl. 6. Ugovora, za koje ugovorne odredbe je sud utvrdio da nisu ništetne, stoga je valjalo odbiti i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim čl. 9. Ugovora o kreditu.

48. Sud nije mogao raspravljati i odlučivati o obračunu kamata, a za koji tužitelj samo spominje u tužbi da je nezakonit i ništetan, ovo stoga što takav zahtjev ne čini dio tužbenog zahtjeva, nego se samo informativno spominje u historijatu tužbenog zahtjeva (list 48 spisa).

49. Sud također nije ovlašten raspravljati o valjanosti i osnovanosti izdanog platnog naloga od strane Općinskog suda u Županji, pod poslovnim broj Pl-37/01 od 18. travnja 2001., ovo stoga što se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci, protiv koje su stranke imale mogućnost eventualno predlagati ispravljanje nastalih grešaka tehničke prirode u toj odluci, korištenja redovnih i eventualno izvanrednih pravnih lijekova, a valjanost i osnovanost pravomoćnih sudskih odluka ne može se utvrđivati, niti ispitivati u redovnom parničnom postupku.

50. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem parničnih stranaka, na okolnost utvrđenja da li je tužitelju sklapanjem citiranog Ugovora o kreditu nastala šteta, ovo stoga što to sud nije utvrdio, niti iz jednog materijalnog dokaza koji prileži ovom spisu, a okolnost eventualno nastale štete ne može se utvrđivati personalnim dokazima, odnosno saslušanjem parničnih stranaka, pa se ovaj dokaz ukazao kao nebitan, nevažan i nepotreban za vođenje postupka.

51. Sud je odustao od izvođenja dokaza pribavljanjem spisa Općinskog suda u Županji, poslovni broj Pl-37/01, ovo stoga što je utvrđeno da je isti spis zbog proteka roka uništen, a kako raspravljanje o odluci donesenoj u ovome spisu nije predmet tužbenog zahtjeva, stoga je izvođenje ovog dokaza postalo nevažno.

52. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP, pa kako je tužitelj uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojih zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi (od ukupno 7 tužbenih zahtjeva, samo 2 su mu prihvaćeni i utvrđen osnovanim i to zahtjeva za utvrđenje ništetnim čl.7. i čl.4. Ugovora o kreditu, dok su mu ostali zahtjevi odbijeni i to zahtjev za utvrđenje ništetnim čl.5., čl.6., čl.3., i čl.9. Ugovora odbijeni, a čl.8. Ugovora o kreditu mu je odbačen), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi sve troškove koje je tuženik imao.

53. Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu prema T.br. 8. toč. 1. OT 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 118/18, 92/21, 51/23-nastavno OT), sastav 1 obrazloženog podneska od 15. lipnja 2022. (T.br. 8. toč. 1. OT), zastupanja na 4 ročišta, svaka radnja po 199 eura, te sastava žalbe u iznosu od 248,85 eura, u ukupnom iznosu od 1.442,85 eura, te pripadajući PDV u zatraženom iznosu od 358,58 eura, što ukupno iznosi 1.801,43 eura.

54. Pored toga, tužitelju je još u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 eura, te na žalbu u iznosu od 106,18 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelju iznose 1.960,70 eura, zbog čega je i odlučeno kao u izreci.

55. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, ovo stoga što obveza plaćanja pristojbe na presudu leži na tužitelju.

U Županji 6. listopada 2023.

Sudac

Helena Zetić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude i rješenja teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda i rješenje objavljuju, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku H. L. H., odvjetniku u V.,

2. Tuženik punomoćniku H. G. odvjetniku u O.