Pr-591/2020
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., OIB:…, iz K.
S., zastupana po punomoćniku Ž. Ć.,
odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: … ,iz Z.,
zastupane po ODO-u Split, radi isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave, zaključene dana 24. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, a po objavi presude dana 5. listopada 2023., .
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 16.478,46 eura /124.157,03 kuna, isplatom na žiro račun punomoćnika tužiteljice Ž. Ć., odvjetnika u S., OIB: …, broj računa
…, kod P. b. Z. d.d., …
sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove postupka sukladno odluci suda i to isplatom iznosa 3.110,69 eura / 23.437,50 kn, na žiro račun punomoćnika tužitelja Ž. Ć., odvjetnika u S., OIB: …, broj računa…, kod P. b. Z. d.d., … - sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od
donošenja prvostupanjske presude do isplate ,prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.U tužbi koja je podnijeta dana 20. svibnja 2020. tužiteljica navodi da je državni namještenik kojem je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 5. 12.2014., godine prestao radni odnos u Ministarstvu te kojem (sukladno točci
6. Odluke) da joj pripada pravo na otpremninu, koja da joj nije isplaćena. Tužiteljica da je bila u neprekidnom radnom odnosu kod tužene ukupno 33 godine (od 1983. godine do 17.06.2015. godine). U skladu sa člankom 126. Zakona o radu (Narodne novine,br.93/2014. od 30.07.2014. godine) radnik da ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem (st.1.), a otpremnina da se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju da je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca (st.2.).Tužiteljica da za svaku godinu neprekidnog trajanja radnog odnosa ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, pa da tužiteljica sveukupno potražuje iznos od 124.157,03 kn. Tužiteljica da se dana 7. rujna 2015. godine obratila nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koji prijedlog za mirno rješenje spora da je ODO Split dopisom Broj:N-DO-296/2015 od 30. studenog 2015. godine, odbilo u cijelosti kao neosnovan. 2. U odgovoru na tužbu od 14. listopada 2021. tužena navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen uz osudu tužiteljice na snošenje parničnog troška. Tužiteljica da u tužbi navodi da joj kao državnom namješteniku kojem je odlukom o poslovnom otkazu ugovora o radu od 05. prosinca 2014. prestao radni odnos u Ministarstvu pripada pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodno neprekidnog radnog odnosa,
budući da je u radnom odnosu kod tužene 22 godine i da ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u trajanju od 36 mjeseci pa da joj stoga pripada pravo na isplatu otpremnine za svaku godinu neprekidnog trajanja radnog odnosa u visini 65% prosječne mjesečne bruto plaće koja da joj je isplaćena u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa i da za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu ima pravo na uvećanje otpremnine u odnosu od po 300 kn netto slijedom čega da potražuje iznos od 124.157,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17.srpnja 2015. Tužiteljičino tužbeno traženje da je u cijelosti neutemeljeno. Društvo P. – u. d.o.o. da je preuzelo od Ministarstva sporazumom o poslovnoj suradnji od 11. travnja 2012. obavljanje trgovačkih, ugostiteljskih, hotelijerskih i drugih uslužnih djelatnosti u skladu s registriranim djelatnostima društva, djelatnike koji da su radili na tim poslovima, prostori za rad, sredstava za rad i dokumentaciju neophodnu za nesmetan nastavak obavljanja preuzetih poslova u društvu. Na temelju sporazuma o preuzimanju djelatnika od 03. siječnja 2007. društvo P. – u. d.o.o. da je preuzelo od Ministarstva obavljanje trgovačkih,
ugostiteljskih, hotelijerskih i drugih uslužnih djelatnosti u skladu s registriranim djelatnostima društva, djelatnike koji da su radili na tim poslovima, prostore za rad, sredstva za rad i dokumentaciju neophodnu za nesmetan nastavak obavljanja preuzetih poslova u društvu. Istim sporazumom društvo P. – u. d.o.o. da se obvezalo preuzeti državne službenike i namještenike raspoređene u Službu za gospodarenje nekretninama u kojoj da je nesporno ranije bila raspoređena tužiteljica.
Tužena dostavlja u spis obavijest Ministarstva, Uprave za ljudske resurse,
Sektora za upravljanje ljudskim resursima klasa: 080-05/14-07/211 od 19. lipnja 2015. iz kojega da je vidljivo da je tužiteljica dana 18. lipnja 2015. zaključila ugovor o radu s trgovačkim društvom P. – u. d.o.o. i da joj je radni odnos u
Ministarstvu prestao s danom 17. lipnja 2015. Prema tome da se u konkretnom slučaju radi o preuzimanju radnika sukladno odredbi čl. 137. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) pa da tužena nije pasivno legitimirana u konkretnom postupku jer da će tužiteljica, za slučaj prestanka ugovora o radu kod društva P.
– u. d.o.o. i ukoliko se za to ispune zakonske pretpostavke pravo na isplatu otpremnine ostvarivati kod tog trgovačkog društva. Tužiteljica da u spis predmeta nije dostavila ugovor o radu koji da je imala zaključen s Ministarstvom pa da se tužena obvezuje taj ugovor posebnim podneskom dostaviti u sudski spis i pridržava pravo dati i dodatno očitovanje na navode tužbe i tužbeni zahtjev.
3. Punomoćnik tužiteljice je pismenim podneskom od dana 10. veljače 2023. konačno precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.
4. U dokazanom postupku sud je pregledao Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu RH, Ministarstva, Uprave za ljudske resurse, Sektor za upravljanje ljudskim resursima, Klasa: 080-05/14-07/226, Ur broj: 512M2-010202-14- 2 od 5. prosinca 2014., odštetni zahtjev za mirno rješenje spora, Aneks sporazuma o preuzimanju djelatnika od 11. travnja 2012., Sporazum o preuzimanju djelatnika od 23. siječnja 2007., Odluka o osnivanju trgovačkog društva P. u. " d.o.o. ,
Odluka o izmjeni odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva kojima služba prestane
zbog preustroja ili smanjenja snaga od 11. prosinca 2014., izračun otpremnine za sve tužitelje iz predmeta Pr-1231/15 (list spisa 27).
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljici, odlukom tuženika od 5. prosinca 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Ministarstvu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Visina otpremnine u iznosu od 16.478,47 eura/ 124.157,03 kn nije sporna među strankama,
s obzirom da je obračunata od stručnih službi tužene, o čemu u spisu postoji priložen izračun iz predmeta poslovni broj Pr-1231/15 (list 27 spisa) .
6.1.Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo na isplatu otpremnine, obzirom da je D. P. – u. d.o.o., preuzelo od Ministarstva sporazumom o preuzimanju djelatnika od 03. siječnja 2007., djelatnike te da je sa
tužiteljicom dana 18. lipnja 2015., zaključen ugovor o radu, a da je tužiteljici kod tuženika radni odnos prestao 17.lipnja 2015.
7.Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. prosinca 2014. (listovi 4, 5 spisa) Ministarstvo otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme namještenici, otkazuje se rad na neodređeno vrijeme u Ministarstvu zbog poslovno uvjetovanih razloga (točka 1. odluke).
Namještenici pripada pravo na otpremninu, o čemu će biti donijeta posebno rješenje (točka 6. odluke). U obrazloženju navedene odluke ističe se da je namještenica M.
G. u radnom odnosu u Ministarstvu od 1983 godine., rješenjem Uprave za ljudske resurse, Personalne službe od 31. prosinca 2004. sa danom 01. siječnja 2002. raspoređena na radno mjesto kuhara. Sa imenovanom da nije sklopljen ugovor o radu, međutim sukladno članku 14. stavku 2. Zakona o radu, ova okolnost u ovom slučaju ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu. Na kraju obrazloženja razmatrane odluke ističe se da će se o pravu na otpremninu donijeti posebno rješenje.
7.1.Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na sporazum o preuzimanju djelatnika od 3. siječnja 2007., kojim trgovačko društva P. u. društvo s ograničenom odgovornošću preuzima od Ministarstva obavljanje trgovačkih, ugostiteljskih,
hotelijerskih i drugih uslužnih djelatnosti u skladu sa registriranim djelatnostima trgovačkog društva, djelatnike koji su radili na tim poslovima, sredstva za rad, opremu, trgovačku robu, pismohranu i drugu dokumentaciju neophodnu za nesmetan nastavak obavljanja preuzetih djelatnosti u trgovačkom društvu. Društvo se obvezuje preuzeti državne službenike i namještenika raspoređene u službu za gospodarenje nekretninama i državne službenike i namještenike raspoređene u ustrojstvene jedinice oružanih snaga Republike Hrvatske na poslove koje preuzima društvo. Državnim službenicima i namještenicima koji pristanu na prelazak u društvo prestaje državna služba na temelju pisanoga sporazuma uz uvjet sklapanja ugovora o radu sa društvom.
7.2. Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem prema članku 126. stavak 1. Zakona o radu; Narodne novine br. 93/14; u daljnjem tekstu: ZR).
7.3.Ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja (članak 137. stavak 1. ZR).
7.4.Nije sporno da je tužiteljica dana 18. lipnja 2015. zaključila ugovor o radu sa trgovačkim društvom P. u. društvo sa ograničenom odgovornošću, kako to napose ističe tužena u odgovoru na tužbu. Međutim, prije toga, odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. prosinca 2014., tužiteljici je kao namještenici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Ministarstvu zbog poslovno uvjetovanih razloga od strane njenog poslodavca Ministarstva. Tome dosljedno, valja zaključiti da je tek nakon otkaza ugovora
o radu od strane tadašnjeg poslodavca Ministarstva
tužiteljica zaključila novi ugovor o radu sa novim poslodavcem trgovačkim društvom P. u. društvo s ograničenom odgovornošću.
7.5.Tužena tijekom postupka nije dokazala da bi u međuvremenu, do časa otkaza ugovora o radu od strane poslodavca Ministarstva, bio
prenijet ugovor o radu tužiteljice na novog poslodavca trgovačko društvo P.
u. društvo s ograničenom odgovornošću. Naime, za prijenos ugovora o radu na novog poslodavca potreban je poseban pravni akt o tome te nastup pravnih posljedica prijenosa, a to je u ovom slučaju izostalo. Naime, navedeni sporazum o poslovnoj suradnji od 11. travnja 2012. te sporazum o preuzimanju djelatnika od 3. siječnja 2007. zaključeni su između Ministarstva sa jedne
strane i trgovačkog društva P. u. društvo s ograničenom odgovornošću sa druge strane, na koji se poziva tužena izrijekom je ugovoreno da je potreban pristanak državnih službenika i namještenika na prelazak u trgovačko društvo P.
u. društvo s ograničenom odgovornošću te da tim državnim službenicima i namještenicima prestaje državna služba na temelju pisanoga sporazuma, uz uvjet sklapanja ugovora o radu sa navedenim društvom. U konkretnom slučaju izostao je kako pristanak tužiteljice na prelazak u trgovačko društvo P. u- društvo s ograničenom odgovornošću, tako i spomenuti pisani sporazum o tome. Tome dosljedno, izostao je pravni učinak prijenosa ugovora o radu tužiteljice na novoga poslodavca trgovačko društvo P. u. društvo s ograničenom odgovornošću,
jer se za to u međuvremenu nisu ispunile propisane pretpostavke iz č l. 137. st. 8. ZR-
a.
7.6.Okolnost da je tužiteljica kasnije, 18. lipnja 2015, zaključila ugovor o radu sa trgovačkim društvom P. u. društvo sa ograničenom odgovornošću ne
umanjuje relevantnost prednjih utvrđenja, jer je tužiteljica nakon što joj je 5. prosinca 2014. otkazan ugovor o radu od strane Ministarstva bila
slobodna zaključiti ugovor o radu sa novim poslodavcem - trgovačkim društvom P. u. društvo sa ograničenom odgovornošću. Zbog toga se ne može prihvatiti da je temeljem navedenih pravnih akata (sporazuma) nastupilo prenošenje ugovora o radu tužiteljice na novoga poslodavca - trgovačko društvo P. u.
društvo s ograničenom odgovornošću.
7.7. Slijedom navedenog kako je zbog poslovne odluke tuženice prestala potreba za radom tužiteljice to je i ostvaren razlog za isplatu otpremnine po čl. 126. st. 1., 2. i 3.
ZR, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna, ovaj sud smatra da je tužbeni je zahtjev u cijelosti osnovan pa je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao pod točkom I. izreke.
8. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška pun. tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 7.9.2015 – 250 bodova, za sastav tužbe od 21.svibnja 2021 - 250 bodova, za sastav dva obrazložena podneska od 19.10.2021. i 10.2.2023. – za svaki po bodova 250 bodova, za zastupanje na ročištu : 24. travnja 2023., - 250 bodova što sve zbrojeno iznosi 1.250 bodova (vrijednost 1 boda = 15 kn) što daje iznos od 18.750,00 / 2.488,55 eura, uvećano za 25% PDV iznosi 3.110,69 eura / 23.437,50 kn.
Split, 5. listopada 2023.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sud. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.
