REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2754/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. Z. iz Ž., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice M. Š. iz T., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 2385/2020-4 od 5. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P- 6538/2015-53 od 2. ožujka 2020., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2385/2020-4 od 5. travnja 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Na kome je teret dokaza kakvoće posjeda i to poštenja posjeda u slučaju dokazivanja stjecanja prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
2. Koje je ovlaštenje drugostupanjskog suda u primjeni odredbe čl. 221.a ZPP- a?
3. Da li postoji razlika u stjecanju prava vlasništva dosjelošću između društvenog vlasništva ili vlasništva Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i privatnog vlasništva u primjeni katastarske evidencije kao dokaza u postupku?
4. Koja je dokazna snaga katastarskih podataka (Pravilnik o izradi i održavanju knjižnog dijela katastarskog operata (NN 13/78 čl. 9. koji određuje da bi katastarski podaci bili javne isprave sa dokaznom snagom javne isprave)?
5. Da li nasljednik ostavitelja koji je bio upisan za odgovarajući suvlasnički udio može u tom ostavinskom postupku osporiti suvlasnički udio drugog suvlasnika koji je još živ?“
1.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se pozvala na odluke revizijskog suda (broj Rev-2150/2011, Revd-1275/2021, Rev-2891/2018 i dr.) i odluke drugostupanjskog suda (broj Gž Zk-609/2021, Gž-61/2020, Gž-24/2020 i dr.).
1.2. Tužiteljica u prijedlogu tvrdi da joj je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na mirno uživanje svoga vlasništva.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. To iz razloga jer naznačenim pitanjima tužiteljica polazi od utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima u konkretnom predmetu pa od odgovora na ista ne ovisi ishod spora. Naime, u situaciji kada je nižestupanjski sud utvrdio „(…) da posjed tužiteljice nema karakteristike poštenog posjeda, jer je tužiteljica znala da joj ne pripada pravo na isključivi posjed pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću“, pa pitanja kojima se polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja na kojima se temelji shvaćanje u pobijanoj odluci, nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
4. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva tužiteljica u smislu razloga važnosti ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
5. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
6.1. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
7.1. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
