REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1548/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz S., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima I. B. i P. B., odvjetnicima u S., protiv 1. tuženice A. Ž. iz S., ..., OIB ..., 2. tuženika Z. Ž. iz S., ..., OIB ..., 3. tuženika A. Ž. iz K., P., ..., OIB ... i 4. tuženika R. Ž. iz K., P., ..., OIB ..., svi zastupani po punomoćnici A. M. Lj.-K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. - V. & P. d.o.o., S., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu 1., 2. i 4. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1036/2022-2 od 20. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-40/21 od 13. svibnja 2022., na sjednici održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji prvo, drugo i trećetuženika kao dužnika, a to su Ugovori o darovanju od 30. prosinca 2016. te 5. i 27. siječnja 2017., tako da ti Ugovori gube učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje njegovih dospjelih tražbina prema svakom od navedenih tuženika, u iznosima od 1.778,25 Eur/13.398,24 kn, 172,54 Eur/1.300,00 kn i 664,28 Eur/5.005,00 kn, sve s pripadajuć im zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci, a četvrtotuženiku je naloženo da trpi da tužitelj te svoje tražbine koje ima prema ostalim tuženicima namiri prodajom 3/4 dijela nekretnine kč. zgr. ... upisane u zk. ul. ... k.o. S., u naravi stana u S., ..., pobliže označenog u izreci presude.
2.1. Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, preinačena prvostupanjska presuda na način da je u odnosu na trećetuženika tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, dok je u odnosu na prvo, drugo i četvrtotuženika prihvaćen tužbeni zahtjev da Ugovor o darovanju sklopljen 30. prosinca 2016. između prvotuženice kao darovatelja i četvrtotuženika kao daroprimatelja te Ugovor o darovanju od 5. siječnja 2017. sklopljen između drugotuženika kao darovatelja i prvotuženice kao daroprimatelja i Ugovor o darovanju sklopljen 27. siječnja 2017. između prvotuženice kao darovatelja i četvrtotuženika kao daroprimatelja, gube učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevih dospjelih tražbina; prema prvo i drugotuženicima u iznosima od po 1.778,25 Eur/13.398,24 kn, 172,54 Eur/1.300,00 kn i 664,28 Eur/5.005,00 kn svakome, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude – sve umanjeno za iznose naplaćene u postupku ovrhe. Također, prvostupanjska presuda preinačena je i u preostalom dijelu st. II. izreke prvostupanjske presude tako da taj dio u cijelosti glasi: "Tuženik R. Ž. je dužan dopustiti da tužitelj svoje dospjele tražbine prema tuženicima A. Ž. i Z. Ž. u iznosima navedenim u stavku I. izreke ove presude namiri prodajom 2/4 dijela (po 1/4 dijela u odnosu na tuženike A. Ž. i Z. Ž.) nekretnine označene kao kč. zgr. ... zk. ul. ... k.o. S. u naravi jedan stan koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija (E-4) u prizemlju zgrade anagrafske oznake ..., S., u roku od 15 dana", a ujedno je preinačena i odluka o troškovima postupka na način da je prvo, drugo i četvrtotuženicima naloženo naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 773,00 Eur/ 5.824,00 kn, dok je tužitelju naloženo naknaditi trećetuženiku troškove postupka u iznosu od 282,95 eur/2.132,00 kn. 2.2. Toč. II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi č etvrtotuženiku troškove žalbe u iznosu od 67,38 Eur/507,69 kn, dok su zahtjevi ostalih tuženika i tužitelja za naknadu troškova žalbe odbijeni kao neosnovani.
3. Prvo, drugo i četvrtotuženici su protiv drugostupanjske presude podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije, postavljajući sljedeća pravna pitanja:
"1. Može li tužitelj s uspjehom pobijati pravni posao te tražiti u parničnom postupku naplatu dospjele tražbine iz vrijednosti nekretnine a kada se radi o tražbini koja glavnicom koje ne prelazi iznos od 5.308,91 Eur/40.000,00 kn pa se sukladno čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona tužitelj ne može naplatiti iz vrijednosti nekretnine te može li vjerovnik u tom slučaju pobijati pravni posao kojim su dužnici raspolagali nekretninom?
2. Može li vjerovnik s uspjehom pobijati pravni posao u situaciji kada se nakon pobijanja ne može namiriti iz imovine kojom je pobijanim pravnim poslom raspolagano odnosno kada vjerovnik ne može ispuniti temeljnu svrhu tog pobijanja, a to je namirenje svoje tražbine iz vjernosti raspolagane imovine?
3. Može li vjerovnik s osnovom postavljati tužbeni zahtjev temeljem čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i pobijati pravni postao kojim je tuženik raspolagao nekretninom u slučaju kada njegova tražbina vjerovnika ne prelazi iznos od 5.308,91 Eur/40.000,00 kn odnosno ne može se naplatiti iz vrijednosti raspolagane nekretnine sukladno čl. 80.b Ovršnog zakona?"
4. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelji ukazuju na odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr-1153/2017-2 od 7. svibnja 2019. i Gž Ovr-1117/2017-2 od 10. siječnja 2018. tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Prijedlog nije osnovan.
7. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanjima u pogledu kojega bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odlukama na koje se pozivaju u opravdanju postavljenih pitanja, nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja.
8. Na temelju utvrđenja da tužitelj ima dospjele novčane tražbine prema tuženicima koje u pogledu glavnice iznose svaka manje od 2.654,46 Eur/20.000,00 kn te da prvo i drugotuženici nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, drugostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev (osim u odnosu na trećetuženika), obrazlažući da se zakonsko rješenje iz čl. 80.b st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 94/14 i 55/16, dalje OZ) ne primjenjuje u ovom slučaju, već će se o tome voditi računa u eventualnom ovršnom postupku.
9. Vezano za odluke na koje su se predlagatelji pozvali u smislu revizijskih razloga (u povodu kojega su donesene odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ovr 1153/2017-2 od 7. svibnja 2019. i Gž Ovr 1117/2017- 2 od 10. siječnja 2018.), valja reći da se u oba predmeta radilo o prisilnom osnivanju založnog prava radi osiguranja naplate poreznog duga, pri čemu je sporno bilo može li se čl. 80.b. OZ primijeniti i u postupku osiguranja. Stoga se ne može uzeti da se radi o usporedivim pravnim situacijama, niti da, u tom smislu, shvaćanje iz drugostupanjske odluke u ovom predmetu odudara od shvaćanja iz spomenutih odluka.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
11. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
