Poslovni broj: 19 Gž-1140/2022-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 19 Gž-1140/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i suca Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M. G., odvjetniku u O. društvu Ž. & P. d.o.o. iz Z., …, protiv tuženika M. F., nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: …, zastupanog po privremenom zastupniku M. Š., odvjetniku iz S., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1999/2021-11 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2024.,

  p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika M. F. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1999/2021-11 od 14. srpnja 2022. u toč. I., II., III. i V. izreke.

             

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

''I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. B. iz S. poslovni broj Ovrv-86/16 od 3. lipnja 2016. kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 43.148,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. lipnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. B. iz S. poslovni broj Ovrv-83/16 od 3. lipnja 2016. kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 38.148,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. studenoga 2011. do 31. srpnja 2015 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.766,70 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.570,44 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn.''

 

2. Protiv citirane presude u toč. I., II., III. i V. izreke žalbu je izjavio tuženik M. F. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu u toč. I. i II. izreke preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i zahtjev za naknadom troška u toč. III. i V. izreke na način da se obveže tužitelj da tuženiku naknadi troškove postupka. Prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Isto je tako pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno propustio je utvrditi sve odlučne činjenice iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužiteljeve tužbe. Tužitelj u spis nije dostavio odštetne zahtjeve i račune H. p. d.d. kojima je kao osiguranik tražio isplatu osigurnine, pa nije bilo uvjeta da bez tih dokaza sud usvoji tužbeni zahtjev. Nije bilo mjesta visinu potraživanja i dospijeće utvrđivati iz priloženih Izvadaka iz poslovnih knjiga koje je tužitelj dostavio u spis predmeta niti izvoda Financijske agencije iz kojih je vidljiva isplata osigurnine, a ni iz pravomoćne kaznene presude jer je tuženik osporio te činjenice i predlagao izvođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, koji dokaz nije izveden. Nije pravilno cijenjena činjenica da je pravomoćnom kaznenom presudom od tuženika oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, jer to predstavlja presuđenu stvar, na što sud pazi tijekom cijelog postupka. Ta činjenica sprječava tužitelja da u samostalnoj parnici ostvaruje regresni zahtjev protiv tuženika. Tužitelj je mogao postaviti imovinskopravni zahtjev do zaključenja glavne rasprave u kaznenom postupku i ne čekati da ga sud pozove ili da mu je dostavi. Sud prvog stupnja nije pravilno cijenio činjenicu što H. p. d.d. nije u kaznenom postupku do zaključenja glavne rasprave postavila imovinskopravni zahtjev, odnosno što je odustala od postavljanja takvog zahtjeva jer joj je isplaćena osigurnina, budući je tužitelj namirio H. p. d.d. Ove su činjenice u postupku bile sporne i nisu dovoljno raspravljene. Stoga presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi odluke su kontradiktorni, odnosno o odlučnim činjenicama su navedeni kontradiktorni razlozi. Osim toga, odredbom čl. 5. Zakona o parničnom postupku utvrđena je obveza suda da omogući stranci sudjelovanje u postupku, da se izjasni o navodima važnim za odlučivanje, međutim prvostupanjski sud nije omogućio tuženiku da ravnopravno sudjeluje u postupku. Nadalje, počinjena je i bitna povreda načela ocjene dokaza iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku, jer sud prilikom ocjene dokaza svoje uvjerenje nije opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Prigovara odluci o troškovima postupka.

    

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

             

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. u svezi čl. 5. st. 1. i 2. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tuženik. U postupku je na temelju rješenja prvostupanjskog suda ovršeniku M. F., kao osobi odsutnoj i nepoznata boravišta postavljen privremeni zastupnik rješenjem broj R1-469/18 od 19. studenog 2019. u osobi M. Š., odvjetnika u S., koji je u predmetnom postupku imao sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika, pa je tuženiku, zastupanom po privremenom zastupniku osobi odvjetnika dana mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, sukladno odredbi čl. 5. ZPP.

 

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

 

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom Zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. 

 

10. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. B. iz S. broj Ovrv-86/16 od 3. lipnja 2016. kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 43.148,00 kn sa zakonskim kamatama od 17. lipnja 2011. pa nadalje te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-83/16 od 3. lipnja 2016. kojim mu je naloženo platiti tužitelju iznos od 38.148,00 kn, sa zateznim kamatama koje dospijevaju 29. studenog 2011.

 

11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

 

              - da je tuženik M. F. pravomoćnom kaznenom presudom poslovni broj K-938/11 od 23. prosinca 2011. osuđen za kaznena djela protiv imovine, razbojništva na štetu Hrvatske pošte d.d. počinjenjem kojih je 28. travnja 2011. tuženik oštetio Hrvatsku poštu d.d. za iznos od 38.000,00 kn, a 25. ožujka 2011. za iznos od 45.193,00 kn, slijedom čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca,

 

              - da je oštećenik H. p. d.d. odustala od postavljanja imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku broj K-938/11 "budući je šteta namirena od C. o. d.d. Z." (l.s. 66 kaznenog spisa broj K-938/11),

 

              - da je tužitelj C. o. d.d. Z. kao osiguratelj s H. p. d.d. kao osiguranikom zaključio Ugovor o osiguranju pošiljaka HP - H. p. d.d. broj DPO-5-16172/10 kojim su osigurana financijska sredstva u poslovnom prostoru osiguranika te se sukladno odredbi čl. 17. Ugovora osiguranim slučajem smatra fizički gubitak, fizičko oštećenje ili uništenje financijskih sredstava uslijed ostvarenja rizika provalne (teške) krađe i/ili razbojništva za vrijeme dok se financijska sredstva nalaze u poslovnom prostoru osiguranika i

 

              - da je, sukladno Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja utvrđeno da je osiguratelj C. o. d.d. Z. H. p. d.d. kao svom osiguraniku isplatio iznos od 43.148,00 kn (l.s. 5), te iznos od 38.148,00 kn, što je potvrđeno i Izvodima isplata Financijske agencije (l.s. 117 i 118).

 

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je tužitelj zakonskom subrogacijom koja proizlazi iz odredbe čl. 963. st. 1. ZOO stekao sva prava koja je Hrvatska pošta d.d. imala prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu nastalu počinjenjem kaznenih djela razbojništva.

 

13. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom Zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

 

14. Slijedom toga, sud prvog stupnja je osnovano održao na snazi platne naloge sadržane u navedenim rješenjima o ovrsi javnog bilježnika V. B. iz S. kojima je naloženo tuženiku isplatiti novčane iznose koji su isplatom naknade iz osiguranja prešle s osiguranika na osiguratelja i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana isplate naknade, jer je tužitelj kao isplatitelj naknade tim trenutkom stupio u prava svog osiguranika do iznosa isplaćene naknade (čl. 94. ZOO).

 

Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da tužitelj u spis nije dostavio odštetne zahtjeve i račune H. p. d.d. kojima je kao osiguranik tražio isplatu osigurnine, jer iz priloženog Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je H. p. d.d. 17. lipnja 2011. isplaćen upravo iznos kojeg potražuje regresnim zahtjevom što je i potvrđeno Izvodom isplata Financijske agencije od 17. lipnja 2011. i 29. studenog 2011. (l.s. 117 i 118), pa u postupku nije bilo potrebno izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. 

 

15. Neosnovan je i stav žalitelja da je H. p. d.d. morala u kaznenom postupku postaviti imovinskopravni zahtjev, jer ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi je na to obvezivala.

 

16. Pri tome je za istaći i to da se sukladno odredbi čl. 77. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje: KZ/11) imovinska korist oduzima sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja, pa i u slučaju ako se oštećenik uputi da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici (st. 3. istog članka Zakona), što je i u konkretnom slučaju.

 

17. Za kazati je i to da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP). 

 

18. Isto je tako za navesti i to da žalbene prigovore vezane za (ne)sudjelovanje oštećenika H. p. d.d. u kaznenom postupku i njihov odustanak od postavljanja imovinskopravnog zahtjeva, jer mu je tužitelj isplatio osigurninu, tuženik iznosi tek u žalbi, što je suprotno odredbi čl. 352. ZPP.

 

19. Prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, slijedom čega ovaj drugostupanjski sud o takvim žalbenim prigovorima i nije dužan odlučivati.   

 

20. Stoga žalba tuženika nije osnovana.

 

21. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I., II. i V. izreke te u toč. III. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP.

 

22. U nepobijanom u toč. IV. izreke ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru, 6. veljače 2024.

 

 

                                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                     Katija Hrabrov, v.r.