REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2883/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice OP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Schoenenwerdstr. 19, [adresa] i II. tužiteljice GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], . , [adresa], koje zastupa punomoćnik Ante Burić, odvjetnik u zajedničkom odvjetničkom uredu Ante Burić i Ivana Koudela u Šibeniku protiv tuženika ČP, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, radi podizanje zida, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1887/2021-3 od 4. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1224/20 od 1. travnja 2021., na sjednici održanoj 4. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1887/2021-3 od 4. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1224/20 od 1. travnja 2021.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. „Može li sud, iako je u zemljišnim knjigama upisano suvlasništvo stranaka ignorirati dokaze provedene dobrovoljne diobe suvlasništva?“

2. „Može li sud smatrati da postoji suvlasništvo među strankama iako su stranke sačinile formalnu pisanu ispravu o provedenoj dobrovoljnoj diobi, sadržaj te i takve formalne i dobrovoljne diobe proveli i ako se nalaze u kvalificiranom posjedu, tako podijeljenih nekretnina?“

3.“Je li stjecanje prava vlasništva provedenom dobrovoljnom diobom koje stvarno ima sve sadržaje isključivog vlasništva nekretnine podređeno tek formalno upisanom suvlasništvu?“

4.“Je li jače pravo suvlasnika upisanog na nekretnini na zaštitu suvlasništva od uznemiravanja sukladno odredbi čl. 167 ZV, iako se radi o dijelu nekretnine koji je provedenom stvarnom i formalnom diobom pripao drugom suvlasniku, od Ustavnog prava na vlasništvo iz čl. 48 st. 1. i konvencijskog prava na neometano uživanje vlasništva temeljem čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima?

5.“Treba li sud provoditi test razmjernosti u slučaju primjene čl. 167 ZV??“

Kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluke ovoga suda broj Rev 2554/2016-3 od 11.10.2017., Rev 3157/2014-2 od 02.09.2015.

Tuženik se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu prava na zaštitu vlasništva.

2. U odgovoru na prijedlog tužiteljice se istom protivi i predlažu ga odbaciti.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio da ista u suštini svode na činjenična pitanja odgovor na koja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pored toga razlozi važnosti ne odnose se na konkretnu činjeničnu i pravnu situaciju jer se jedna od odluka ovoga suda odnosi na bračnu stečevinu a druga na kvalitetu posjeda, pa u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

4. Tuženik se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na uživanje vlasništva. Međutim, s obzirom na gore izneseno nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka zbog kojih bi mu bila povrijeđena ova prava. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 4. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa