1                                                     Broj: Ppž-6609/2022

 

                               

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe XX, zbog prekršaja iz čl. 46. st. 1. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13. i 27/16.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 1. lipnja 2022., broj: 25. Pp J-430/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. pravna osoba XX, djelom za koje je proglašena krivom, počinila prekršaj iz čl. 46. st. 1. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22.), za koji joj se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 2.910,00 EUR (dvije tisuće devetsto deset eura), koju je dužna platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. Odbija se žalba okr. pravne osobe XX kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. pravna osoba XX je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 1. lipnja 2022., broj: 25. Pp J-430/2020, proglašena je krivom okr. pravna osoba XX da je, na način činjenično opisan izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 46. st. 1. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13. i 27/16.), za koji joj je izrečena novčana kazna 22.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude. Istom presudom, okrivljena pravna osoba je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 1.000,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljena pravna osoba osobno, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Suština žalbe je ponavljanje navoda obrane da se radilo o tranzitnim putnicima te da su njihovi podaci trebali biti unešeni u API listu u zračnoj luci u Rumunjskoj, gdje je putovanje započelo. Ističe se da je prvostupanjski sud propustio provesti predložene dokaze i to ispitivanje kao svjedoka agenta koji je radio chek-in putnika u zračnoj luci u Rumunjskoj na okolnost utvrđivanja unošenja valjanih podataka u SAPI listu, kao i zatražiti pojašnjenje granične policije Rumunjske u toj zračnoj luci na okolnost kako je uopće došlo do toga da putnici budu primljeni na let bez unošenja svih neophodnih podataka. Na kraju žalbe se ističe da nikakve štetne posljedice nisu nastupile ni za Republiku Hrvatsku niti za treće osobe, nego da jedine štetne posljedice trpi okrivljena pravna osoba izricanjem novčane kazne.

 

5. Međutim, suprotno tvrdnjama u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

6. I po ocjeni ovog suda, činjenica da se radilo o tranzitnim putnicima, čije je putovanje započelo u zračnoj luci u Rumunjskoj, ne ekskulpira okrivljenu pravnu osobu krivnje, jer je zakonska odredba čl. 24. Zakona o nadzoru državne granice precizna i jasna te ne propisuje nikakve iznimke u postupanju u slučaju tranzitnih putnika. Navedenom zakonskom odredbom je propisana obveza prijevoznika u zračnom prometu s trećim zemljama da tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu na kojem će putnici ući u Republiku Hrvatsku, odmah po završetku prijave putnika za let, dostavi potpune i točne podatke o putnicima, što okrivljena pravna osoba nije učinila. Okrivljena pravna osoba ni ne osporava odlučnu činjenicu da nije dostavila potrebne podatke za tri putnika državljana Šri Lanke koje je prevezla 16. srpnja 2020. na letu JU-234, ali smatra da je ekskulpira činjenica da se radilo o tranzitnim putnicima. Takav stav je pogrešan, jer, kao što je već navedeno, zakonska odredba čl. 24. Zakona o nadzoru državne granice je precizna i jasna te ne propisuje nikakve iznimke u postupanju u slučaju tranzitnih putnika, niti su te iznimke, ako se ima na umu svrha i cilj navedene zakonske norme (sprječavanje, otkrivanje, istraživanje i vođenje kaznenog postupka za kaznena djela terorizma i druga teška kaznena djela), po logici stvari, uopće moguće. Notorno je da je okrivljena pravna osoba, kao prijevoznik u zračnom prometu, morala, pravovremeno, prije polijetanja zrakoplova iz Beograda za Zagreb, znati i biti upoznata s informacijom o postojanju tranzitnih putnika. Dužnost je svakog prijevoznika u zračnom prometu, pa tako i okrivljene pravne osobe, provjeriti ukupan broj putnika koji prevozi, neovisno radi li se o putnicima u tranzitu ili ne, jer se API lista kreira za svaki pojedinačni let iz treće zemlje.

 

7. Slijedom prethodno navedenog, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud odlučio da nije potrebno provoditi daljnje dokaze (ispitivanje kao svjedoka agenta koji je radio chek-in putnika u zračnoj luci u Rumunjskoj na okolnost utvrđivanja unošenja valjanih podataka u API listu te pribavljanje očitovanja granične policije Rumunjske u toj zračnoj luci na okolnost kako je uopće došlo do toga da putnici budu primljeni na let bez unošenja svih neophodnih podataka) pa su neosnovani žalbeni navodi kojima se ističe potreba provođenja ovih dokaza.

 

8. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

 

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljene pravne osobe, jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 151/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okrivljenoj pravnoj osobi pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

10. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13. i 27/16.) po kojem je okrivljena pravna osoba proglašena krivom i koji je za prekršaj iz čl. 46. st. 1. t. 2. tog Zakona propisivao novčanu kaznu u iznosu od 22.000,00 do 40.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 151/22.), za prekršaj iz čl. 46. st. 1. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22.) sada je propisana novčana kazna od 2.910,00 do 5.300,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

11. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

12. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 16. srpnja 2020., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o nadzoru državne granice te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o nadzoru državne granice, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenu pravnu osobu (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

13. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljena pravna osoba nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

14. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. U prvostupanjskom postupku nije utvrđena ni jedna naročito izražena olakotna okolnost na temelju koje bi se mogao primijeniti institut ublažavanja kazne, niti je okrivljena pravna osoba ističe u žalbi pa, imajući pritom na umu i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Zbog toga je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljene pravne osobe. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljena pravna osoba poslovala s gubicima pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti narušeno njeno poslovanje.

 

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.