Posl.br. 30 Pr-3879/2021-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz M.. L., V. cesta 31, OIB: ...., zastupane po punomoćniku B. G., odvjetniku iz R.,

protiv tuženika K.B. centar R. iz R., K. 42,

OIB:...., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11.

rujna 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 4. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 4.265,58 EUR/32.139,06 kn[1] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 327,37 EUR/2.466,64 kn, počem od 16.10.2015. pa do isplate

- na iznos od 398,73 EUR/3.004,26 kn, počem od 16.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 379,96 EUR/2.862,85 kn, počem od 16.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 462,20 EUR/3.482,48 kn, počem od 16.1.2016. pa do isplate,

- na iznos od 344,30 EUR/2.594,13 kn, počem od 16.2.2016. pa do isplate,

- na iznos od 384,81 EUR/2.899,37 kn, počem od 16.3.2016. pa do isplate,

- na iznos od 384,88 EUR/2.899,94 kn, počem od 16.4.2016. pa do isplate,

- na iznos od 388,23 EUR/2.925,15 kn, počem od 16.5.2016. pa do isplate,

- na iznos od 390,51 EUR/2.942,37 kn, počem od 16.6.2016. pa do isplate,

- na iznos od 365,11 EUR/2.750,99 kn, počem od 16.7.2016. pa do isplate,

- na iznos od 439,42 EUR/3.310,88 kn, počem od 16.8.2016. pa do isplate,

sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.818,50 Eura/ 28.770,49 kn[2] s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana 4. listopada 2023. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u pogledu troškova postupka do iznosa od 4.067,25 Eura

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je kao djelatnik tužena radeći na radnom mjestu rendgenskog tehničara pri Zavodu..... bila izložena učestalom

zračenju zbog čega su kod nje nastala oštećenja hematopoetskih organa kao i

"monokonski pik" u frakciji gamaglobulina što predstavlja profesionalno oboljenje. Zbog nastalog profesionalnog oboljenja tužiteljici je priznata opća nesposobnost za rad te ista od 18. prosinca 2008. ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu i zaštitni dodatak uz istu. Tužiteljica zbog opisanog profesionalnog oboljenja trpi značajni financijski gubitak i to od cca 2.840,00 kn – do kao 2.860,00 kn mjesečno, naime njena mjesečna primanja s osnova mirovine iznose 3.640,31 kn do 3.690,00 kn dok bi dok radi ostvarila plaću od cca 6.500,00 kn. Tužiteljica je radi naknade navedenog vida štete na Općinskom sudu u Rijeci u nekoliko navrata vodila sudski postupak protiv tuženika i to pod posl.br. P-3164/10, P-3192/11, P-2847/12 te P-1429/14. U navedenim postupcima tri puta je donesena presuda u korist tužiteljice, a tijekom parničnog postupka koji se vodio pod posl.br. P-2847/12 sklopljena je sudska nagodba temeljem koje je tuženik isplaćivao tužiteljici iznos izgubljene zarade do zaključno prosinca 2013. Sukladno čl. 4. Sudske nagodbe tužiteljica i tuženik su tijekom siječnja 2014. trebali sklopiti novu nagodbu budući tužiteljica i dalje trpi gubitak na zaradi, ali tuženik to nije htio pa je tužiteljica bila prisiljena svoja prava tj. naknadu štete s osnove izgubljene zarade ostvariti putem suda u parnici pod posl. br. P-1429/14. S obzirom da je predmetnom presudom riješeno potraživanje tužiteljice s osnova izgubljene zarade do zaključno kolovoza 2015. te s obzirom da tužiteljica i dalje trpi štetu po navedenoj osnovi, tužiteljica ovom tužbom potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2015. pa do srpnja 2016.

2.Slijedom naprijed navedenog tužiteljica zbog odlaska u mirovinu u proteklih 11 mjeseci gubi na zaradi iznos od 31.339,76 kn koji potražuje od tuženika sa kamatom i troškom postupka.

3.Po zaprimljenom izračunu tuženika usporedbom sa plaćom komparantice D. S., tužiteljica je podneskom od 16. veljače 2023. precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 4.265,58 Eura /32.139,06 kn za razdoblje od rujna 2015. do srpnja 2016. sa kamatom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate te troškom postupka.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu osporio je osnov i visinu. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje iz tužbe odnosno da nema pravo na razliku u primanjima temeljem profesionalne bolesti, budući je istoj pravo na invalidsku mirovinu priznato temeljem opće nesposobnosti za rad i to 60% zbog profesionalne bolesti, a 40% zbog bolesti. Stoga je upitno da li bi tužiteljici uopće bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu da je istoj uzeto u obzir samo zahtjev po osnovi profesionalne bolesti. Stoga da je potrebno razlučiti da li bi tužiteljica bez obzira na profesionalnu bolest i dalje bila zaposlenik tuženika da nije imala i drugih zdravstvenih problema.

5.U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je osporila navode tuženika iz odgovora na tužbu posebno istaknuvši da tuženik tijekom svih dosadašnjih sporova te sklapanje sudske nagodbe nije isticao da bi tužiteljica imala drugih zdravstvenih problema zbog kojih bi otišla u mirovinu. Opća nesposobnost za rad tužiteljice nastupila je radi profesionalne bolesti, a sve primjedbe tuženika već su otklonjene u prethodnim postupcima.

6.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to uvidom u spis posl.br. P-1429/14, P-3192/11, P-2847/12, P-1877/10, uvidom u mirovinski spis, izvod prometa po računu (list 6-8), zapisnik o sudskoj nagodbi P-2847/12 (list 9-10), rješenje HZMO od 05.10.2009. (list 11-12), preslika presude P-3164/10 (list 13-15), preslika presude P-3192/11 (list 16-19), preslika presude P-3500/03 (list 20-22), presliku presudu Gž-4611/07 od 06. svibnja 2010. (list 23-26), preslika presude P- 1877/10 (list 27-29), preslika presude Gž-141/12 od 18.7.2013. (list 30-33), presliku presude P-1429/14 od 19.5.2015. ( list 34-36), sudska praksa (list 42-50), preslika rješenja HZMO od 23.3.2016. (list 52-56), izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika Ordinacije opće medicine V. Z. (list 58-61 180-184), uputnica liječnikom povjerenstvu (list 60), dopis HZMO od 19.11.2008 (list 63), dopis HZMO upravnom sudu od 18.9.2014. (list 64), očitovanje Ordinacije obiteljske medicine V. Z.

HZZO-u od 13.3.2015. (list 65), preslika zdravstvenog kartona (list 70-123), nalaz i mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (list 133-136), dopis HZZO od 16.10.2017. (list 137), nalaz i mišljenje T. F. dr. med. specijaliste medicine rada i sporta (list 141-145), usmeno je saslušan vještak T. F. (list 157-158), preslika presude Upravnog suda u

Rijeci UsI-564/16-12 od 21.3.2018. (list 163-170), svjedodžba tužiteljice (list 174-179), preslika presude Visokog upravnog suda RH Usž-3153/18 od 8.12.2020. (list 188- 189), specifikacija izračuna izgubljene zarade za tužiteljicu u usporedbi sa kooparanticom D. S. za razdoblje od rujna 2015. do srpnja 2016. (list 205-206).

7.Precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice od 16. veljače 2023. u cijelosti je osnovan. 8.Među strankama je nesporno da je tužiteljica u mirovini zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 18. prosinca 2008. Također je nesporno da su među strankama vođeni brojni parnični postupci, te da je istoj zadnje isplaćena razlika izgubljene zarade do zaključno kolovoza 2015.

9.Među strankama je sporno pravo tužiteljice na naknadu s osnova razlike plaće i mirovine te visina iste.

10.Uvidom u presudu ovog suda P-3500/03 utvrđeno je da je tužiteljica kao dugogodišnja djelatnica tuženika zadobila profesionalno oboljenje radeći na radnom mjestu RTG tehničara pri Zavodu........ Iz mišljenja o radnoj

sposobnosti medicine rada dr. D. J. od 15. travnja 2003. utvrđeno je da se

isto smatra profesionalnim oboljenjem. Sud je u svojoj presudi utvrdio da je tuženi odgovoran tužiteljici za štetu budući je došlo do profesionalne bolesti na radu i u svezi s radom. Drugostupanjski sud u svojoj odluci Gž-4611/07 potvrdio je u cijelosti postojanje uzročno posljedične veze između rada tužiteljice kod tuženika i profesionalne bolesti koja joj je dijagnosticirana. Tuženik je u ovom postupku osporavao uzročno posljedičnu vezu upirujući na rješenje HZZO-a od 23.3.2016. smatrajući da dijagnoza tužiteljice pod šifrom Z57.1 se ne može priznati profesionalnom bolešću. Međutim tijekom postupka donesena je u Upravnom postupku presuda UsI-564/16 od 21.3.2018. kojim je poništeno rješenje HZOO-a od 23.3.2016. i tužiteljici je priznato pravo po osnovnu profesionalne bolesti pod šifrom Dg: po MKB Z57.1. po prijavi od profesionalnoj bolesti od 14.1.2009. koja je presuda je i potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH Usž-3153/18 od 8.12.2020. S obzirom na navedeno sud nije posebno obrazlagao nalaz vještaka T. F.

koji tužitelj nije prihvatio, budući da je nakon donošenja odluke Upravnog suda isti bio bespredmetan.

11.Iz gore navedenog proizlazi da je sam osnov tužbenog zahtjeva nesporan,

tj. da je tuženik odgovoran tužiteljici temeljem odredbe čl. 111. ZR-a budući se radi o šteti na radu i u svezi sa radom. Samim time tužiteljici je tuženik odgovoran i za izgubljenu zaradu koju je ista pretrpjela zbog odlaska u mirovinu, a koja se sastoji u razlici između mirovine i plaće koju bi tužiteljica primala s osnove plaće da nije bilo profesionalne bolesti.

12.Što se tiče navoda tuženika da bi bio odgovoran za naknadu štete samo za 60% isti navodi su neosnovani budući da kada je tužiteljica konačnim upravnim aktom proglašena u potpunosti nesposobna za rad, a što je većim dijelom posljedica profesionalne bolesti ne dolazi do umanjivanja naknade štete budući je umirovljenje tužiteljice prouzročeno upravo ozljedom tj. profesionalnom bolešću kod tuženika radi kojeg je ista i bila na dugotrajnom bolovanju pa postoje uzročno posljedična veza između navedene profesionalne bolesti i umirovljenja tužiteljice. Takav stav je potvrdila i mnogobrojna sudska praksa.

13.Iz podataka dostavljenih od strane tuženika proizlazi izračun izgubljene zarade za tužiteljicu po mjesecima za vremensko razdoblje od 1.9.2015. do 31.7.2016.

u usporedbi sa primanjima D. S., temeljem kojeg je tužiteljica i precizirala tužbeni zahtjev, a koje iznose je tuženik učinio nespornim.

14.Komparacijom primanja tužiteljice s primanjima komparantice D.

Smilović za razdoblje od 1.9.2015. do 31.7.2016. utvrđeno je da je tužiteljica s osnova invalidske mirovine ostvarila manja primanja u ukupnom iznosu od 32.139,06 kn, a koje je izvjesno da bi tužiteljica ostvarila kod tuženika da nije bilo profesionalnog oboljenja i njezinog odlaska u mirovinu.

15.Osnovna pretpostavka odgovornosti koju propisuje Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) u čl. 1045. propisuje da tko drugom prouzroči štetu dužan ju je i nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle prema podacima dostavljenim od strane tuženika u utuženom razdoblju tužiteljica je ostvarivala manja primanja od komparanata koji radi na istim poslovima na kojima je radila i tužiteljica prije odlaska u mirovinu.

16.U smislu naprijed citirane odredbe i čl. 1093. ZOO-a valjalo je obvezati tuženika na naknadu štete tužiteljici, a koja se manifestira u vidu novčane razlike između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala na svojem radnom mjestu da nije bilo profesionalne bolesti, i invalidske mirovinu koju je tužiteljica primala u tom razdoblju.

17.Sama visina tužbenog zahtjeva ne bi trebala biti sporna, niti ju je tuženik osporio po zaprimanju preciziranog tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev sukladno dostavljenim podacima tuženika, pa je i sud navedenu visinu prihvatio kao osnovanu budući je i sam utvrdio da je tužiteljica ispravno računski postavila tužbeni zahtjev, a uzevši u obzir prosječne mjesečne iznose plaća komparantice te mjesečnog iznosa mirovine tužiteljice zajedno sa dodacima.

18.Slijedom navedenog, primjenom čl. 8. ZPP-a odlučeno je kao u točci I izreke presude.

19.Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba dužna je isplatiti onaj broj novčanih jedinica koliko iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade (čl. 21. i 29. ZOO-a, a u svezi s čl. 92. st. 3 ZR-a).

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u iznosu od 199,00 eura, sastava obrazloženih podneska od 20.9.2016., 30.1.2018, 24.5.2018,

16.2.2023. (Tbr. 8.t.1.) u iznosu od po 4x199,00 Eura, sastav neobrazloženog podneska od 21.1.2021. (Tbr.8.t.3.), u iznosu od 49,75 Eura, zastupanje na ročištu od

21.2.2018, 5.4.2018., 1.2.2022., 11.9.2023. (Tbr. 9.t.1.) u iznosu od 4x199,00 Eura, zastupane na ročištu od 2.12.2016., 5.7.2018.,15.2.2023. (Tbr.9.t.2) u iznosu od 3x99,50 Eura, sve uvećano za PDV i odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, slijedom čega je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 2.674,05 eura, a tužiteljici je dosuđen i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 833,50 eura, slijedom čega je tužiteljici dosuđen ukupni iznos od 3.507,56 Eura / 26.427,71 kn[3] .

21.Ovaj sud tužiteljici nije dosudio preostali trošak zatražene troškovnikom obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

22.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

U Rijeci, 4. listopada 2023.

S U D A C:

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Rijeci.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Po pravomoćnosti: Porezna uprava