REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2647/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. L., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB ..., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž R- 57/2022-3 od 4. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7485/2020-25 od 27. lipnja 2022., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koja smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP zato što su joj povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Pitanje koje je tužiteljica u prijedlogu postavila, koje glasi: „Predstavlja li nedolazak radnika na posao zbog neznanja za činjenicu ponovnog početka redovnog načina rada tijekom pandemije COVID-19 i novog mjesta rada zbog efektivnog izostanka obavještavanja radnika od strane poslodavca zakonit razlog za izjavljivanje izvanrednog otkaza ugovora o radu?“ nije važno za odluku u sporu jer polazi od tvrdnje o činjenici koja u postupku nije utvrđena. Naime, suprotno tvrdnji sadržanoj u samome pitanju, u postupku je utvrđena činjenica da je tuženik, poslodavac, obavijestio tužiteljicu, radnicu, o početku rada na radnome mjestu, a ona da se tome pozivu nije odazvala te je neopravdano izostala s posla 21 dan. Na tu je činjenicu prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 116. st. 1. Zakona o radu, „Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19), zaključivši da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja predstavlja opravdan razlog poslodavcu da radniku otkaže ugovor o radu. Dakle, nije utvrđen „efektivni izostanak obavještavanja radnika od strane poslodavca“ kako to tužiteljica sugerira u samome postavljenom pitanju i ostatku sadržaja prijedloga.
4. Zato je prijedlog za dopuštenje revizije djelomično odbijen na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP (t. I. izreke).
5. Tužiteljica je u prijedlogu samo općenito navela da su joj u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uopće ne odredivši o kojem se to temeljnome ljudskom pravu radi, što je bila dužna određeno naznačiti (čl. 387. st. 2. t. 2. ZPP.
6. Zato je na temelju čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
