REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2320/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja XIDAN (BEIJING) CONSULTING COMPANY LIMITED, OIB 47765256018, Wang Jing Est Garden, Area 4, Bdg 13, Chaoyang District, Beijing, NR Kina, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv protivnika osiguranja DORJE INTERNATIONAL GMBH, OIB 92756147836, Rathenaustr. 1, Mannheim, SR Njemačka, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri, Rijeka, povodom prijedloga za određivanje privremene mjere za osiguranje novčanog potraživanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelja osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1049/2023-2 od 31. ožujka 2023., kojom je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-24/2022 od 9. veljače 2023., u sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelja osiguranja.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 1049/2023-2 od 31. ožujka 2023. kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku, poslovni broj R1-24/2022 od 9. veljače 2023., u kojem je naveo četiri pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Riječ je o postupku osiguranja određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 80.000.000,00 juana koju prema njegovim tvrdnjama ima prema protivniku osiguranja na temelju ugovora o jamstvu i ugovora o kreditu, zabranom protivniku osiguranja da otuđi, optereti ili na bilo koji drugi način raspolaže poslovnim udjelima koje ima u društvu SUNČANI VRTOVI d.o.o. Dubrovnik. Prvostupanjski sud je odredio predloženu privremenu mjeru, dok je drugostupanjski sud prihvati žalbu protivnika osiguranja i odbio prijedlog za određivanje privremene mjere, s obrazloženjem da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine, a to je jedna od pretpostavki za određivanje privremene mjere prema čl. 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ).
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o kojem važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
6.1. Prvo pitanje koje postavlja predlagatelj osiguranja glasi: "U slučaju kada predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom decidirano navede kako je u tijeku parnični postupak te u spis dostavi preslike tužbe u kojoj je detaljno prikazan odnos iz kojeg proizlazi tražbina (a koji odnos ekonomičnosti radi ne izlaže u detalje u samom prijedlogu), je li sud ovlašten takvu priloženu tužbu uzeti u obzir prilikom ocjene vjerojatnosti postojanja tražbine?"
6.2. Drugostupanjski sud je sažeto ponovio obrazloženje rješenja prvostupanjskog suda u kojem je naveden i sudski postupak koji se vodi pred Pokrajinskim sudom u Mannheimu, Savezna Republika Njemačka, pod poslovnim brojem 9 O 331/22 po tužbi predlagatelja osiguranja. Dakle, uzeo je u obzir tu činjenicu, a osim toga predlagatelj osiguranja se ne nalazi u privilegiranom položaju zbog toga što je pokrenuo parnicu u odnosu na vjerovnike koji to nisu učinili u pogledu dužnost koja ih tereti jer su i jedni i drugi dužni učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine u smislu čl. 344. st. 1. OZ. Za ovo pitanje predlagatelj osiguranja nije naveo bilo koji razlog iz čl. 385.a ZPP ili neki drugi, osim što nije suglasan sa stavom drugostupanjskog suda jer smatra da je on učinio vjerojatnim postojanje tražbine. Pritom treba reći da eventualna pogrešna ocjena dokaza od strane drugostupanjskog suda nije razlog za dopuštenost revizije, ako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP.
7.1. Drugo pitanje glasi: "Je li za ocjenu vjerojatnosti postojanja tražbine (u slučaju kada sud u postupku osiguranja utvrđuje vjerojatnost postojanja tražbine koja proizlazi iz ugovora o zajmu, a zatim i izjave o jamstvu) nužno utvrditi pod kojim uvjetima je ugovor o zajmu sklopljen i realiziran te kada je potraživanje s osnova zajma dospjelo?"
7.2. Ovo pitanje ne udovoljava uvjetima iz čl. 385.a ZPP jer odgovor na njega ovisi o navedenim činjenicama u svakom pojedinom slučaju pa se na isto ne može dati jednoznačan odgovor. Iz pitanja zapravo proizlazi da je po mišljenju predlagatelja osiguranja dovoljna njegova tvrdnja da tražbina postoji. Međutim, iz sadržaja prijedloga nije vidljivo na koji bi način sud utvrdio da vjerojatno tražbina postoji, ako predlagatelj osiguranja ne bi učinio vjerojatnim (a) da je ugovor o zajmu sklopljen, (b) da je realiziran (da je zajmodavac predao zajmoprimcu ugovorenu svotu zajma) i (c) da je obveza zajmoprimca da vrati zajam dospjela.
8.1. Treće pitanje navedeno u prijedlogu za dopuštenje revizije glasi: "Je li sud prekoračio zahtjev predlagatelja (petit) kada se u postupku osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom umjesto upuštanja u ocjenu vjerojatnosti tražbine isti upusti u ocjenu dokazivanja tražbine?"
8.2. Pitanje nije važno za odluku u sporu, jer ono nema nikakve veze s prekoračenjem zahtjeva. Naime, u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako Ovršnim ili drugim zakonom nije drukčije određeno (čl. 21. st, 1. OZ), a prema čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama koji su stavljeni u postupku (ne eat judex ultra et extra petita partium). U konkretnom slučaju sud nije odlučio o nečem višem od onoga što je predlagatelj tražio niti o nečem drugom što nije tražio. Pitanje se zapravo odnosi na dokazivanje do stupnja vjerojatnosti relevantnih činjenica (a na to se odnosi u suštini i prethodno pitanje pod točkom 7.). Zadatak je suda da se uvjeri o postojanju ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi primjena prava. Postojanje i sadržaj određene činjenice može biti izvjesno (kad provedeni dokazi isključuju svaku razumnu sumnju suda u njezino postojanje) ili njezino postojanje može biti vjerojatno, tj. da ima više argumenata koji govore u prilog uvjerenja suda u postojanje relevantne činjenice nego onih koji govore protiv. U biti spoznaje nema kvalitativne razlike između izvjesnosti i vjerojatnosti. Razlika je samo kvantitativna. U oba slučaja postojanje relevantnih činjenica mora dokazati ona stranka koja tvrdi da one postoje (po pravilima o teretu dokazivanja) s tim da u prvom slučaju mora dokazati da činjenica postoji do stupnja izvjesnosti, a u drugom slučaju mora dokazati da činjenica vjerojatno postoji. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je stekao uvjerenje da predlagatelj osiguranja nije učinio (dokazao) vjerojatnim postojanje tražbine i stoga nije postavljeno pitanje u smislu određenom čl. 385.a ZPP jer se revija ne može izjaviti zbog eventualno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog toga što predlagatelj tvrdi da je u konkretnom slučaju iznio dovoljno dokaza na temelju kojih je drugostupanjski sud mogao steći uvjerenje da tražbina postoji.
9.1. Četvrto pitanje glasi: "Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP pravomoćno odlučio o osnovanosti prijedloga osiguranja za određivanje privremene mjere odbivši ga kao neosnovanog iz razloga što je prijedlog nepotpun, obzirom da u prijedlogu nisu iznesene činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere odnosno koje su bitne za utvrđenje vjerojatnosti glavnog potraživanja (članak 341. stavak 2. Ovršnog zakona?"
9.2. U obrazloženju ovog pitanja predlagatelj se poziva i na čl. 109. ZPP, pa proizlazi kako smatra da ga je sud trebao pozvati da ispravi i dopuni prijedlog za određivanje privremene mjere zbog toga što ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati (da iznese činjenice na kojima se temelji zahtjev). Kada bi bilo točno da je sud trebao primijeniti odredbe čl. 109. ZPP, a to je propustio učiniti, radilo bi se o pogrešnoj primjeni procesnog, a ne materijalnog prava. No, ono što je bitno, sud nije odbio prijedlog za određivanje privremene mjere zbog toga što je nepotpun (tada se podnesak odbacuje) već zbog toga što predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine. Prema čl. 106. st. 2 ZPP u vezi s čl. 21. st. OZ podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti, osobito oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja. U konkretnom slučaju prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere je očito sve to sadržavao jer su sudovi o njemu meritorno odlučili (a nije odbačen kao nepotpun) i jer ni sam predlagatelj ne tvrdi da njegov prijedlog za osiguranje ne sadrži te podatke. Iz pitanja proizlazi da predlagatelj smatra da ga je sud trebao pozvati da iznese činjenice na kojima temelji zahtjev, odnosno koje su bitne za utvrđenje vjerojatnosti potraživanja, pa ga se upućuje na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP koja glasi: "Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.".
10. Budući da na temelju onoga što mu je dostavljeno ovaj sud ocjenjuje da u prijedlogu nije riječ ni o kojem važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, na osnovi odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-3085e-6acfe
Kontrolni broj: 0df0b-74291-9ae29
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
