Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Poslovni broj: 9. Povrv-449/2018

Sukoišanska 6, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Vinki Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja AUTOBUS d.o.o. OIB 77383886713, I. Resnik 178, Zagreb, zastupan po Darku Marjanoviću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Denis Smodlaka, OIB 38233745636, Matoševa 231a, Solin, zastupan po Goranu Katuri odvjetniku iz Splita, radi isplate, objavljena 5. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da se djelomično održava na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene po javnom ljiežniku Mariji Ivančić iz Solina pod brojem Ovrv-143/17 od 3. listopada 2017. kojim se nalaže tuženiku kao ovršeniku da isplati ovrhovoditelju iznos od 5.318,64 eur / 40.073,29 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

-na iznos od 4.284,48 kn 568,65 eur, od 19.03.2016 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovan ju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 524,86 kn / 69,66 eur, od 19.03.2016 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenojčl. 12 a st. 2 Zakona o financijsk om poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopiHrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 5.388,43 kn / 715,17 eur, od 20.03.2016 . god. pa s ve do dana isplate, po stopiodređenoj čl. 12 a st. 2 Zako na o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

- na iznos od 3.648,89 kn / 484,29 eur, od 24.06.2016 . god. pa sve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 1 2 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 1.932,18 kn / 256,44 EUR, od 31.07.2016 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi o dređenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 2.711,97 kn 359,94 eur , od 29.08.2016 . god. pa s ve do dana ispla te, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 822,50 kn / 109,16 eur, od 29.08.2016 . god. pa s ve d o dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

na iznos od 772,50 kn 102,53 eur , od 17.09.2016 . go d. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

na iznos od 2.763,24 kn / 366,74 eur, od 18.09.2016 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 5.161,93 kn / 68 5,11 eur, od 23.09.2016 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

na iznos od 1. 097,64 kn / 145,68 eur od 09.10.2016 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 2.245,00 kn / 297,96 eur od 09.10.2016 . god. pa sve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotni h poena.

na iznos od 1.322,99 kn 175,59 eur od 13.10.2016 . god. pa sve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

- iznos od 646,18 kn // 85,76 eur, od 03.03.2017god. pa sve do dana isplate, po stopi određenoj po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 2.084,38 kn //276,64 eur, od 03.03.2017. god. pa sve do dana isplate, po stopi po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrreferentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.vatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 1.157,80 kn/ / 153,67 EUR, od 09.03.2017 pa sve do dana isplate, po stopi određenoj po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referenčl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi tnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

- te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.713,05 kn / 227, 36 eur po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odoodređuje, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poenarazdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana 3. listopada 2017., a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II.Utvrđuje se da se djelomično ukida rješenje o ovrsi za iznos od 14.705,45 kn / 1951,75 eur na temelju vjerodostojne isprave donesene po javnom ljiežniku Mariji Ivančić iz Solina pod brojem Ovrv-143/17 od 3. listopada 2017. kojim se nalaže tuženiku kao ovršeniku da isplati ovrhovoditelju iznos od 5.318,64 eur / 40.073,29 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku

- na iznos od 3.750,00 kn / 497,71 Eur , od 14.03.2015 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 2.151,10 kn / 285,50 EUR, od 06.11.2015 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodb i, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 1.903,96 kn / 252,70 EUR od 17.12.2015 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predsteč ajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena.

-na iznos od 10.408,71 kn 1381,47 eur, od 03.03.2017 . god. pa s ve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uve ćanoj za 8 (osam) postotnih poena.

- te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 747,17 kn / 97,44 eur po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odoodređuje, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poenarazdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana 3. listopada 2017., a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Utvrđuje se da je djelomično osnovan prigovor tuženika radi prijeboja do iznosa od 26.598,01 kn / 3. 530,16 eur.

IV. Tražbine utvrđene točkom I i III izreke presude prijebijaju se u iznosu od 26.598,01 kn / 3.530,16 eur /

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju isplati 1.788,48 eur / 13.475,30 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:

-na iznos od 568,65 eur/ 4.284,48 kn, od 19.03.2016 . god. po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovan ju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, pa do isplate

-na iznos od 69,66 eur / 524,86 kn , od 19.03.2016 . god. po stopi određenojčl. 12 a st. 2 Zakona o financijsk om poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopiHrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, pa do isplate

-na iznos od 715,17 eur / 5.388,43 kn, od 20.03.2016 . god. po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, pa do isplate

- na iznos od 430,29 eur / 3.242,02 kn od 24.06.2016 . god. pa sve do dana isplate, po stopi određenoj čl. 12 a st. 2 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, pa do isplate

-troškovi ovršnog postupka u iznosu od 227, 36 eur / 1.713,05 kn po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odoodređuje, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poenarazdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana 3. listopada 2017., pa do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

VI. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na iem troška parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 0,83 eur / 6,25 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja presude pa do isplate u skladu sa člankom 29. st. ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodisšte uvećanjem kamatane stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

1.Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina na temelju vjerodostojne isprave pod posl. brojem Ovrv-143/2017 od 3. listopada 2017. stavljeno je izvan snage rješenjem Trgovačkog suda u Splitu pod posl. brojem Povrv- 449/2018 od 26. travnja 2018. temeljem članka 58. st.3 Ovršnog zakona (NN broj, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu OZ), jer je tuženik uložio prigovor.

2. U prigovoru od 17. listopada 2017. tuženik pobija u cijelosti rješenje o ovrsi kao neosnovano kao u pogledu osnova i visine, te smatra da tužitelju ne duguje ništa. Tuženik je podmirio dio računa koji su predmet ovog postupka te je dana 9.rujna 2016. izvršio uplatu ukupnog iznosa od 8.329,92 kn, kojom uplatom je podmirio račun broj 19-2A-1 u iznosu od 3.750,00 kn, račun broj 351-2A-1 u iznosu od 2.151,10kn, račun broj 379-2A-1 u iznosu od 1.903,96 kn te račun broj 61-2A-1 u iznosu od 524,86 kn, te kao dokaz dostavio pregled naloga IMEX banke. U odnosu na ostale račune navedene u pobijanom ovršnom prijedlogu, na iste je tuženik pravovremeno istaknuo prigovore na koje se tuženik oglušio, te se kao dokaz dostavlja pregled prigovor od 4. travnja 2017., 10.srpnja 2017., 12. srpnja 2017 i 20. srpnja 2017.Tuženik je u više navrata tražio od tužitelja da se očituje koji je uzrok kvara na predmetnim vozilima u vlasništvu ovršenika a koje je tužitelj popravljao, a sve iz razloga jer radovi na vozilima nisu izvedeni sukladno pravilima struke jer su se kvarovi ponavljali u kratkom vremenskom razdoblju i to netom nakon samog izvršenog popravka vozila. Na navedene prigovore tužitelj se oglušio. Zbog nesavjesnog i nestručnog postupanja tužitelja, tuženik trpi štetu budući su mu predmetna vozila nužno potrebna za obavljanje njegove registrirane djelatnosti. Tijekom poslovne suradnje stranke su bile u obostranom vjerovničkom dužničkom odnosu, te slijedom toga tuženik ima protutražbinu prema tužitelju koju će specificirati do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari. Ističe se prigovor u odnosu na troškove ovršnog postupka određenog po javnom bilježniku.

3. U odnosu na navode iz prigovora, tužitelj iste u cijelosti osporava smatrajući kao neosnovanim usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka. Tuženik nije reklamirao tužitelju predmetni račun, a niti se obraćao sa prigovorima u vidu ne izvršenih usluga ili neuredno izvršenih usluga, iz čega je razvidno da su popravci izvršeni uredno. Prvi prigovor kojeg je tužitelj primio bio je e-mail od 10. srpnja 2017., a koji je upućen izvan svih rokova koji su predviđeni za trgovačke ugovore. Tužitelj upire na činjenicu da je Općim uvjetima jasno određeno točkom 8C a, s kojim uvjetima je tuženik bio upoznat jer su otisnuti na poleđini svakog pojedinog računa, da se sve reklamacije imaju dati u roku od 7 dana od preuzimanja u pisanom obliku. Stoga proizlazi da tuženik nije reklamirao predmetne račune za izvršenu uslugu u roku, te je dospio u zakašnjenje. Svi radovi su izvršeni sukladno pravilima struke i količinama koje su iskazane u radnim nalozima i koje su točne. Radi usklađenja financijskih kartica i načina zatvaranja računa u svezi s visinom tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže izvesti financijsko knjigovodstveno vještačenje, te saslušanja svjedoka Sanje Rosandić i Andrijane Ričko.

4.Na ročištu od 26. veljače 2019. tuženik ističe da pobija račune iz dva osnova jer račune za koje popravke je tužitelj teretio tuženika odnose se na nove autobuse koji popravci su trebali biti priznati kao jamstvo za ispravnost prodane stvari, te po drugom osnovu jer je tužitelj izvršio izmjene određenih dijelova motora koji su nedugo nakon servisa prouzročile havariju motora. Zbog navedenog tuženiku je nastala šteta koja se utvrđuje u postupku osiguranja dokaza koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl. brojem R1-81/2018, a koji u trenutku podnošenja prigovora radi prijeboja još nije okončan. Do zaključenja prethodnog postupka tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja za iznos od 55.000,00 kn iz navedenih osnova,za koji prigovorje tužitelj navodi da je zastario.

5. Tuženik se podneskom od 25. veljače 2019. detaljnije očitovao u svezi svojih prigovora od ročišta 26. veljače 2019. navodeći da je od tužitelja kupio 2 nova autobusa tip IVECO BUS DAILY 60 C1722+1 reg. oznake St-2816-C i St-2817-C koji autobusu su isporučeni 27. ožujka 2015., te još jedan autobus marke IVECO i Daily tip 50D reg. oznake St-8370-F broj šasije ZCFC50D005776039 godina proizvodnje 2009., te je kao dokaz priložio ponudu broj 156-2014 i 157-2014, Ugovor o prodaji vozila broj 01-12-D-2014 i 02-12-D-2014 te dva Zapisnika o primopredaji. Nakon kupnje novih autobusa tuženika je za tužitelja smatrao da je prepoznao poslovnog partnera s kojim je planirao uspostaviti dugoročnu poslovnu suradnju, te je imao namjeru kupovati i dalje autobuse kod tužitelja, a ove postojeće koje je imao u vlasništvu prije, održavati odnosno servisirati kod tužitelja. Za nova autobusa tužitelj je izdao tuženiku jamstvo za ispravnost prodane stvari, za vrijeme od 2 godine računajući od dana primopredaje što je razvidno iz Ponude. Međutim nova 2 autobusa nedugo nakon preuzimanja počela su se kvariti na način da im nije radio klimatizacijski uređaj, dolazilo je do ničim izazovnog puknuća unutrašnjih djelova autobusa, vrata te motor autobusa se više puta iz nepoznatih razloga pokvario. Neki od ovih popravaka tužitelj je priznao unutar garancije za ispravnost prodane stvari, međutim, više računa koji su trebali biti priznati unutar garancije nisu priznati tuženiku, već su mu isti uredno fakturirani kao obaveza koju bi tuženik trebao platit, premda su isti trebali biti priznati unutar garancije i tuženika osloboditi od plaćanja istih. Tuženik je više desetaka puta bio na servisu zbog neispravnosti vozila, tek naknadno je utvrdio da ga je tužitelj teretio za popravke koji su trebali biti uračunati i priznati u garanciju te podmireni od strane tužitelja, radi čega je tuženik uložio prigovore na račune koji su trebali priznati unutar garancije od dana 4. travnja 2017., 10. srpnja 2017., 12. srpnja 2017. i 20. srpnja 2017. Tuženik je predložio provođenje vještačenje po vještaku za strojarstvo promet i motorna vozila koji bi trebao utvrditi na što se točno odnose izvršeni radovi i popravci na dva nova autobusa, što je uzrok kvarova, te jesu li isti radovi i popravci trebali biti priznati u garancije za ispravnost prodane stvari. U odnosu na održavanje i servisiranje trećeg autobusa marke IVECO i Daily tip 50D reg. oznake St-8370-F za predmetno vozilom upalila se kontrolna lampica motora EDC zbog čega je vozilo odvedeno u servis tužitelja kao ovlaštenog servisera predmetnog vozila, te je dana 28. prosinca 2016. vozilo zaprimljeno za servis do 19.siječnja 2017.koliko su trajali radovi u servisu. Izvršenom analizom kvara od strane tuženika izvršena je zamjena lanca na motoru odnosno donjih i gornjih lančanika, klizača lanca, brtva filtera uljnih para, brtve pumpe ulja i filteri uljnih para, dakle kompletna promjena lanca motora koja je obavljena na stanju od 329 362 km, iako se naprijed navedena radnja vrši tek na prijeđenih na 400 000 km. Za navedene usluge tužitelj je tuženiku dana 31. siječnja 2017. izdao račun broj 23-2A-1 u iznosu od 10.408,71 kn, a naplata kojeg računa je predmet ovog postupka. Nakon izvršenog popravka tuženik se nastavio koristiti predmetnim vozilom te se 4 dana nakon preuzimanja vozila na servisu odnosno 23. siječnja 2017. na predmetnom vozilu ponovno upalila EDClampica, vozilo je počelo gubiti snagu, te je tuženik istog dana ponovno odveo vozilo na servis kod tužitelja. Tužitelj je na vozilu zamijenio filter ulja te obavijestio tuženika da je vozilo ispravno i u funkciji. Za izvršenu uslugu temeljem servisnog radnog naloga od 23. siječnja 2017. tužitelj je izdao račun od 6. veljače 2017. pod brojem 28-2A-1 u iznosu od 157,80 kn. Dana 7. veljače 2017. na predmetnom vozilu se ponovno upalila lampica EDC, te se tuženik kao i prethodni put ponovno obratio tužitelju i vozilo odvezao u servis, prilikom kojeg servisa su radnici tužitelja utvrdili da je na vozilu pukla glava motora, klip i klipnjača, što je posljedica puknuća takozvanog faznog lanca, a koji fazni lanac je tužitelj promijenio cirka 15 dana prije ovog događaja. Stoga je nakon svih ovih događanja tuženik osnovano posumnjao u savjesno i stručno postupanja tužitelja prilikom utvrđivanja uzroka kvara i posljedica otklanjanja pri svakom pristupu servisu, posebno imajući u vidu činjenicu da je predmetno vozilo nakon prvog kvara te izvršenog servisa koji je trajao 22 dana, odnosno zamjene lanca na motoru nedugo nakon toga u kratkom vremenskom razdoblju ponovno pokvarilo po drugi put zbog čega tuženik za potreba obavljanja svoje poslovne djelatnosti nije bio u mogućnosti koristit predmetni autobus. Tuženik je zatražio od tužitelja da se očituje o uzrocima kvara sve iz razloga što prilikom prvog pregleda vozila nije ispravno utvrđeno zbog čega je došlo do prikaza EDC lampice motora, budući se nakon učinjenog popravka navedena nepravilnost nastavila i dalje prikazivati a koji nedostatak od strane tužitelja nije pravodobno prepoznat i ustanovljen a koja posljedica jest puknuća glave motora, klipa i klipnjače, o čemu se tužitelj se do današnjeg dana na prigovore nije očitovao. 6. Nije prijeporno da su tužitelj serviser i tuženik vlasnik vozila bili u dugoročnom poslovnom odnosu za razdoblje i prije nastanka utuženih računa jer su knjigovodstveno uskladili račune za 2014. godinu, te su stoga računi koji su predmet ovog postupka nastali za razdoblje od ožujka 2015. do kolovoza 2017., a koje je tužitelj ispostavio tuženiku za izvršene usluge servisiranja tri autobusa u njegovom vlasništvu. Prijeporno je da li je tuženik na vrijeme istakao prigovore na kvalitetu izvršenih radova temeljem računa koje ih je tužitelj ispostavio na ime izvršene usluge servisiranje, jer se tužitelj poziva na primjenu Općih uvjeta prodaje, temeljem kojih svi zahtjevi kupaca za manjak, nedostatke i neisporučene proizvode trebaju biti predani prodavatelju u roku najkasnije od 7 dana od preuzimanje proizvoda u pisanom obliku. Nadalje je prijeporno da li su kvarovi na dva nova autobusa u vlasništvu tuženika za koje je tužitelj obavio uslugu servisiranja bili pokriveni garantnim rokom, te je sporan i prigovor radi prijeboja kojeg tuženik ističe na ime naknade štete koju je pretrpio zbog nestručnog izvršnog popravka odnosno servisiranja na autobusu reg. oznake St- 8370-F, a za koje popravke je tuženiku ispostavio račun 23-2A-1 na iznos od 10.408,71 kn datirano 3. ožujka 2017 a koji je predmet ovog postupka.

7. U svezi prigovora tužitelja da je tuženik prekludiran u svojim prigovorima vezano za nestručno izvedene radove, za navesti je da u spisu priliježe prigovor tuženika koji nije datiran, kojim isti prigovara na račun broj 23-2A-1 od 31. siječnja 2017. koja se odnosi na cijenu radnog sata koja ja obračunata od strane tužitelja, te od tužitelja traži pisano očitovanje iz razloga jer je na vozilu nakon promjene lanca nastala velika šteta i to u pogledu uništenja glave motora, klipa i klipnjače i ostalih popratnih dijelova, koja šteta je nastala 7. veljače 2017. kada se tuženik ponovno javio u servis, nakon što se upalio EDC sustav.Neprijeporno proizlazi da je navedeni prigovor tuženik uložio u pisanom obliku jer se prethodno kako navodi u dopisu i usmeno obraćao tužitelju. Iz prigovora od 10. srpnja 2017. kojeg je tuženik putem e- maila uputio tužitelju proizlazi da se prigovori odnose račune za vozilo registarske oznake St-2816-C, a koji su predmet ovog postupka pod brojem 351-2A-1 od 6. studenog 2015., račun broj 292-2A-1 od 31. srpnja 2016., račun broj 352-2A-1 od 09. listopada 2016, račun broj 357-2A-1 od 13. listopada 2016., dok se preostali prigovori koje je tuženik naveo u e-mail dopisu od 10. srpnja 2017. ne odnose na račune iz ovog postupka. Tuženik prigovara računu br. 351-2A-1, međutim navedeni račun u iznosu od 2.151,10 kn je plaćen dana 9.rujna 2016. što proizlazi iz podataka o izvršenoj uplati IMEX banke.Nadalje iz sadržaja prigovora dopisa od 10. srpnja 2017. proizlazi da tuženik traži ispravak odnosno umanjenje računa zbog obračuna količine ulja u motoru, jer je obračunato 7 litara iako je proizvođač predvidio da stane maksimalno 6,6 litara, te ističe prigovor na obračunatu visinu radnog sata kojeg je tužitelj obračunao po navedenim računima za uslugu servisiranja novog autobusa reg. oznake St-2816-C. U prigovoru (list 29 i 30) na račune za vozilo St-2817-C tuženik je također uočio nepravilnosti u kojem navodi da do sada nije obraćao pozornost, međutim razvidno je da računi za koje se ulaže prigovor ne odnose na račune koji su predmet ovog postupka. Prigovor tuženika (list 31-32) datiran Solin, 20 srpnja 2016. nije prihvaćen kao vjerodostojan jer su računi za koje se traži očitovanje zbog nastale štete izmjene seta lanaca račun br. 23-2A-1 i račun b. 28-2A-1 su nastali nakon 20. srpnja 2016. jer je neprijeporno da se tuženik zbog nastalog kvara obratio tužitelju 28. prosinca 2016. kada je prvi put vozilo bilo na servisu i za koje je tužitelj radove ispostavio račun 23-2A-1 na iznos od 10.408,71kn datirano 3. ožujka 2017., a popravak za račun broj 28-2A-1 na iznos od 1.157,80 kn je datiran 9. ožujka 2017. Iz navedenih prigovora se ne može zaključiti koji su to radovi koje je tužitelj izvršio na novim autobusima vlasništvo tuženika trebali biti obuhvaćeni garancijom, jer je razvidno da prigovori nisu dati u roku koji je propisan Općim uvjetima tužitelja, a posebno što su tuženiku po obavljenim radovima uručeni računi sa količinama radnih sati, vrsti radova te je zasigurno bio upoznat i s količinom ulja kojeg je tužitelj promijenio na vozilu kao i obračunatim radnim satima, te je stoga prigovor tužitelja da je tuženik zakasnio u cijelosti osnovan. Prigovor koji se može priznati kao vjerodostojan upućen putem e-mail poruke od 10. srpnja 2017. za obavljeni servis po računima 292-2A-1 datiran 29. kolovoza 2016. na iznos od 2.711,97 kn, račun broj 352-2A-1 od 9. rujna 2016. na iznos od 1.097,64 kn, račun broj 357-2A-1 od 13. listopada 2016. na iznos 1.322,99 kn, što znači da je tuženik uložio prigovor i na ove račune nakon isteka roka iz Općih uvjeta. Međutim, člankom 605. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.,114/22 dalje: ZOO) je propisano da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Budući je tužitelj tuženiku dostavio radne naloge i račune za izvršeno servisiranje, tuženik je bio upoznat s cijenom radnog sata djelatnika tužitelja kao i s količinom zamijenjenog ulja i to odmah po izvršenom servisu te još jedan dokaz da je za navedene prigovore tužitelj također prekludiran jer su prigovori istaknuti nakon roka propisanog kako Općim uvjetima tužitelja tako i člankom 605. st. ZOO-a.

8. Međutim sud je prihvatio prigovor tuženika u odnosu na obavljeni servis po računu broj 23-2A-1/RN16-3160 na iznos od 10.408,71 kn datiran 3. ožujka 2017. za koji račun tuženik ističe da je na istog prigovarao, a što proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika sa ročištu od 17. travnja 2019. (list 137-139) da nakon što mu je tužitelj ispostavio račun na iznos od 10.408,71 kn (10.500,00 kn) i nakon što mu je autobus bio na servisu 22 dana da je voditelja servisa upoznao da mu autobus ne radi kako treba, te da je s vozilom obavljena probna vožnja i da je vozilo bilo uredu, međutim nakon cirka 3 dana da je vozilo ostalo u kvaru u Splitu, te je pozvaoe tužitelja, po njegovom nalogu je došlepao vozilo u servis, međutim, nakon izvršenog popravka idući dan da mu je tužitelj ispostavio fakturu na iznos od 2.100,00 kn, da je vozilo preuzeo, ali da obavijestio tužitelja da vozilo opet ne radi kako treba, a nakon par dana da je vozilo ponovno stalo te ga je ponovno doveo kod tužitelja u servis gdje je utvrđeno da je nastala velika šteta u vidu oštećenja motora a tužitelj mu je poslao ponudu za popravak motora u iznosu od 15. 000,00 kn do 20.000,00 kn.

9. Iz navedenog se zaključuje da je tužitelj tuženiku izdao račun broj 23-2A- 1/RN16/3160 na iznos od 10.408,71 kn od 3. ožujak 2017., za izvršene popravke odnosno obavljeni servis za razdoblje od 28 prosinca 2016. do 19. siječnja 2017. nakon što je vozilo bilo na popravku 22 dana, te je nakon toga ponovno otklonio kvar i tuženiku izdao račun 24-2A-1/RN16/3193 na iznos od 646,18 kn datiran 3. ožujka 2017. na iznos od 646,18 kn, te račune broj 26-2A-1/RN17/0250 od 3.ožujka 2017. na iznos od 2.084,38 kn i račun broj 28-2A-1/RN17/0175 na iznos od 1.157,80 kn od 9. ožujka 2017, nakon što se tuženik po drugi put javio u servis tužitelja radi otklona kvara odnosno popravka vozila koje je stalo.

10. Tuženik ističe prigovor radi prijeboja i smatra da mu je nestručnim radom tužitelja prilikom servis kojeg je obračunao po računu broj 23-2A-1/RN16/3160 na iznos od 10.408,71kn od 3. ožujak 2017. kao i svih ostalih kasnijih računa za izvršene usluge servisiranja od strane tužitelja na njegovom autobusu reg. oznake St-8370-F nastala šteta. O kakvoj vrsti štete se radi i da li je ista posljedica nestručnog obavljenog servisa, svoj nalaz i mišljenje dao je sudski vještak Neven Kralj kako u postupku osiguranja dokaza u predmetu pod brojem R1-81/2018, te u tijeku ovog postupka kojim je dopunio svoj nalaz i mišljenje, a po prigovorima tužitelja usmeno dopunio svoj nalaz i mišljenje saslušan na ročištu.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Kralja od 9. prosinca 2019. u postupku osiguranja dokaza R1-81/2018 (list 145-151) proizlazi da je predmetno vozilo isporučeno kao rabljeno od strane tvrtke IVECO BUS dana 4. rujna 2014. sa 165.178 km za što postoji primopredajni zapisnik pod brojem 13/14. Od dana kada je vozilo isporučeno pa do dana nastanka havarije motora 7.veljače 2017. predmetno vozilo je sve redovne servise obavljao u ovlaštenom IVECO servisu, koji je vršio popravak kvarova koji su se javljali za vrijeme eksploatacijskog intervala. Vještak je pregledao predmetno vozilo u krugu tvrtke DAUS TRUCK gdje je jasno vidljiva havarija na motoru u vidu udara ventila na čelo klipa što je uzrokovalo uništenje klipa, klipnjače i glave motora. Kao najvjerojatnije razlog udara u čelo klipa je nestručno montiran lanac na 12 servisu napravljenog 28. prosinca 2016 na 329 362 km gdje se prema radnom nalogu vozilo ugasilo u vožnji i ostalo u kvaru. Servis je prema radnom nalogu tada obavio izmjenu seta lančanika sa pripadnim elementima i klizačima u ukupnom iznosu od 10.408,71 kn. Sudski vještak Neven Kralj je u cijelosti ostao pri svojim navodima iz vještva od 10.svibnja 2022. (list 173-185) smatrajući da se vještačenjem ne može isključiti mogućnost da je do havarije motora došlo zbog pogreške servisa kod izmjene lanca i lančanika,te pripadnih komponenti od dana 07.02.2017. Havarija motora koja je utvrđena osiguranjem dokaza, nije dogodila zbog pucanja lanca, jer je vozilo od 28. prosinca 2016. pa do nastanka havarije na vozilu, predmetni motor sa takvim oštećenjima ne bi mogao biti u funkciji te preći 5 000 km od izmjene lanca do havarije. U odnosu na prigovore tužitelja na pisano vještvo vještaka Kralja, da je vozilo prelazilo veći broj kilometara, te da je proteklo dvije godine do provedenog vještačenja iz postupka osiguranja, vještak se očitovao usmeno na ročištu od 20.travnja 2023. u kojem navodi u odnosu na prigovore tužitelja da je za analizu oštećenja na predmetnom autobusu a koja su zabilježena osiguranjem dokaza R1 81/2018 i dopuni vještačenja za predmet Povrv- 449/2018 bitna su tri datuma i to: 28.prosinca 2016. kad je predmetni autobus došao u servis na satu je zabilježeno pređenih 329 362 km a iz servisa je izašao 19. siječnja 2017., nakon 22 dana u servisu, te je prema radnom nalogu broj 16/63103160 opis kvara je bilo gašenje u vožnji i kvar na cesti. U 22 dana servisa sukladno servisnom radnom nalogu i izdanom računu koji se poklapa servisnim radnim nalogom a što je bitno za ovu štetu jest da je servis promijenio kompletan razvodni mehanizam što je vidljivo po stavkama i nakon toga napravio dijagnostiku vozila i to 4 sata dijagnostike, te je na osnovu izvršenog i navedenog autobus je trebao izaći ispravan iz servisa. Nakon 4 dana, 23. siječnja 2017. predmetni autobus ponovno se vraća u servis sa brojem kilometara zabilježenih u radnom nalogu od 329 362 km, dakle potpuno isti broj kilometara kao i onaj prethodni od 12 servisa, odnosno jasno je da predmetni autobus od 12 do 13 servisa nije vožen, već je odmah po paljenju autobusa primijećen problem i vozilo je dovedeno u servis 23. siječnja 2017. Servis je otvorio nalog broj 17/63100175 u kojem je opisao kvar: upalio se EDC ( elektronik dizel kontrol) i vozilo je izgubilo snagu. U radnom nalogu vidljivo je da je vozilo u servisu bilo svega 3 sata gdje je zamijenjeno ulje, filter i gdje je napravljena ponovno dijagnostika i to 4 sata kontrole rada i poništavanja servisa, dakle u 2 servisa napravljeno je 8 sati dijagnostike motora, te je vozilo otpušteno iz servisa.Dana 7.veljače 2017. vozilo je vraćeno ponovno u servis kada je osiguranjem dokaza od 4. prosinca 2019. utvrđeno da je došlo do udara ventila u čelo klipa pucanja ventila i havarije motora, što je i zatečeno 2 godine nakon havarije u trenutku pregleda motora u postupku osiguranja dokaza. Nadalje vještak Kralj zaključuje da od trenutka kada je predmetno vozilo izašlo sa trinaestog servisa 23. siječnja 2017. pa do trenutka kada se havarija dogodila 7.veljače 2017., vozilo je prešlo 5 000 km, a posljedica koja je bila vidljiva na prvom cilindru predmetnog motora moguće da je nastala zbog radova na dvanaestom servisu, ali to ne može tvrditi. Kada se radi izmjena kompletnog razvojnog mehanizma, uključujući lančanike, zatezače, iste je osim što je potrebno čitav razvojni sustav dovest u fazu, potrebno ih je pritegnuti moment ključem sa točno određenom silom prema za to tvorničkim normativima i stavit osiguranje. Da li je to napravljeno o tome se vještak ne može egzaktno izjasniti jer je motor pregledao dvije godine nakon što je rađen dvanaesti servis u potpuno rastavljenom stanju. U odnosu na pitanje tužitelja da li je moglo doći do havarije radi zaostalog oštećenja unutar motora koje servis nije mogao konstatirati, obzirom da je kod istoga, upravo tuženik tražio izmjenu jedino lanca bez cjelokupne dijagnostike, vještak iskazuje da obzirom da je servis nakon 12 i 13 servisa, u svom računu jasno uvrstio 8 sati dijagnostike, da isključuje bilo kakva zaostala oštećenja unutar motora gdje je isto tako vidljivo da je servis napravio kompletnu izmjenu razvodnog mehanizma, a ne samo lanca. Razlog zbog čega je vozilo gubilo snagu je moguć zbog znatnog broja razloga, a obzirom da je imao na raspolaganju rastavljeni motor da ne može iskazati. Na upit tuženika da li vještak prema svom iskustvu u postotcima može izjasniti da li je uzrok ove havarije pogreška na 12 servisu odnosno propust, vještak je izjavio da je već kazao da ono što se dogodilo na motoru moguće da je po svojoj posljedici greška kod montaže razvodnog sustava, lančanika, zatezača na 12 servisu, a u kolikom je to postotku da bi to bilo vrlo neozbiljno kazati. Na upit pun. tuženika da vještak obrazloži što se desilo između 12 i 13 servisa i što je tu sporno, vještak je iskazao da je vozilo po radnim nalozima ušlo u servis nakon 12 servisa sa upaljenim EDC i motorom koji nije imao snage, a na 13 servisu mu je samo promijenjeno ulje i obavljena dijagnostika i vozilo je otpušteno iz servisa, dakle nije se radilo ništa na vozilu osim što je dijagnostikom ugašen EDC, što po radnim nalozima i po meni nije u skladu sa pravilima struke. Ono što je meni nepoznato je da li je vozilo u stanju nedostatka snage izašlo na cestu i dalje nastavilo vožnju do havarije. Na upit. pun tužitelja da li se dijagnostikom može utvrditi zamor materijala, vještak odgovara da ne može, te da sa sigurnošću ne može utvrditi da je do pucanja ventila došlo zbog zamora materijala i upada u kompresijski prostor, kao što ne može sto posto utvrditi odgovornost servisa za ovu havariju. Vještak Kralj u dopuni vještva od 10. svibnja 2022. je izvršio procjenu štete popravka vozila IVECO DAILY 50C na iznos od 26.598,01kn, sa uključenim PDV-om, time da je obrazložio što je sve potrebno izvršiti radi zamjene dijelova i izvršenog popravka (list 178-179).

12. Člankom 221a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 –proč. tekst, 25/13 i 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje ZPP-a) je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Člankom 8 ZPP-a koja će se činjenica uzeti kao dokazana odlučuje sud prema svom uvjerenje na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebnu i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Iz priloženih računa za izvršeno servisiranje koje je tužitelj obavio za tuženika neprijeporno proizlazi da je između stranaka zasnovan ugovor o djelu propisan člankom 590. ZOO-a koji propisuje obavezu izvođača da obavi određen posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva ili umnog rada ili slično, a naručitelj se obvezuje za to platiti naknadu.

14. Tužitelj postavlja zahtjev za isplatu računa na ime obavljenih radova usluge servisiranja na autobusima tuženika time da je iz popisa priloženih računa vidljivo da je tuženik podmirio račun broj 19-2A-1 na iznos od 3.750,00kn dana 9. rujna 2016., račun broj 351-2A-1 na iznos od 2.151,10 kn podmirio dana 9.rujna 2016., te račun broj 397-2A-1 na iznos od 2.903,96 kn podmirio dana 9. rujna 2016., međutim tužitelj nije za navedene izvršene uplate umanjio svoj zahtjev iako proizlazi postoji potvrda naloga IMEX banke te je stoga za izvršene uplate u ukupnom iznosu od 4.297,00 kn umanjeno potraživanje tužitelja, jer je uplata izvršena prije podnošenja ovršnog prijedloga javnom bilježniku od dana 19.listopada 2017. U odnosu na potraživanje po preostalim računima, izuzev računa 23-2A-1 na iznos od 10.408,71kn, sud je mišljenja da su isti u cijelosti osnovani te da prigovore na koje se tuženik poziva vezano za količinu radnih sati i obračunatog pogonskog ulja, a sve vezano za garantni rok ne bi bili osnovani jer nisu podnesen niti u ugovorenom a niti i u zakonskom roku. Stoga je sud rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave djelomično održao na snazi, time da ga je iznos od 54.778,74 kn umanjen za iznos koji je plaćen od 4.297,00 kn, kao i za račun 23-2A-1 na iznos od 10.408,71 kn, jer iz mišljenja vještaka koje ovaj sud prihvaća proizlazi da su nastali propusti nestručnim radom na 12 servisu kada je ovak račun izdat a koje prigovore je usmeno tuženik podnio samom činjenicom da se je nakon četiri dana po preuzimanju vozila ponovno dana 23.01.2017. ponovno javio na servis tužitelju jer je vozilo gubilo snagu i upalila se EDC svjetiljka. Iako vještak sa stopostotnom sigurnošću ne utvrđuje da je zbog propusta obavljenih radova servisiranja vozila na 12 servisu nastala greška kod montaže razvodnog sustava lančanika, posljedica kasnije nastale havarije na vozilu, činjenica jest da je nakon 12 i 13 servisa, tužitelj izvršio 8 sati dijagnostike nakon 12 i 13 servisa a što je i obračunao, temeljem kojih pregleda je prema mišljenju vještaka vozilo trebalo izaći ispravno sa servisa, a što nije.Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kao izvođač trebao radove izvesti na 12 servisu kako ih je obračunao u računu 23- 2A-1 na iznos od 10.408,71 kn sukladno pravilima struke kako je propisano čl. 597 st 1 ZOO-a, te zbog propusta nije dijagnosticiran kvar čija je posljedica bila oštečenje razvodnog mehanizma. Stoga osnovano tuženik prigovara ispostavljenom računu 23- 2A-1 na iznos od 10.408,71 kn temeljem kojeg mu je nastala šteta, te je osnovan prigovor smanjenja cijene odnosno naknade jer je čl. 347 ZOO-a propisano kad je vjrovnik ili osoba za koju on odgovara pridonio nastanku štete ili njezinoj visini ili otežanju dužnikova položaja, naknada se smanjuje razmjerno. U ovom slučaju nije bili moguće utvrditi koliko bi se to naknada mogla smanjiti razmjerno jer je propustom tužitelja zbog nekvalitetno provedene dijagnostike na stala šteta na razvodnom mehanizmu koeg je tužitelj promijenio na 12 srevisu. Radi navedenog umanjeno je potraživanje tužitelja i za iznos od 10.408,71 kn, te je riješenje o ovrsi na temelju vjerodostaojne isprave održano na snazi djelomično za iznos od 40.073,29 kn dok je na ime razlike za 14.705,45 kn ukinut i u tom dijelu tužbeni zahtijev odbijen kao neosnovan sve kako je utvrđeno u toč. I i II izreke presude. .

15. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja kojeg tuženik ističe do visine iznos od 55.000,00 kn smatrajući da je neosnovano potraživanje tužitelja temeljem računa jer su upravo propusti i nestručno izvedeni radovi iz 12 servisa obračunati po navedenom računu uzrokovali havariju motora, a što je uzrokovalo daljnju štetu popravka vozila u iznosu od 26.598,01 kn.

16.Sud je prihvatio tuženikov prigovor radi prijeboja prvenstveno polazeći od mišljenja sudskog vještaka za motorna vozila Nevena Kralja iz kojeg se zaključuje da je tužitelj kao ovlašteni serviser na 12 servisu izvršio promjenu razvodnog mehanizma, te je obavio dijagnostiku rada motora od 4 sata, te nakon što se vozilo ponovno javilo u servis sa 0 prijeđenih kilometara ponovno obavio dijagnostiku od 4 sata jer da je tužitelj trebao uočiti pogrešku u radu motora prilikom obavljene dijagnostike.Tuženik ističe prigovor radi prijeboja jer mu je zbog nestručnog rada tužitelja nastala šteta koju je vještak utvrdio i procijenio na iznos od 26.598,01 kn koji iznos predstavlja dovođenje vozila u prvobitno stanje prije nastanka štete. Naime, tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje čl. 1045 st. 1 ZOO-a, te je sud mišljenja da je tuženik dokazao da je šteta na autobusu nastala zbog propusta servisera. Čl. 1046 ZOO-a šteta predstavlja umanjenje nečije imovine što u konkretnom slučaju predstavlja potraživanje tuženika na ime troška popravka autobusa koji su nastali zbog propusta tužitelja koje troškove osnovano tuženik stavlja u prijeboj s potraživanjem tužitelja iz toč. I izreke presude.

17. Člankom 195.do 202. ZOO-a uređen je insitut prijeboja koji nastaje jednostranom izjavom volje jedne strane drugoj o prebijanju međusobnih tražbina ako su za to ostvarene zakonske pretposavke.Članak 195 ZOO-a glasi da dužnik može prebiti tražbinu s prottražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Člankom 196. st. 1. ZOO-a je propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretostavke za to nego tek izjavom o prijeboju. U stavu 2. je propisano da nakon izjave o prijeboju smatra se da učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

18. Tuženik je istakao prigovor radi prijeboja na ročuštu od 26. veljače 2019. kojim u prijeboj stavlja štetu koja mu je nastala zbog nestručnog rada servisera zbog čega troškovi popravka vozila prema procjeni koju je izradio vještak Neven Kralj u vještu od 20.svibnja 2022. iznose 26.598,01 kn. Tužitelj ističe prigovor zastare prijeboja kojeg je tuženik istakao, međutim za navesti je da šteta nastala pri vršenju radnji servisiranja od 12 do 13 servisa odnosi se za razdoblje od 28. prosinca 2016 do 23. siječnja 2017., te je ponovno tuženik došao na 14 servis dana 7.veljače 2017 kada se ponovno upalila kontrolna lampica i utvrđena oštećenja na razvodnom sustavu. Utuživost uzajamne tražbine mora biti takva da se mogu ostvariti i sudski putem time da se dug može prebiti s zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekli uvjeti za prijeboj ( članak 198. st.1. ZOO-a). Budući zastarni rok od tri godine još nije bio istekao kada je tuženik na ročištu do 26. veljače 2019. istakao prigovor radi prijeboja koji se odnosi na na nastalu štetu za poduzete radnje koje je tužitelj vršio pri servisiranje između 12 do 14 servisa, za razdoblje od 28. prosinca 2016. do 7 veljače 2017., stoga proizlazi da prigovor radi prijeboja nije u zastari, jer nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan (člankom 228. st. ZOO-a) tim više što je tuženik za visinu štete koja mu je nastala na autobusu doznao tek po procjeni sudskog vještaka od vještva od 20. svibnja 2022. Radi navedenog usvojen je prigovor radi prijeboja u odnosu na troškove popravka autobusa tuženika sve kako je presuđeno u točki III. izreke presude, radi čega je izvršen prijeboj međusobnih tražbina sve kako je presuđeno u točki IV izreke presude. Nisu provođeni dokazi radi saslušanja predloženih svjedoka od strane tužitelja niti financijsko knjigovodstveno vještačenje jer iz tijeka postupka je neprijeporno utvrđeno što je kao prijeporno bilo potrebno za utvrditi prvenstveno provesti dokaze vezane za nalaz i mišljenje sudskog vještaka za prometna vozila a što je sud proveo u tijeku postupka.

19. Odluka o troškovima parničnog postuipka temelji se na članku 154. st. i 155. st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 –proč. tekst, 25/13 i 89/14-Odluka USRH i 70/19, 80/22 i 114/22 dalje ZPP-a) time da je tužitelju priznat trošak za pristup na ročitše od 7. veljače 2019. po 25 bodova, zastupanje na ročištu od 26. veljaćče 2019. po 100 bodova, zastupanja na ročištu od 17. travnja 2019. po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 26. veljače 2020., po 50 bodova, sastav podenska od 13. ožujak 2020. po 100 bodova, zastupanje na ročištu od 14. rujna 2020 po 100 bodova, sastav podneska od 23. lipnja 2022., po 100 bodova, zastupanje na ročište od 19. srpnja 2022. po 100 bodova, sastav podneska od 28. srpnja 2022. po 100 bodova, pristup na ročište od 25. listopada 2022. po 25 bodova, zastupanje na ročište od 20. travnja 2023. po 100 bodova, što primjenom Otbr. 7 st. 1 8. st. 1, 9 st. 1., 2. i 5. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 26/22) priznato ukupno 1050 bodova odnosno 2.089, 50 eur te primjenom članka 45. Otbr priznat je PDV-e u iznosu od 522,37 eur što sve ukupno iznosi 2.611,87 eur , te pristojba tužbe i odluke u iznosu od 119, 45 eur, što sve ukupno iznosi 2.731, 32 eur. Tužitelju nisu priznati putni troškovi koje je popisao pun. tužitelja radi pristupa na ročišta iz Zagreba u Splitu upravo zbog toga jer se ne radi o posebno specijaliziranom sporu koji zahtjeva stručno znanje odvjetnika.

20. Primjenom navedenih zakonskih odredbi tuženiku je priznat trošak za sastav prigovora od 17. listopada 2017. po 100 bodova, sastav podnesaka od 3. siječnja 2019., po 50 bodova, sastav podneska od 6. veljače 2019. po 50 bodova, zastupanje na ročište od 26. veljače 2019. po 100 bodova, sastav podneska od 26. veljače 2019. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 17. travnja 2019. po 50 bodova, sastav podneska od 26. veljače 2020. po 100 bodova, zastupanje na rlčištu 26. veljače 2020 po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 14. rujna 2020. po 100 bodova, sastav podneska od 18. srpnja 2022. po 100 bodova, zastupanje na ročištu 19. srpnja 2022. po 100 bodova, pristup na ročištu 25. listopada 2022. po 25 bodova, sastav podneska od 27. siječnja 2023. po 100 bodova, zastupanje na ročištu 20. travnja 2023. po 100 bodova, što sve ukupno iznosi 1 025 bodova, što primjenom Otbr. 7 st. 1 8. st. 1, 9 st. 1., 2. i 5. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 26/22). Iz postupka osiguranja dokaza koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Splitu R1-81/2018, a koji postupak je proveden upravo radi utvrđenja oštećenja na autobusu tuženiku kao predlagatelju osiguranja je priznat trošak za sastav prijedloga od 27. srpnja 2018. po 100 bodova, te zastupanje na ročištu od 30. studenog 2018. po 100 bodova, a sve primjenom Otbr 11. 8 i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika a što iznosi 1325 bodova odnosno 2. 636,75 eur, te trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 659, 18 eur primjenom Otbr 42.,troškovi vještačenja iz postupka osiguranja dokaza u iznosu od 398,17 eur / 3.000,00 kn, pristojba prigovora protiv rješnja o ovrsi u iznosu od 131, 40 eur / 990,00 kn primjenom Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine broj 118/18), što sve ukupno iznosi 3.825,50 eur.

21. Cijenjeći uspjeh u sporu neprijeporno proizlazi da je tužitelj s priejdlogom za ovrhu koji je djelomično održan na snazi a djelomično ukinut uspio u postotku od 70% dok je tuženik s prigovor radi prijeboja uspio u postotku od 50 % te je stoga tužitelju priznat parnični trošak iz točke 19. umanjen za 30 % te iznosi 1.911,92 eur. Tuženikov trošak iz točke 20. umanjen je za 50% te iznosi 1. 912,75 eur, te nakon izvršenog prebivanja troškova tužitelja u odnosu na troškove tuženika proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku na ime troška isplatiti iznos od 0.83 eur, sve kako je presuđeno u izreci pod točkom VI. izreke presude.

U Splitu, 5.listopada 2023.

S U D A C

Vinka Mitrović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana, u 3 primjerka.

DNA:

- Pun. tužitelja

-Pun. tuženika

-u spis

Broj zapisa: 9-3085d-bb45e

Kontrolni broj: 02ec7-4b083-2bca9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VINKA MITROVIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.