REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-13447/2020-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice M.I., V., OIB: …, zastupana po punomoćnici M.M., odvjetnici iz V., protiv tuženika bolnica S.m., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici J.S., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice S.P., odvjetnice te punomoćnice tuženika J.S., diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22), dana 6. listopada 2023. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku bolnica S.m., Z., OIB: … da tužiteljici M.I., V., OIB: … isplati bruto iznos od 1.626,63 eura /12.255,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 1.626,63 eura[1] /12.255,88 kn, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 69,39 eura[1] / 726,27 kuna od 16.02.2016.godine do isplate,

- na iznos od 93,73 eura[1] / 706,18 kuna od 16.03.2016.godine do isplate,

- na iznos od 68,67 eura[1] / 517,40 kuna od 16.04.2016.godine do isplate,

- na iznos od 78,25 eura[1] / 589,57 kuna od 16.05.2016.godine do isplate, ,

- na iznos od 101,91 eura / 767,81 kuna od 16.06.2016.godine do isplate,

- na iznos od 101,13 eura[1] / 761,99 kuna od 16.07.2016.godine do isplate,

- na iznos od 136,14 eura[1] / 1.025,75 kuna od 16.08.2016. godine do isplate,

- na iznos od 122,53 eura[1] / 923,18 kuna od 16.09.2016. godine do isplate,

- na iznos od 104,93 eura[1] / 730,58 kuna od 16.10.2016. godine do isplate,

- na iznos od 100,76 eura[1] / 759,20 kuna od 16.11.2016. godine do isplate,

- na iznos od 28,87 eura[1] / 217,53 kuna od 16.012.2016.godine do isplate,

- na iznos od 44,12 eura[1] / 332,43 kune od 16.05.2017. godine do isplate,

- na iznos od 12,79 eura[1] / 96,36 kuna od 16.06.2017. godine do isplate,

- na iznos od 5,17 eura[1] / 38,98 kune od 16.07.2017. godine do isplate,

- na iznos od 9,85 eura[1] / 74,25 kuna od 16.08.2017. godine do isplate,

- na iznos od 41,10 eura[1] / 309,70 kuna od 16.11.2017. godine do isplate,

- na iznos od 17,97 eura[1] / 135,37 kuna od 16.12.2017. godine do isplate,

- na iznos od 16,31 eura[1] / 122,87 kuna od 16.01.2018.godine do isplate,

- na iznos od 13,93 eura[1] / 104,95 kuna od 16.02.2018. godine do isplate,

- na iznos od 13,18 eura[1] / 99,27 kuna od 16.03.2018. godine do isplate,

- na iznos od 23,96 eura[1] / 180,50 kuna od 16.04.2018. godine do isplate,

- na iznos od 18,83 eura[1] / 141,84 kuna od 16.05.2018. godine do isplate,

- na iznos od 12,97 eura[1] / 97,76 kuna od 16.06.2018. godine do isplate,

- na iznos od 25,21 eura[1] / 189,96 kuna od 16.07.2018. godine do isplate,

- na iznos od 21,54 eura[1] / 162,26kuna od 16.08.2018. godine do isplate,

- na iznos od 17,26 eura[1] / 130,08 kuna od 16.09.2018. godine do isplate,

- na iznos od 26,20 eura[1] / 197,44 kune od 16.10.2018. godine do isplate,

- na iznos od 5,93 eura[1] / 44,67 kuna od 16.02.2019. godine do isplate,

- na iznos od 13,63 eura[1] / 102,73 kune od 16.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 19,48 eura[1] / 146,75 kuna od 16.04.2019.godine do isplate,

- na iznos od 12,40 eura[1] / 93,40 kuna od 16.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 19,15 eura[1] / 144,26 kuna od 16.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 23,95 eura[1] / 180,42 kuna od 16.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 1,61 eura[1] / 12,12 kuna od 16.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 37,23 eura[1] / 280,48 kuna od 16.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 10,25 eura[1] / 77,25 kuna od 16.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 22,63 eura[1] / 170,47 kuna od 16.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 16,52 eura[1] / 124,44 kuna od 16.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 31,53 eura[1] / 237,60 kuna od 16.01.2020..godine do isplate,

- na iznos od 7,17 eura[1] / 54,02 kuna od 16.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 35,38 eura[1] / 266,57 kuna od 16.03.2020. godine do isplate,

- na iznos od 12,06 eura[1] / 90,87 kuna od 16.04.2020. godine do isplate,

- na iznos od 2,48 eura[1] / 18,70 kuna od 16.05.2020.. godine do isplate,

- na iznos od 9,51 eura[1] / 71,65 kuna od 16.06.2020. godine do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku bolnica S.m. iz Z., OIB: … da tužitelju M.I., V., OIB: … plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.638,25 eura / 12.343,39 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 186,66 eura[1] / 1.406,39 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. listopada 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M.I. (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 31. prosinca 2020. navodi da je zaposlena kod tuženika bolnica S.m. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu više medicinske sestre. Tužiteljica je u utuženom razdoblju cijelo vrijeme radila na istom radnom mjestu na kojem je bila izložena otežanim uvjetima rada, pa joj na temelju čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13), pripada pravo na uvećanje plaće. Sukladno odredbi čl. 47. KU/13 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. U spornom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je to opisano Kolektivnim ugovorom. Sukladno odredbi čl. 51., 57. i 59. KU/13 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća kao i uvećanja i dodaci na koje je ostvarila pravo. Tužiteljica također ostvaruje pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od osnovne plaće, prema odredbi čl. 59. a Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15). Tužiteljica je u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra, te ima pravo na dodatak na plaću za otežane uvjet rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za svaki efektivno odrađeni sat rada, znači kako za redovan rad tako i za prekovremeni rad. Tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatke na plaću za prekovremeni rad. Tužiteljica ističe da je Vrhovni sud RH na svojoj osmoj sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. utvrdio da zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Nadalje, tužiteljica tužbom potražuje i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora odnosno bolovanja, budući ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, što znači da je pogrešno obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, jer su pogrešno obračunati dodaci na plaću na koje tužiteljica ima pravo. Tužiteljica u tužbi također potražuje razliku plaće koja je nastala budući je tuženik primijenio osnovicu od 5.108,84 kn, a ne osnovicu od 5.415,37 kn, i to za period od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. Svoje potraživanje tužiteljica temelji na činjenici da je dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. su Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma, a odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma je ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH. Dana 26. listopada 2011. su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje predstavljaju osnovu ove tužbe, a Izmjene Dodatka Sporazumu su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma, pa je člankom III Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da je, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kako je to naznačeno u izrijeci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je plaću tužiteljice pravilno obračunavao prema odredbama Kolektivnog ugovora i Temeljenog kolektivnog ugovora. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje ističe da je dodatke za posebne uvjete rada obračunavao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora samo na osnovnu plaću, jer je tako i propisano, radi čega smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje koje je predmetom ove tužbe. Isto tako navodi da nisu ispunjeni uvjeti za isplatu plaće prema uvećanoj osnovici, budući rast međugodišnje stope BDP-a ne iznosi 2%, već 1.99948%. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u ugovor o radu i dodatak ugovora o radu (str. 8-10 spisa), u odluku o rasporedu (str. 11 spisa), u isplatne liste (str. 35-146 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar d.o.o. koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje (str. 150-161 spisa).

4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan i to iz slijedećih razloga.

5. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, čl. 5. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15) propisano je da se iza čl. 59. dodaje čl. 59.a koji propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Navedeni dodatak iznosi 8% počevši od 1. rujna 2019., sukladno Dodatku II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 92/19).

6. Među strankama nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Nije sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Ono što je predmet spora je zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Također je predmet spora isplata razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, koja uključuje dodatke na plaću koji su predmetom ove tužbe. Isto tako tužiteljica potražuje razliku plaće s naslova uvećane osnovice u iznosu od 5.415,37 kn, a ne 5.108,84 kn, prema kojoj osnovici je tužiteljici isplaćivana plaća u utuženom razdoblju.

7. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužiteljici svakog mjeseca.

8. Tuženik tijekom postupka ističe da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora u svojem Zaključku br. 48. izrijekom utvrdilo kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka.

9. Sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da je ista čitavo utuženo razdoblje radila kao viša medicinska sestra na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima, odnosno imala je odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima tužiteljice da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje je tužiteljica odradila. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvarila prethodnog mjeseca. U pravu je tužiteljica kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužiteljica i u tom periodu bila izložena otežanim uvjetima odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

10. Navedeno pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

11. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Centar d.o.o., čijem izračunu nije prigovorila niti jedna stranka, radi čega je sud vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim, te je na temelju istog utvrdio visinu potraživanja tužiteljice.

12. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice koje se odnosi na potraživanje s naslova dodatka pa posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada.

13. U odnosu na potraživanje tužiteljice s naslova osnovice u visini od 5.415,37 kn bruto valja navesti da prema čl. 2. Zakona o osnovici (Narodne novine broj 39/09, 124/09) osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojim je utvrđeno da je dana 23. studenoga 2006. zaključen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica za izračun plaće u javnim službama u razdoblju od 2007. do 2009. uvećava za 6% godišnje. Nadalje, sporazumne strane u tom Dodatku suglasno utvrđuju da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu kojim se od dana potpisa Dodatka primjenjuje osnovica u visini od 5.108,84 kn bruto. Isto tako je ugovoren način povrata osnovice te je usuglašeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama. Budući je tijekom 2015. došlo do povećanja stope rasta BDP-a, krajem studenoga 2015. ispunili su se uvjeti za vraćanje osnovice na iznos od 5.415,37 kn. Stoga tužiteljica za utuženi period koji se odnosi na period od siječnja 2016. do siječnja 2017. ima pravo na razliku plaće s naslova razlike u osnovici, budući je tuženik trebao primijeniti osnovicu u iznosu od 5.415,37 kn, a ne osnovicu u iznosu od 5.108,84 kn kako to proizlazi iz isplatnih lista tužiteljice.

14. Slijedom navedenog prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice te je donesena presuda kao u izrijeci.

15. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena j sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknadi troškove. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

17. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 199,08 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska od iznos od 199,08 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 199,08 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), te za sastav podneska od 6. rujna 2023. iznos od 49,75 eura (Tbr. 8/3), što ukupno iznosi 1.045,15 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 261,29 eura na ime 25% PDV (Tbr. 42), te iznos od 331,81 eura za izvedeno financijsko vještačenje, što sveukupno iznosi 1.638,25 eura[1] / 12.343,39 kn, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

18. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška u ukupnom iznosu od 186,66 eura[1] / 1.406,39 kn, budući da tužiteljici za sastav podneska od 6. rujna 2023. pripada pravo na nagradu prema Tbr. 8/3 Tarife, a ne Tbr. 8/1 Tarife kako je to tužiteljica zatražila. Naime, istim podneskom tužiteljica svoje potraživanje izražava u eurima što ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu odredbe Tbr. 8/1 Tarife.

19. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 6. listopada 2023.

Sutkinja:

Ida Vrančić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku