REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 958/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DLAN d.o.o. za projektiranje i nadzor, Rijeka, Vlade Grozdanića 5, OIB 25339487223, kojeg zastupa punomoćnik Ana Vičević- Gračanin, odvjetnica u Čavlima, protiv tuženika ŠL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ksenija Grba, odvjetnica u Rijeci, radi isplate (po tužbi) i utvrđenja ništetnosti (po protutužbi), odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-85/2015-2 od 15. ožujka 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-888/13 od 29. travnja 2014., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-85/2015-2 od 15. ožujka 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-888/13 od 29. travnja 2014. u točki II. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-888/13 od 29. travnja 2014. suđeno je:

„1/ Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli, posl.br.Ovrv-649/12 od 31. kolovoza 2012.g. kojim je tuženiku- protutužitelju naloženo da plati tužitelju-protutuženiku iznos od 25.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te ovršnim troškom u iznosu od 2.075,00 kuna te se tužbeni zahtjev odbija.

2/ Usvaja se protutužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se ništetnim Ugovor broj 0512 zaključen između stranaka dana 28. veljače 2012.g.

3/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku da naknadi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.800,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana 29. travnja 2014.g. do isplate po stopi od 12% godišnje odnosno u slučaju promjene kamatne stope po kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 %-tnih poena, u roku od 15 dana.“.

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-85/2015-2 od 15. ožujka 2017. suđeno je:

„Uvažavanjem žalbe tužitelja p r e i n a č a v a se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-888/13 od 29. travnja 2014. godine, u točki 2. izreke presude, i sudi:

Odbija se protužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se ništetnim ugovor broj 0512 zaključen između stranaka 28. veljače 2012. godine''.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, a podredno ukinuti. Tuženik potražuje troškove sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, reviziju protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja, važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP-a).

7. Prema st. 3. toga članka, u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

9. U tom smislu revident naznačuje sljedeća pitanja:

„1. Da li su za primjenu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (utvrđenje da je ugovor suprotan moralu društva) odlučne okolnosti u kojima je ugovor sklopljen i ponašanje stranaka pri tome ili je za primjenu te odredbe pravno relevantna isključivo sama priroda ugovora koja mora biti suprotna moralu društva?

2. Da li drugostupanjski sud smije naložiti prvostupanjskom sudu utvrđenje činjenice za koju je prvostupanjski sud već primijenio pravila o teretu dokazivanja, odnosno nalagati mu da dodatno utvrđuje činjenicu koju stranka uopće nije iznosila tijekom prvostupanjskog postupka, a sve u svjetlu napuštenog principa utvrđivanja materijalne istine?“.

10. Kao razlog važnosti prvo postavljenog pitanja, revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1121/93-2 od 29. lipnja 1994., Rev-x 802/10-2 od 10. listopada 2012., odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 6457/2007 od 23. prosinca 2010., presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž 1134/2016 od 14. srpnja 2016., a kao razloge važnosti u odnosu na drugo postavljeno pitanje, revident se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2501/11-2 od 11. lipnja 2013. i Revt 525/16-2 od 21. ožujka 2017.

11. Ispitujući dopuštenost revizije tuženika, u smislu odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da je prvo postavljeno pitanje, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su stoga ispunjene pretpostavke za odlučivanje o njezinoj osnovanosti protiv drugostupanjske presude.

12. U odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora broj 0512 zaključenog između stranaka 28. veljače 2012., prvostupanjski sud u bitnome zaključuje da je tužitelj prilikom sklapanja toga ugovora postupio suprotno moralu te načelu savjesnosti i poštenja propisanim odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) te zabrani prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, slijedom čega usvaja protutužbeni zahtjev i utvrđuje pobijani ugovor od 28. veljače 2012. ništetnim.

13. Suprotno zaključku i pravnom shvaćanju prvostupanjskoga suda, drugostupanjski sud je pravnoga shvaćanja ...“da bi se ugovor mogao smatrati suprotnim moralu društva priroda ugovora mora biti suprotna moralu društva, a pri čemu za primjenu odredbe čl. 322. ZOO-a... nije odlučno kakve su bile okolnosti u kojima je ugovor sklopljen i kakvo je bilo postupanje stranka.“ , te preinačenjem prvostupanjske presude u tom dijelu, drugostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev.

14. Navedeno se pravno shvaćanje drugostupanjskomga suda ne može prihvatiti.

14.1. Naime, pored toga što je ugovor suprotan moralu društva ukoliko je njegova priroda suprotna moralu društva, prema pravnom shvaćanju ovoga suda pretpostavke za ništetnost ugovora u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, ocjenjuju se u okolnostima svakog konkretnog slučaja i kroz postupanje samih stranaka prilikom sklapanja ugovora. Pojam „Moral društva“ nije definiran zakonom, to je pravni standard kojem sud daje smisao vodeći računa o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pretpostavka ništetnosti ugovora ne može se odnositi isključivo na prirodu ugovora, jer bi takvo tumačenje navedene zakonske odredbe upućivalo na to da niti jedan ugovor reguliran zakonom ne bi mogao biti suprotan moralu društva, dakle, niti ništetan po toj osnovi.

14.2. U presudi poslovni broj Rev-x 802/10-2 od 10. listopada 2012., a na koju se poziva i revident, ovaj sud je izrazio shvaćanje prema kojem: „Pojam „moral društva“ obuhvaća i zahvaća sve segmente društvenih odnosa, pa tako naravno i one poslovnog i pravnog prometa, a koji se odvija između pojedinaca kao članova društvene zajednice. Pojam „moral društva“ nije zakonom definirana kategorija, a zbog čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne, treba kretati te ga ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji.“.

14.3. Da je postupanje stranaka pri sklapanju ugovora pretpostavka koja može biti odlučna za ocjenu jeli ugovor suprotan moralu društva, proizlazi iz više odluka ovoga suda. Tako je u odluci ovoga suda, poslovni broj Rev-2711/2016 od 29. rujna 2020. navedeno: „...prema shvaćanju revizijskog suda postupanje drugotuženika je bilo protivno moralu, jer je isti znao za upisanu zabranu otuđenja nekretnina bez dozvole hipotekarnog vjerovnika, znao je da je prodavatelj (prvotuženik) izgubio parnicu s tužiteljem na prvostupanjskom sudu, pa je usprkos tome došlo do zaključenja spornog ugovora. Takvo postupanje je nesavjesno i nepošteno, te je protivno moralu društva, radi čega je pravilno sporni ugovor utvrđen ništavim.“

15. Slijedom navedenoga, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene sve činjenice odlučne za primjenu odredbe čl. 322. ZOO-a, valjalo je drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

16. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja navesti da isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se radi o pitanju o kojemu odgovor, nije od utjecaja na odluku u konkretnoj pravnoj stvari (odluku o protutužbenom zahtjevu). Naime, to pitanje se odnosi na rješenje drugostupanjskoga suda kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u točki I. izreke (odluka o tužbenom zahtjevu), a što nije predmet odlučivanja u revizijskoj fazi postupka.

17. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 4. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina