Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž Ovr-1694/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja RAIFFEISENBANK ST. STEFANJAGERBERG-WOLSBERG EGEN sa sjedištem u [adresa], Republika Austrija, OIB: 11609308792, zastupan po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Remenar i Remenar j.t.d., sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenice HĐ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-3968/15-77 od 2. svibnja 2023., dana 5. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-3968/15-77 od 2. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovršenice radi odgode ovrhe.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ), te predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja je navedeno sljedeće:

- da je u ovome predmetu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Ovr-339/08 od 2. prosinca 2008. određena ovrha na nekretnini ovršenice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja javnobilježničke isprave – ugovora o jednokratnom kreditu u visini 35.000,00 Eura,

- da je po tužbi ovdje ovršenice vođen parnični postupak u predmetu Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-265/16 u kojem je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave – ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem i utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenoga na ugovoru o kreditu s međunarodnim obilježjem,

- da je u tijeku parnični postupak po tužbi ovdje ovršenice pred Općinskim sudom u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-263/22 radi utvrđenja ništetnosti iste ovršne isprave - zbog ugovorene klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle iz drugog razloga nego li je vođena ranija parnica za utvrđenje ništetnosti,

- da je na nekretnini ovršenice zabilježeno dobrovoljno založno pravo,

- da je ovršenica temeljem odredbe čl. 65. OZ-a podnijela prijedlog za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-263/22 tvrdeći u bitnome da je u odnosu na ovršnu ispravu temeljem koje je određena ovrha podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti; da se radi o ovršnoj ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu (s pozivom na zaključak sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022.) te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu zbog prodaje nekretnine u kojoj stanuje zbog čega se poziva i na zaštitu prava na dom,

- da se u prijedlogu za ovrhu ovršenica poziva i na odluku iz presude Europskog

6. Prvostupanjski sud donosi pobijanu odluku uz obrazloženje: "da kako je ovdje riječ o ovrsi koja je određena i koja se provodi radi naplate novčane tražbine po osnovu potrošačkog ugovora i to ugovora o namjenskom kreditu sa osiguranjem naplate tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini (za koju nekretninu ovršenica ističe da je riječ o njenom domu), koja ovršna isprava nije prošla sudsku kontrolu, te s obzirom da je u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud EU donio presudu C- 407/18, uzimajući u obzir da sud u postupku ovrhe koja se provodi nema mehanizme niti dopuštenu mogućnost ispitivanja ništetnosti predmetne ovršne isprave, već se to može ispitivati samo u parničnom postupku, koji je kao takav ovršenica pokrenula, to su se ispunile pravne pretpostavke za odgodu ovrhe (propisane odredbom čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a jer je pokrenuta parnice radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave), i to sve do pravomoćnosti okončanja tog parničnog postupka u kojem se odlučuje o tako postavljenom zahtjevu ovršenice, jer takva činjenica sama po sebi, za slučaj uspjeha ovršenice u pogledu istaknutih nepoštenih ugovornih odredbi koje čine ništetnost ovršne isprave, a koja nije u ovom dijelu prethodno od suda kontrolirana i ima učinak neposredno izvršivog akta, čini opravdanu opasnost od nastanka nenadoknadive štete koja bi nastala ovršenici u slučaju prisilnog namirenja tražbine u konkretnim okolnostima budući da eventualna novčana restitucija ne predstavlja dovoljan opseg niti vid zaštite potrošača u smislu Direktive."

7. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao i na odluku Ustavnog suda, poslovni broj U-III-4507/20 i U-III-4508/20 od 8. lipnja 2021., kojom proizlazi da je svaki sud u Republici Hrvatskoj dužan po službenoj dužnosti utvrditi ništetnost ugovora odnosno ugovornih odredaba iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF prije nego se donese pravomoćno ovršno rješenje jer se ovrha nekretnine ne smije dopustiti prije povrata u početno stanje izuzimanjem ništetnih odredaba iz primjene i to od početka ugovornog odnosa. Naime, u slučaju kada bi bila donesena odluka suda u korist potrošača, što je ovdje ovršenica, potrošač bi mogao ostvariti samo zaštitu u vidu novčane naknade štete, što bi bila nepotpuna i nedovoljna zaštita jer prodajom nekretnina bi bila trajno izgubljena tako da takva zaštita ne bi predstavljala odgovarajuće i učinkovito sredstvo u pogledu tražene djelotvornosti.

8. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. Naime, u postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu H c/a ..., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom-ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao ništetnosti.

10. Sud Europske unije je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhe, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. stav. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

11. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koju je ovršenica pokrenula radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu.

12. U odnosu na žalbene navode valja reći da je točno da je ovršenica dobrovoljno zasnovala založno pravo na nekretnini i da na temelju toga uživa manji stupanj zaštite svojih prava, no dodatnu zaštitu ovršenici u ovom predmetu pruža činjenica da ovršenica tvrdi i dokazuje u parnici koju vodi zbog povrede prava potrošača.

13. Žalbeni navodi usmjereni na tvrdnju da se radi o ovršnoj ispravi koja je prošla sudsku kontrolu jer je u predmetu P-265/26 pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti neodlučni su za pravilnost pobijane odluke o odgodi ovrhe. Naime, zaključak donijet na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od **.**.2022. poslovni broj: Su IV-87/22. (iz kojeg zaključka proizlazi da je u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi temeljem ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkih akata ili solemnizirane privatne isprave) a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor (nepoštene) ništetne ugovorne odredbe), bitna je za odlučivanje o određivanju i provedbe ovrhe, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

14. Stoga je suprotno svim žalbenim navodima pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su se ispunile pravne pretpostavke za odgodu ovrhe (propisane odredbom čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a jer je pokrenuta parnice radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave), i to sve do pravomoćnosti okončanja tog parničnog postupka u kojem se odlučuje o tako postavljenom zahtjevu ovršenice, jer takva činjenica sama po sebi, za slučaj uspjeha ovršenice u pogledu istaknutih nepoštenih ugovornih odredbi koje čine ništetnost ovršne isprave, a koja nije u ovom dijelu prethodno od suda kontrolirana i ima učinak neposredno izvršivog akta, čini opravdanu opasnost od nastanka nenadoknadive štete koja bi nastala ovršenici u slučaju prisilnog namirenja tražbine u konkretnim okolnostima budući da eventualna novčana restitucija ne predstavlja dovoljan opseg niti vid zaštite potrošača u smislu Direktive.

15. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 380 t. 2. ZPP.

U Zagrebu 5. listopada 2023.

Sutkinja:

Gabriela Topić Kordej