REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2508/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD, iz [adresa], II/3, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice KD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Biondić, odvjetnica u Otočcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1354/2015-2 od 12. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-788/2010-19 od 13. srpnja 2015., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1354/2015-2 od 12. srpnja 2017. i presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-788/2010-19 od 13. srpnja 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi :
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužiteljici ĐD na ime naknade nematerijalne štete plati iznos od 220.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos po stopi od 14% godišnje računajući kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konače isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 % poena te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici da umješaču KD naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud uvaži reviziju tužiteljice, ukine obje nižestupanjske presude u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u iznosu 220.000,00 kn po osnovu duševnih bolova zbog smrti njenog supruga JD, kao posljedice štetnog događaja od 15. veljače 1995.
8. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-74/97-5 od 28. travnja 2000., oglašen krivim LD, (ovdje umješač) za prouzrokovanu prometnu nezgodu u kojoj je od zadobivenih ozljeda smrtno stradao JD, suprug tužiteljice, te je umješaču tom presudom izrečena uvjetna osuda na način da je utvrđena kazna zatvora 10 mjeseci s rokom kušnje od 2 godine,
- da je imenovani oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz nehaja protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće opisano u čl. 272. st. 1., 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97 i 27/98 - dalje: KZ/97), kažnjivog prema čl. 272. st. 2. KZ/97,
- da je navedena presuda postala pravomoćna 29. rujna 2000.,
- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 15. veljače 1995. oko 16,10 sati na raskršću Bilajske i Dubrovačke ulice u Gospiću,
- da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo teretno vozilo marke „TAM 150“, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LD i osobni automobil „Zastava 101 Komford“, reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo JD koji je u vrijeme nezgode upravljao vozilom i smrtno je stradao, a na mjestu suvozača s njim smrtno je stradao VD,
- da na mjestu događaja prometne nezgode u Dubrovačkoj ulici, a prije izlaska u Bilajsku ulicu nije bilo nikakve prometne signalizacije (znak STOP, ulica s pravom prvenstva),
- da je brzina vozila oštećenika (JD) iznosila 83 km/h dok se vozilo okrivljenika (ovdje umješača) KD kretalo 25 km/h,
- da je prema utvrđenjima vještaka prometne struke u kaznenom predmetu K-74/97 vidljivo da se nezgoda mogla spriječiti da je netko od vozača vozio sporije uz pravovremeno viđenje, a koje je moguće pravovremenim ispitivanjem lijeve strane križanja,
- da se oštećenik JD kretao brzinom od 83 km/h umjesto dozvoljenih 60 km/h te pod utjecajem alkohola 0,65 g/kg (zapisnik o obdukciji),
- da je u vrijeme štetnog događaja LD bio upućen na obavljanje radnog zadatka od strane nadležnog Ministarstva obrane (vojni zadatak), a sve kao vozač HV-a,
- da se tužiteljica zahtjevom za mirno rješenje spora obratila tuženici 27. rujna 2010., a da je tužbu podnijela 29. prosinca 2010.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da utvrđene okolnosti pod kojima je došlo do štetnog događaja ukazuju kako nastanak štetnog događaja u konkretnom slučaju ima po svojoj prirodi obilježja ratne štete u smislu Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“, broj 117/03 - dalje: ZORH), budući da je štetnik LD prouzrokovao štetnu radnju pri obavljanju vojne redarstvene službe.
9.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da šteta koja ima obilježje ratne štete isključuje odgovornost Republike Hrvatske, budući ista ne odgovora za ratnu štetu u smislu odredbe čl. 3. ZORH-a, već samo za štetu koja nema karakter ratne štete, zbog čega je odbio predmetni tužbeni zahtjev.
9.2. Nadalje, ocjenjujući da je rok za kazneni progon za predmetno kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. i 3. i čl. 161. st. 4. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/93, 38/93, 16/96 i 28/96 - dalje: KZ/93) iznosio 10 godina, te s obzirom da je pravomoćna odluka u kaznenom predmetu postala pravomoćna 29. rujna 2000., a da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 27. rujna 2010. (čime je u smislu odredbe čl. 186.a ZPP došlo do prekida zastarijevanja u ovom predmetu), prvostupanjski sud je zaključio da u ovom predmetu nije nastupila zastara potraživanja u smislu odredbe čl. 377. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94 - dalje: ZOO/91). Zbog navedenog je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare istaknut od strane tuženice.
10. Međutim, drugostupanjski sud je ocijenio da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ratnoj šteti.
10.1. Također je ocijenio da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim i prigovor zastare istaknut od strane tuženice. Naime, s obzirom na činjenična utvrđenja u postupku, drugostupanjski sud je ocijenio osnovanim prigovor zastare tuženice, izražavajući pri tom shvaćanje da je za predmetno kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. KZ/97 za koje je osuđen umješač na strani tuženice zapriječena kazna zatvora do 5 godina, pa da zastara kaznenog gonjenja odnosno pokretanja kaznenog postupka u smislu odredbe čl. 19. st. 4. KZ/97 nastupa kada protekne 5 godina od počinjenja kaznenog djela, odnosno u svakom slučaju kad protekne dvostruki rok (apsolutna zastara).
10.2. Nadalje, ocjenjujući da se, ako je kazneni postupak pokrenut i okončan, ne može primijeniti apsolutni rok zastare, već rok od 5 godina, drugostupanjski sud je primjenom propisa iz čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05) zaključio da je nastupila zastara utuženog potraživanja, jer je zastarni rok kaznenog gonjenja od 5 godina (za koje je osuđen umješač na strani tuženice), a koji počinje teći od pravomoćnosti presude kaznenog suda 29. rujna 2000., pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 29. prosinca 2010., prekoračen.
10.3. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je zaključio da nije ostvaren procesni uvjet da bi se o tužbi i tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, koju je neprijeporno pretrpjela tužiteljica zbog smrti supruga, moglo osnovano raspravljati. Zbog toga je drugostupanjski sud, primjenom drugog pravnog osnova, odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
11. Međutim, takvo je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede prigovora zastare potraživanja pogrešno.
12. Prije svega treba reći da ovo vijeće zna za pravno shvaćanje ovog suda izraženo u predmetima ovog suda poslovni broj Rev-x 1051/14-2 od 13. travnja 2016. i Rev- 2038/2016-2 od 26. siječnja 2022., u kojem je rečeno da se na pitanje zastare potraživanja naknade štete prouzročene kaznenim dijelom primjenjuje onaj zastarni rok za ono kazneno djelo za koje je štetnik osuđen.
13. Ovo vijeće ne prihvaća takvo pravno shvaćanje.
14. Prema odredbi čl. 231. st. 1. ZOO/05 kada je šteta počinjena kaznenim dijelom na zastaru naknade štete primjenjuje se onaj zastarni rok koji vrijedi i za zastaru kaznenog progona. Istu odredbu imao je i raniji zakon, ZOO/91 u čl. 377.
15. Prema odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO/05 odredbe novog ZOO/05 neće se primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ZOO/05. Dakle na odnose nastale prije stupnja na snagu ZOO/05 (1. siječanj 2006.) primjenjuju se odredbe starog zakona ZOO/91, kako to osnovano tužiteljica u reviziji ističe.
16. U slučaju nastanka vanugovornog obveznog odnosa odgovornosti za štetu obvezni odnos nastao je danom nastanka štete, dakle danom štetne radnje.
17. Zastara kaznenog progona, iako je institut kaznenog prava, odredbom čl. 377. ZOO/91 (ili čl. 231. ZOO/05) postaje i institut obveznog prava kada se primjenjuje privilegirani duži zastarni rok za potraživanja naknade štete nastale kaznenim dijelom pa se time i na vremensku dimenzije primjene moraju primjenjivati instituti sukladno odredbi čl. 1163. ZOO/05, što u konkretnoj situaciji znači prema vremenu nastanka obveznog odnosa naknade štete.
17.1. Drugim riječima, glede primjene zastarnih rokova za poduzimanje kaznenog progona imaju se primijeniti oni zastarni rokovi koji su prema kaznenom zakonu bili na snazi u vrijeme nastanka štete i počinjenja kaznenog djela koje je ujedno i štetna radnja. (Pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH, br. Su-IV-101/2023-8, od 2. listopada 2023.).
18. Stoga se, na pitanje primjene zastarnog roka naknade štete nastale kaznenim djelom, ne mogu primjenjivati pravila primjene povoljnijeg prava za štetnika, jer ta pravila imaju ograničeno djelovanje samo glede utvrđivanja kaznene odgovornosti optuženika u kaznenom postupku i ne mogu se svojim učincima protezati i na deliktnu građansku odgovornost štetnika ili osobe koja za štetu odgovara umjesto štetnika.
19. Kada bi se prihvatilo drugačije pravno shvaćanje, to bi značilo da bi se oštećeni mogao naći u situaciji da mu je tražbina odjednom zastarjela zbog izmjene kaznenog zakona koji je blaži za počinioca, makar se oštećeni pouzdao u pravila obveznog prava koja u ovom slučaju čine i pravila o zastari kaznenog progona u vrijeme počinjenja djela koja se imaju primijeniti glede njegova odštetnog zahtjeva.
19.1. Takva posljedica protivi se načelu pravne sigurnosti i načelu legitimnih očekivanja adresata pravne norme i stoga smatramo da se na pitanje zastare potraživanja naknade štete u smislu odredbe čl. 377. ZOO/91 (čl. 231. ZOO/05) ima primijeniti onaj zastarni rok koji je bio na snazi kada je šteta nastala.
20. Na osnovu svega navedenog, a budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa (glede osnovanosti prigovora zastare potraživanja), nisu raspravljene sve daljnje odlučne činjenice vezane za ishod spornog odnosa među stranka u pogledu osnovanosti i visine predmetnog tužbenog zahtjeva, zbog kojih nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti obje nižestupanjske presude u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod predmetnog spora, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.
22. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
