REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2419/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. T. iz N., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u S. B., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1132/2023-3 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P-333/2021-18 od 20. siječnja 2023., na sjednici održanoj 4. listopada 2023.
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1132/2023-3 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj P-333/2021-18 od 20. siječnja 2023., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Je li u skladu s čl. 502.c Zakona o parničnom postupku proširiti primjenu učinaka presude donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (S. b. d.d. O.)?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1132/2023-3 od 21. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama broj P-333/2021-18 od 20. siječnja 2023., postavljajući deset pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Može li se tužitelj ekonomske struke, zaposlen kod tuženika u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, smatrati prosječnim potrošačem u odnosu na kojeg
Zakon o zaštiti potrošača pruža zaštitu?
2. Kakav pravni standard, radi primjene čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, je sud obvezan primijeniti prilikom ocjene može li se kolektivna presuda primijeniti u pojedinačnom postupku? Konkretno, smije li sud primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora bez obzira na pravnu i/ili sadržajnu različitost odredbi koje su predmetom pojedinačnih postupaka?
3. Je li u skladu s čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (S. b. d.d. O.)?
4. Može li sud spornu ugovornu odredbu o CHF valuti tumačiti bez sagledavanja drugih, s njom sadržajno i smisleno povezanih odredbi, a radi utvrđivanja je li ugovorena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te stvara li neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača?
5. Može li se smatrati protivnim načelu savjesnosti i poštenja ugovaranje CHF valute obveze u situaciji kad je ugovorom o kreditu izričito ugovoreno i pravo tužitelja na izmjenu valute obveze u odnosu na početno ugovorenu, a koju je tuženik (banka) obvezan provesti u slučaju takvog zahtjeva (čl. 6. ugovora o kreditu)?
6. Je li tužitelj dužan zatražiti izmjenu valute obveze u skladu s ugovornim ovlaštenjima temeljem izričite ugovorne odredbe, u slučaju kad smatra da mu ugovorena CHF valuta obveze stvara znatnu štetu, a kako bi od sebe otklonio ili umanjio štetu u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (doprinos oštećenika vlastitoj šteti); odnosno, može li tuženik jedini snositi odgovornost za tužitelju nastalu štetu (tuženikovim stjecanjem bez osnove) ako sam tužitelj nije iskoristio ugovorom predviđenu mogućnost promjene valute obveze?
7. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
8. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
9. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?
10. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?“
2. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka županijskih sudova, revizijskog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4.1. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je treće postavljeno pravno pitanje, koje se u suštini svodi na pitanje navedeno u izreci rješenja, važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-567/2021 od 30. lipnja 2021., rješenje Županijskog suda u Puli broj Gž-352/2022 od 19. travnja 2022., rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-76/2021 od 24. kolovoza 2021.), a ovaj je sud već u predmetu Revd-1750/2023-2 od 10. svibnja 2023., kao i u drugim činjenično i pravno odgovarajućim predmetima, dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na podudarno pravno pitanje.
4.2. Stoga je, postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP ,Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
5. U odnosu na preostala pitanja, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
