REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-5326/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TONČIA TOMAŠIĆA, OIB 27832875585, Smokvica, Brna 421, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matijević, odvjetnica iz Zagreba Horvaćanska cesta 168, protiv 1. tuženice JOŠKE STANIĆ, OIB 88758700410, Dubrovnik, Zrinsko-frankopanska 17, koju zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik iz Dubrovnika, Vukovarska 17 i 2. tuženika STEČAJNA MASA IZA ENERGIJA d.o.o. u stečaju, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-1113/21 od 4. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1113/21 od 4. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-111/21 od 4. studenog 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i da nije nastao te da ne proizvodi nikakve pravne učinke ugovor o kupoprodaji od 9. veljače 2012. koji je ovjeren pod poslovnim brojem OV-768/2012 po javnom bilježniku Anđelku Staniću u Dubrovniku, 15. veljače 2012., koji je zaključen između prvotuženice Joške Stanić iz Dubrovnika, Zrinsko-frankopanska 17, kao kupca, i trgovačkog društva Energija d.o.o., Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 29, kao prodavatelja, za nekretninu pobliže opisnu u izreci presude i da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu provesti upis brisanja prava vlasništva temeljem istog Ugovora, a koji upis je proveden pod poslovnim brojem Z-9902/12, i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja jer će isto u suprotnome zamijeniti ta presuda (točka I. izreke) i nalaženo je tužitelju naknaditi prvotuženici Joški Stanić parnične troškove u iznosu od 14.062,50 kn / 1.866,41 EUR (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima spora. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 5.859,37 kn / 777,67 EUR.
U žalbi iznosi zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda, te zatim navodi razloge zbog kojih smatra da postupak teoretski ne bi bio valjano i zakonito proveden. Ističe u bitnom da sud nije uopće primijenio pravilo o teretu dokazivanja, jer bi primjenom tog pravila obrazložio činjenice koje su stranke tijekom postupka dokazale, da sud na ročištu na kojem je donio rješenje o odbijanju dokaznih prijedloga tužitelja nije obrazložio razloge odbijanja, da pri donošenju pobijane presude nije cijenio iskaz saslušanog svjedoka, pa je zbog navedenog ostalo nejasno iz kojih dokaza je sud izveo zaključke o odlučnim činjenicama. Nadalje, osporava pravno shvaćanje na kojem se temelji obrazloženje pobijane presude te iznosi svoje shvaćanje zašto smatra nemoralnim besplatno raspolaganje nekretnine, ništetnim prividan pravni posao, materijalno pravnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva da ugovor nije nastao. U žalbi se poziva na brojne odluke viših sudova glede počinjenih procesnih povreda i izraženih shvaćanja o razlozima ništetnosti.
3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti onom iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Za odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost sa sadržajem izvedenih dokaza.
7. Neosnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka jer prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio i nije valjano obrazložio odbijanje dokaznih prijedloga. Naime, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa ako smatra da neki dokazni prijedlog nije potreban radi utvrđenja odlučnih činjenica, odbit će ga kao nepotreban. U konkretnom slučaju to je prvostupanjski sud i učinio, te je razloge odbijanja dokaznih prijedloga detaljno obrazložio u pobijanoj presudi, a s čime se u potpunosti slaže i ovaj sud. Pritom valja istaknuti da je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud i na ročištu na kojem je odlučio da daljnje dokaze neće izvoditi dao valjano obrazloženje za to (jer se odlučne činjenice mogu utvrditi iz dotada izvedenih dokaza).
8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti i da nije nastao Ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji su sklopili 9. veljače 2012. prvotuženice kao kupca i drugotuženik kao prodavatelja, na temelju tvrdnje tužitelja da je protivan prisilnim propisima i moralu društva, budući da nije plaćena kupoprodajna cijena, da se radi o prividnom ugovoru jer je zapravo nekretnina darovana prvotužiteljici, te jer prvotuženica nije potpisala Ugovor.
9. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08; dalje u tekstu: ZOO) ništetni ugovori imaju takve nedostatke u bitnim potrepštinama za sklapanje ugovora koji čine povredu javnog poretka, pa je zakonom propisana oštra posljedica prema kojoj takvi ugovori nemaju pravni učinak osim ako cilj povrijeđenog prava ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu.
10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ukoliko kupac i nije platio kupoprodajnu cijenu, da to ne znači da je sklopljeni Ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu, jer bi eventualna takva povreda upućivala na druge pravne posljedice. Naime, ukoliko prvotuženica nije ispunila ugovornu obvezu, drugotuženik je kao prodavatelj, ali i tužitelj kao član uprave drugotuženika u to vrijeme, mogao poduzeti mjere propisane odredbom čl. 360. i 342. ZOO-a, odnosno zahtijevati ispunjenje ili raskinuti Ugovor. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da eventualno neplaćanje kupoprodajne cijene ne dovodi do ništetnosti Ugovora o kupoprodaji.
11. U odnosu na žalbeni navod i ustrajanje žalitelja da je predmetni Ugovor prividan jer su stranke ustvari imale u vidu ugovor o darovanju, se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da prividan pravni posao nije ništetan i da takav pravni posao ne proizvodi učinke zbog čega se ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje ništetnosti takvog pravnog posla (Rev-1728/2018 od 15. prosinca 2021., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021., Rev-1489/2018 od 7. travnja 2021., Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.)
12. Međutim, ukoliko bi se i radilo o prividnom pravnom poslu, iako to ne proizlazi iz podataka u spisu, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da bi u tom slučaju između stranaka bio sklopljen ugovor o darovanju budući da je utvrdio da su bile ispunjene sve pretpostavke za njegovu valjanost (čl. 285. ZOO-a), a da niti jednom odredbom nije propisano da bi ugovor o darovanju koji sklopi pravna osoba bio ništetan. Iz isprava u spisu je utvrdio da je nad drugotuženikom otvoren stečaj 12. svibnja 2016. pa je pravilno zaključio da je u slučaju ukoliko su predmetnim Ugovorom oštećeni vjerovnici, tada svaki vjerovnik pa i stečajni upravitelj mogao postupiti sukladno odredbama čl. 127. i 131. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10 i 25/12) i pobijati tu pravnu radnju.
13. Dakle, pravilno je izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da razlozi na koje se poziva tužitelj ne dovode do ništetnosti sklopljenog Ugovora.
14. Stoga, odbijanjem zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornog Ugovora materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije osnovan niti zahtjev za utvrđenje da ugovor nije nastao, odnosno da je nepostojeći, budući da je iz isprava u spisu utvrdio da je prvotuženica potpisala ugovor. Naime, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da činjenica da je prvotuženica nakon sklapanja ugovora podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i ishodila upis , upućuje na to da je potpisala ugovor. Doista bi bilo nevjerojatno i krajnje nelogično da bi tužiteljica ukoliko nije potpisala i sklopila ugovor sukladno odredbi čl. 292. st. 1. ZOO-a, nakon par dana, podnijela prijedlog za uknjižbu i ishodila upis u zemljišnoj knjizi.
16. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud i da tužitelj nije aktivno materijalnopravno legitimiran za podnošenje tužbe za utvrđenje da ugovor nije nastao jer ga stranke nisu sklopile uz obrazloženje da je odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a propisano da se svaka zainteresirana stranka može pozvati na ništetnost ugovora, dok odredbama Zakona o obveznim odnosima nije propisano da bi utvrđenje da ugovor nije nastao mogla zahtijevati svaka zainteresirana osoba.
17. U pravu je žalitelj da nepostojeće ugovore ne treba miješati s ništetnim ugovorima kod kojih su ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, ali ne proizvode pravne učinke jer su protivni javnom poretku, dok kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora i zbog toga ne proizvode pravne učinke. Dakle, sami razlozi zbog kojih se može zahtijevati da ugovor nije nastao, bez obzira što je posljedica ista kao i kod ništetnih ugovora (ne proizvodi pravne učinke), upućuju na to da aktivnu legitimaciju imaju samo ugovorne strane, a ne i treća osoba, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.
18. Na kraju valja reći da je neosnovano pozivanje žalitelja na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i drugih viših sudova budući da se ne radi o istoj činjeničnoj osnovu i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu.
19. Žalba protiv odluke o parničnim troškovima nije osnovana jer je tužitelj pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari, a prema odredbi čl. čl. 365. st. 2. ZPP-a u postupcima pokrenutim nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), u žalbenom postupku se odluka o troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na primjenu materijalnog prava.
20. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, te kako nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 5. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: 9-3085f-bc86e
Kontrolni broj: 0d349-c2210-c8102
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
