Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-804/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Anice Filipović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.H., L…., O…, OIB: … po punomoćniku odvjetniku M.C. iz V…., protiv tužene banka d.d. Z…, T…, OIB:…, zastupana po odvjetničkom društvu …. iz Z…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-209/2021-5 od 31. prosinca 2021. na sjednici vijeća održanoj dana 05. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-209/2021-5 od 31. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužiteljici s osnove navedenih ništetnih odredbi isplati iznos od 25.482,55 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate u razdoblju od 01. veljače 2013. zaključno a 01. rujna 2015. kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.630,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.

Odbijen je zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva imajući u vidu da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15. – dalje u tekstu ZID ZPK/15.) jer je na taj način tužiteljica stavljena u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u euru pri čemu napominje da je do sklapanja aneksa odnosno konverzije kredita došlo na temelju očitovanja volje tužiteljice.

2.2. Tužena je sukladno odredbama ZID ZPK/15. dostavila izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu a tužiteljica ukoliko joj nije odgovarala ponuda nije niti trebala prihvatiti konverziju.

2.3. U pogledu provedenog vještačenja tužena navodi kako je prvostupanjski sud dosudom iznosa od 25.482,55 kuna samoinicijativno izvršio konverziju kredita iz valute CHF u HRK tj. tužiteljica koja je prihvatila konverziju nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platila pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF.

2.4. U pogledu zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare tužena navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. ZPP-a jer je u tome dijelu obrazloženje nejasno i proturječno obzirom da sud navodi kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva ponovno počinje teći od pravomoćnosti predmetne presude da bi potom naveo da zastara nije niti počela teći pozivajući se na pravno shvaćanje VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

2.5. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o stupnjevitoj tužbi jer je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe imala svu potrebnu dokumentaciju za postavljenje restitucijskog zahtjeva a svojim podneskom od 28. prosinca 2020. nakon zaključenja prethodnog postupka preinačava tužbu čemu se tužena protivi no sud o tome ne daje nikakvo obrazloženje.

2.6. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbama članka 109. i članka 201. ZPP-a jer ukoliko tužiteljica traži utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu tada je tužbeni zahtjev trebao obuhvatiti i založnog dužnika obzirom da se radi o nužnom suparničarstvu.

2.7. Tužena navodi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 502.c. ZPP-a jer tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača kao jednu od pretpostavki za primjenu utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača.

2.8. U pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata smatra da je prvostupanjski sud pogrešno promijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.

,  29/18. , 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) jer se tužena ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pri čemu se poziva i na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2004. prema kojem se ugovorne strane ništetnog ugovora o zajmu trebaju smatrati savjesnima.

2.9. Tužena osporava i odluku troškovima postupka smatrajući da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužiteljici troškove sastava podnesaka i zastupanja na ročištu jer navedene radnje ne predstavljaju relevantne procesne radnje što proizlazi iz obrazloženja presude.

Također smatra da tužiteljica nema pravo na trošak na zastupanje na ročištu za objavu presude jer se ne radi o nužnom trošku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu …. broj: …. prema kojem je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 94.009,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 20 godina i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 4,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.

Nesporno je da su stranke 20. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15. na način da je izmijenjena valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog iznosa kredita.

Prema vještačkom nalazu i mišljenju proizlazi da je zbog odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i povećanja tečaja CHF došlo do preplate u iznosu od 25.482,55 kuna.

7.1. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a te članka 323. stavak 1. i članka 1115. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev odnosno utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do ispate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.

7.2. Svoju odluku u bitnom obrazlaže da je u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđena ništetnost navedenih ugovornih odredbi slijedom čega tužiteljica ostvaruje pravo na restitucijski zahtjev a u pogledu konverzije kredita navodi kako Dodatak ugovora o kreditu ne spominje način rješavanja pitanja navedenih ugovornih odredbi odnosno njihove ništetnosti tj. da je razlog donošenja ZID ZPK/15. izjednačavanje položaja korisnika kredita u CHF sa položajem korisnika kredita u valuti eura.

Dakle Dodatkom ugovora o kreditu se ne rješava pitanje preplaćenih kamata odnosno nepoštenog postupanja tužene i ostalih banka što je utvrđeno u postupku kolektivne zaštite potrošača.

8. Neosnovani su žalbeni navodi odnosno tvrdnje tužene da se u konkretnom predmetu ne radi o stupnjevitoj tužbi.

8.1. Prema odredbi članka 186.b. stavak 3. ZPP-a u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nogo što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskog-pravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica uz tužbu priložila otplati plan (list 5.-12. spisa) te pregled promjena kamatnih stopa (list 13. spisa) kao i to da je navedenu dokumentaciju zaprimila 09. svibnja 2019.

Punomoćnik tužiteljice je 08. svibnja 2019.podnio zahtjev za dostavu podataka te između ostalog traži pregled stvarnih uplata po predmetnoj partiji kredita a koji je dostavljen u spis nakon podnošenja tužbe kao prilog odgovora na tužbu (list 40. - 51. spisa).

8.2. Slijedom gore navedenog proizlazi da tužiteljica nije imala cjelokupnu dokumentaciju na osnovu koje bi mogla postaviti restitucijski zahtjev slijedom čega su navodi tužene u tome smislu neosnovani.

8.3. Također su neosnovani žalbeni navodi o navodnoj povredi iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbama članka 109. i članka 201. ZPP-a.

Prema odredbi članka 201. ZPP-a ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da e u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu poduzeli.

8.4. Iz citirane zakonske odredbe ne proizlazi da je tužiteljica tužbenim zahtjevom osim tužene trebala obuhvatiti i založnog dužnika koji je mogao biti stranka postupka na strani tužitelja obzirom da se radi o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi koje je sastavila tužena.

U svakom slučaju odluka u ovome predmetu u pogledu ništenosti navedenih odredbi ima intervencijski učinak i na založnog dužnika međutim tužena i založni dužnik nemaju položaj nužnih suparničara.

8.5. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. ZPP-a.

Naime iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi od 12. lipnja 2019. postavila zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a svojim podneskom od 28. prosinca 2020. (list 202. – 204- spisa) je samo točno naznačila tekst ugovornih odredbi za koji traži utvrđenje ništetnosti pri čemu ovaj sud napominje da je i navedeni podnesak dostavljen sudu i tuženoj prije ročišta od 18. siječnja 2021. na kojem je zaključen prethodni postupak (list 224. spisa).

U svakom slučaju suprotno žalbenim navodima ne radi se o preinaci tužbe obzirom na odredbu članka 191. stavak 3. ZPP-a jer je tužiteljica svojim podneskom samo dopunila odnosno specificirala zahtjev.

9. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan. 9.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.3. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

9.4. Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

9.5. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bila upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.

9.6. Upravo imajući u vidu gore navedeno tužena nije dokazala svoju tvrdnju da je tužiteljica bila upoznata od strane tužene sa pravnim i ekonomskim posljedicama sklapanja ugovora odnosno donošenja informirane odluke a niti tvrdnju da se u konkretnim slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru.

9.7. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe … te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).

9.8. U pogledu žalbenih navoda da je prvostupanjski sud prihvaćanjem zahtjeva za isplatu kako je postavljen nakon provedenog vještačenja svojom odlukom izmijenio ugovor s promjenjivom kamatnom stopom u ugovor s fiksnom kamatnom stopom treba napomenuti da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu ne znači i da je prvostupanjski sud zauzeo stajalište o fiksnoj kamatnoj stopi već se radi o saniranju negativnih učinaka takve odredbe a na isti način treba promatrati i kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu imajući u vidu vrijeme sklapanja ugovora i njegovo povećanje tijekom otplate kredita.

10. U pogledu sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu nesporno je da je tužiteljica sukladno odredbama ZID ZPK/15. imala mogućnost odustanka od njegovog sklapanja kao i to da se ne radi o ništetnom pravnom poslu imajući u vidu pravno shvaćanje VSRH u predmetu Gos-1/2019. u kojem je utvrđeno da sporazum o konverziji sklopljen na temelju odredbi ZIOD ZPK/15. ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10.1. No sama ta činjenica po ocijeni ovoga suda ne uskraćuje pravo tužiteljici na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim aneksom odnosno konverzijom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana.

Osim toga niti iz Dodatka ugovora o kreditu, suprotno žalbenim navodima, ne proizlazi da se tužiteljica sklapanjem istog odriče svoje tražbine na ime preplate kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi pri čemu treba imati u vidu i razloge donošenja ZID ZPK/15. odnosno namjeru zakonodavca da položaj korisnika kredita u CHF barem dijelom izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama.

10.2. Dakle sama činjenica što je Dodatak ugovoru o kreditu pravno valjan te sklopljen na temelju ZID ZPK/15. ne utječe na pravo tužiteljice za podnošenje restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu.

10.3. Pri tome je ovaj sud imao u vidu i pravno stajalište Suda EU u predmetu C-118/2017. (zahtjev za prethodnu odluku u predmetu Dunaj vs. Erste bank Hungary) prema kojem zakonska intervencija u ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošača u smislu njegove zaštite zajamčene Direktivom 93/13/EEZ (točka 40. i 43. obrazloženja presude) što u konkretnom slučaju znači da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi u periodu od sklapanja ugovora do sklapanja Dodataka ugovora o kreditu na koji vremenski period se i odnosi restitucijski zahtjev. 10.4. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita. Pri tome je neosnovano pozivanje tužene na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2004. iz razloga što savjesnost ugovornih strana iz ništetnog ugovora o zajmu predstavlja oborivu predmjevu.

10.5. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica zastupana po odvjetniku nema pravo na trošak zastupanja samo zbog činjenice da je pobijana presuda donesena isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora a iz razloga što je pravo na naknadu za zastupanje i sastav podneska bilo nužno obzirom na navode tužene iz odgovora na tužbu te osporavanje osnova i visine tužbenog zahtjeva slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno dosudio ove troškove tužiteljici pri čemu se napominje, suprotno žalbenim navodima, da tužiteljica ostvaruje pravo i na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer s po ocijeni ovoga suda radi o nužnom trošku odnosno pravu tužiteljice da nakon zaključenja rasprave bude upoznata sa odlukom suda a takav trošak je predviđen i odvjetničkom tarifom.

10.6. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 05. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak