REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4619/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Ž. G., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika J. P. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., drugotuženika M. L. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z. i trećetuženika I. G. d.o.o. u stečaju Z., OIB ..., radi obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-999/2018-5 od 17. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-859/2015 od 6. lipnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj P-859/2015 od 6. rujna 2016., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-999/2018-5 od 17. travnja 2019. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-859/2015 od 6. lipnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda broj P-859/2015 od 6. rujna 2016., u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je ispravljena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio da se tuženicima naloži da u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe, sklope s tužiteljem ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja navedenog u izreci presude, jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti predmetna presuda, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točke I. i II. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu 6.000,00 kuna u roku od 8 dana (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog postupka u iznosu 2.100,00 kuna kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i ispravljena prvostupanjska presuda je potvrđena u pobijanom dijelu pod točkama I.,
II. i III. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju, drugotuženik je predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu, uz naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi st. 3. toga članka, u reviziji iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica s tuženicima sukladno odredbi čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“, broj 109/07 i 36/09 - dalje: ZPDD) jer su tuženici stekli 25% dionica s pravom glasa ciljnog društva E. d.d.
8. Tužitelj je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1. Zastarijeva li pravo dioničara ciljnog društva na podnošenje tužbe radi obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica, pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, sukladno odredbi čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07)?“
„2. Ako pravo na podnošenje tužbe radi obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, sukladno odredbi čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07) zastarijeva, u kojem trenutku počinje teći zastara, u smislu odredbe čl. 215. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 48/08)?“
„3. Je li stavljanjem zahtjeva za odobrenje ponude za preuzimanje Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga došlo do priznanja duga na sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje iz čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07) sukladno odredbi čl. 240. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 48/08)?“.
8.1. Tužitelj argumentira važnost naznačenih pitanja pozivanjem na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6949/11 od 29. travnja 2015. i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4244/2010 od 14. studenog 2013., kao i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 22/05 od 21. siječnja 2009. i Rev 493/03 od 17. ožujka 2004., navodeći da pobijana drugostupanjska presuda odudara od pravnih shvaćanja o postavljenim pravnim pitanjima iznesenim u navedenim odlukama.
9. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su prva dva pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
11. Tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan uz prihvaćanje prigovora zastare, pri čemu je drugostupanjski sud iznio sljedeće pravno shvaćanje: „Nije sporno da je pravomoćnim, izvršnim i konačnim rješenjem HANFA-e Klasa: UP/I-451-04/09-10/10, Ur. broj: 326-321-10-42 od 25. ožujka 2010., utvrđeno da je za tuženike nastupila obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva E. d.d. i to s danom 19. svibnja 2008. Nije sporno da je tužba u ovom postupku podnesena 7. travnja 2015. Odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava nije uređeno pitanje zastare pa se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima, konkretno odredba čl. 215. st. 1. ZOO kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tužitelj je kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze po donošenju rješenja HANFA-e od 25. ožujka 2010., kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, što znači od 26. ožujka 2010. Tužba je podnesena 7. travnja 2015., dakle, nakon isteka zastarnog roka od pet godina jer je zadnji dan u kojem je tužba trebala biti podnesena 26. ožujka 2015. Pritom je neodlučno što je obveza za tuženike nastala 2008. godine.“.
12. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-575/2017-2 od 13. travnja 2021. dan je jasan, izričit i obrazložen odgovor na pitanje „Kad dospijeva obveza na sklapanje ugovora o prodaji dionica iz čl. 49. ZPDD?“ pa je u njoj tako navedeno kako na temelju odredbe „čl. 49. ZPDD ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz ZPDD, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojim je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Točno je da je u rješenju HANFA-e od 29. rujna 2011. određeno da je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva D. d.d. za tuženika nastala 12. travnja 2005., ali je tužiteljica za to saznala tek kada joj je dostavljeno rješenje HANFA-e od 29. rujna 2011. Slijedom navedenog ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je pravo tužiteljice na tužbu iz čl. 49. ZPDD nastalo i tužiteljica je to pravo mogla koristiti tek od saznanja za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva D. d.d. iz Z., a što je bilo danom dostavljanja navedenog rješenja HANFA-e od 29. rujna 2011. Prema tome treba napomenuti da se razlikuju datumi od kada je nastala obveza tuženika za objavljivanje ponude za preuzimanje društva od datuma kada je tužiteljica saznala za tu obvezu i za mogućnost pravne zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD. Stoga je odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje da obveza na sklapanje ugovora o prodaji dionica iz čl. 49. ZPDD nastaje ili dospijeva onog trenutka kada je mali dioničar saznao za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva, a to znači od dana kada je primio rješenje HANFA-e gdje je utvrđena ta obveza tuženika.“.
13. U odluci broj Rev 179/2022 od 25. siječnja 2023. ovaj sud je ponovio da „zastarni rok zahtjeva za otkup dionica ciljnog društva iz čl. 49. ZPDD počinje teći onog trenutka kada je mali dioničar saznao za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva i za mogućnost pravne zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD, odnosno, točnije, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO, dan nakon toga.“.
14. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, prema kojemu zastarni rok zahtjeva za otkup dionica ciljnog društva iz čl. 49. ZPDD u konkretnom slučaju počinje teći dan nakon donošenja rješenja HANFE od 25. ožujka 2010. kojim je utvrđeno da je za tuženike nastupila obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva E. d.d. s danom 19. svibnja 2008., nije pravilno.
15. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u ovom predmetu je ostalo nepotpuno utvrđeno, jer u postupku nije utvrđeno kada je tužitelj, mali dioničar, saznao za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva i za mogućnost pravne zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD.
16. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP, prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu, kao i ispravljenu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
