Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Gž R-927/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića predsjednika vijeća, Vlaste Horvat-Mataić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Vrtodušiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika Dječji vrtić Žirafa, Rijeka, Ante Mandića 50, OIB: 42655390299, zastupanog po punomoćnici AN iz [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pr-124/2022-9 od 26. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.

p r e s u d i o  je

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pr-124/2022-9 od 26. travnja 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2021. sklopljen između tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Dječjeg vrtića Žirafa, Rijeka, Ante Mandića 50, OIB: 42655390299, koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, klasa: 112-01/22-01/01, urbroj: 2170/54-01-22-27, od 25. veljače 2022.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2021. sklopljen između tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Dječjeg vrtića Žirafa, Rijeka, Ante Mandića 50, OIB: 42655390299, s danom 1. ožujka 2022.

III. Nalaže se tuženiku Dječjem vrtiću Žirafa, Rijeka, Ante Mandića 50, OIB: 42655390299 naknaditi tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] štetu u iznosu od 3.235,12 eura[1] /24.375,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijeka zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.“

1.1.U sklopu presude doneseno je rješenjem kojim je riješeno:

„Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem glasi:

"IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime neisplaćene plaće za dan 1. ožujka 2022. godine isplati iznos 370,80 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana 15. travnja 2022. godine pa sve do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-dalje ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu (st.1.).

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (st. 2.).

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je za svoju odluku dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

8. Predmet postupka je utvrđenje da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nedopuštena, sudski raskid ugovora o radu na zahtjev tužiteljice i naknada štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu 3.235,12 eura /24.375,00 kn.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica kod tuženika kao poslodavca obavljala poslove odgajatelja predškolske djece, i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 7. siječnja 2021.,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022. tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok,

- da je tužiteljici Odluka o izvanrednom otkazu uručena 28. veljače 2022., dok iz povratnice sa stranice 11 spisa proizlazi kako je Zahtjev za zaštitu prava od 7. ožujka 2022. tuženik primio 8. ožujka 2022. na koje se tuženik nije očitovao, tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu 7. travnja 2022.,

- da pravo tužiteljice na obranu nije povrijeđeno time što ju tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane,

- da Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik stavlja na teret tužiteljici osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to:

- neispunjavanje obavezne pedagoške dokumentacije odgojno–obrazovnog rada,

- nepoticanje razvojnog rada djece,

- neplaniranje poticaja, izrade i prikupljanje istih,

-- potpuno zanemarivanje higijenskih potreba djece,

- neprovođenje predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5 djece),

- nepoštivanje Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5 sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta),

- stvaranje izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanje i drugih da se uključe u isto,

- odbijanje rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanje i vrednovanje posla odgojitelja, čime da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja ju diskvalificira za daljnji rad kod tuženika,

-da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos budući da je od 2. ožujka 2022. zaposlena kod novog poslodavca,

-da je tužiteljica za siječanj, travanj, kolovoz, rujan, listopad i prosinac 2021. ostvarila bruto plaću u iznosu od 8.125,00 kn.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022. nedopuštena.

11. Prema odredbi čl. 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 155/22; dalje ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

12. Dakle, poslodavac je u ovom postupku, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR, bio dužan dokazati da je otkaz dao u roku od 15. dana od dana saznanja za teške povrede odveza iz radnog odnosa, te da nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je izvanredni otkaz ugovora o radu dao u roku od 15 dana o dana saznanja za činjenice na kojima temelji svoju odluku jer iz sporne odluke nije moguće utvrditi vremenski okvir kada su opisane povrede radne obveze nastale.

13.1. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je donesena je 25. veljače 2022., a iz obrazloženja iste ne može se utvrditi kad je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret i to neispunjavanje obavezne pedagoške dokumentacije odgojno-obrazovnog rada, nepoticanje razvojnog rada djece, neplaniranje poticaja, izrade i prikupljanje istih, potpuno zanemarivanje higijenskih potreba djece, neprovođenje predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5 djece), nepoštivanje Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5 sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta),stvaranje izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanje i drugih da se uključe u isto, odbijanje rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanje i vrednovanje posla odgojitelja.

13.2. Rok iz čl. 116. st. 2. ZR je materijalnopravne prirode i ima značenje osnovne pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud (tako i Revr-1329/10 i Revr-1895/10.), a nepoštovanje tog roka ima za posljedicu nedopuštenost (nezakonitost) otkaza.

14. Stoga je već ovaj razlog dovoljan za utvrđenje da je predmetni izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten.

15. Neosnovano se u žalbi tuženik poziva na iskaz z.z. tuženika ČN proizlazi iz kojega proizlazi da je 30. ili 31. siječnja 2022. krenula s pregledom pedagoške dokumentacije te da je tada utvrdila da tužiteljica nije uredno vodila pedagošku dokumentaciju, kao ni mape individualnog razvoja, a osim kamina za Božić, ništa od poticaja da nije bilo napravljeno. Međutim, navedeni iskaz pravilno sud prvoga stupnja nije prihvatio kao dokaz da je održan rok iz čl. 116. st. 2. ZPP jer u samoj odluci nije naveden dan saznanja za povredu, a osim toga ako je dokumentacija pregledana, kao to tvrdi zz tuženika, tada je potrebno zaključiti da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena nakon proteka zakonskog roka.

16. Osim toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR, poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz i navesti sve bitne činjenice na temelju kojih je utvrdio razloge za otkaz a poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

16.1. Tuženik niti u Odluci o izvanrednom otkazu, a niti tijekom postupka nije naveo kojim bi to konkretnim postupcima i propustima tužiteljica počinila povrede radne obveze za koje se tereti jer su povrede navedene uopćeno bez konkretizacije o tome što je tužiteljica i u kojem razdoblju bila dužna raditi, odnosno što je propustila učiniti u obavljanju poslova svojega radnog mjesta, tim više jer je tuženik isplaćivao tužiteljici stimulaciju na plaću koja se isplaćuje radnicima za uspješno obavljanje radnih zadataka kao vid nagrade.

17. Stoga je potrebno zaključiti da je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrđeno da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. veljače 2022.

18. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

19. Kako je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, tužiteljica je ovlaštena podnijeti zahtjev za sudski raskid ugovora o radu a tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos budući da je od 2. ožujka 2022. zaposlena kod novog poslodavca, pravilan ej odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvatio zahtjev tužiteljice i donio odluku o sudskom raskidu ugovora o radu s danom 1. ožujka 2022.

20. Tuženik neosnovano osporava naknadu zbog sudskog raskida ugovora o radu, jer se ta naknada dosuđuje već zbog same činjenice da je došlo do sudskog raskida ugovora o radu, pa nije potrebno utvrđivati kriterije za naknadu štete prema Zakonu o obveznim odnosima,

21. Osim toga neosnovani su navodi kojima se osporava visina naknade štete jer je prvostupanjski sud dosudio najmanji iznos koji je zakonom propisan, a to su tri prosječne mjesečne plaće tužiteljice isplaćene u prethodna tri mjeseca.

22. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 4. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić