Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-220/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B., OIB ..., iz K., zastupane po punomoćnici L. O.-V. odvjetnici iz R., protiv tuženika: A. Z., OIB ..., iz SR Njemačke, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P. i I. L. iz R., uz sudjelovanje maloljetnog E. Z., OIB ... i maloljetnog J. Z., OIB ..., oboje iz K. i oboje zastupani po posebnom skrbniku T. K. dipl. iur. djelatniku Centra za posebno skrbništvo Z., Dislocirana jedinica R., radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi, rješavajući žalbi tuženika protiv dopunske presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-487/2017 od 10. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-487/2017 od 10. siječnja 2022.,
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I. Dopunjuje se ovosudna presuda poslovni broj P Ob-487/2017 od 18. srpnja 2018. u točki 2. izreke na način da sada glasi:
Tužiteljica N. B. će potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na maloljetne sinove; E. Z. rođenog ... i J. Z., rođenog ... uključujući i o odlučivanju o njihovim bitnim osobnim pravima iz članka 100. Obiteljskog zakona koji se odnosi na promjenu djetetovog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta te izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.
II. Tužiteljica se odbija s parničnim troškovima u odnosu na dopunsku presudu."
2. Tuženik pobija dopunsku presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu dopunsku presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
7. Predmet postupka u ovoj fazi je pitanje hoće li majka mlt. djece stranaka kod samostalne roditeljske skrbi odlučivati o bitnim pravima djece iz članka 100. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje u tekstu: ObZ).
8. Iz stanja spisa proizlazi da je u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-487/2017 od 18. srpnja 2018. odlučeno da će N. B. potpuno samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. sinove E. i J. Z.
9. Odredbom članka 92. ObZ-a propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi.
10. Prema odredbi članka 104. stavak 1. ObZ-a roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.
11. Nadalje, odredbom članka 105. stavak 1. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomično ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 3. propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok je stavkom 5. propisano da kada sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja, sukladno članku 100. ovoga Zakona.
12. Sukladno odredbi članka 100. stavak 1. ObZ-a zastupanje u svezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi se na promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.
13. Člankom 3. stavkom 1. Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Službeni list SFRJ broj 15/90, "Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 12/93, 20/97), u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.
14. Iz stanja spisa proizlazi da su N. B. i A. Z. razvedeni 6. studenog 2015. i da su njihova mlt. djeca E. Z. rođen ... i J. Z. rođen ... povjereni na stanovanje majci i da su djeca suglasna da njihova majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb. U razdoblju od razvoda braka 2015. tuženik ne viđa djecu, o istim se ne skrbi u smislu njihovog zdravlja, školovanja, izvanškolskih aktivnosti, prehrani, životu, već to isključivo ispunjava majka, dok tuženik uredno doprinosi za uzdržavanje sukladno presudi.
15. Odredba članka 5. stavak 1. ObZ -a koja propisuje da sudovi i javno pravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta u njegovu dobrobit je odredba koja je u biti pravna stečevina ne samo Europske unije, već zapadne civilizacije, te zaštitu djeteta tako propisuje čak i Paragraf 21. do 23. Austrijskog Općeg zakonika, te se pravo djeteta štiti i člankom 12. kao i Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 1/10 i 3/10).
16. Slijedom navedenog proizlazi da je interes djeteta iznad bilo kakvih drugih interesa pa u situaciji kada je utvrđeno da roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum, da od razvoda braka (2015.) otac ne kontaktira ni s tužiteljicom ni s djecom, da ih ne posjećuje, te da uopće ne ispunjava sadržaj roditeljske skrbi, već je ostvaruje isključivo majka, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu stranaka uključujući i odlučivanje o njihovim bitnim osobnim pravima iz članka 100. ObZ-a koji se odnosi i na promjenu djetetovog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta, te izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.
17. Za navesti je da sama činjenica da otac redovito plaća uzdržavanje nije dostatna za ispunjenje roditeljske skrbi jer sadržaj roditeljske skrbi je skrb za zdravlje, život, materijalne potrebe, prehranu, obuću, odjeću i obrazovanje djeteta, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da je takav sadržaj ispunjavao, već je taj sadržaj roditeljske skrbi ispunjavala isključivo majka mlt. djece.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovane, potvrditi dopunsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 27. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović, v. r.
