Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-171/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optužene V. V.-Š. zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja A. Č. protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1921/2017-48 od 15. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023., u nazočnosti zamjenice opunomoćenika privatnog tužitelja A. M.,
odvjetnice iz B., a u odsutnosti braniteljice optuženice M. V., odvjetnice
iz Z.,
p r e s u d i o j e
Žalba privatnog tužitelja A. Č. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom optužena V. V.-Š. na temelju čl. 453. toč. 1.
Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) oslobođena je optužbe zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda, klevete iz čl. 149. st.
1. i st. 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. st. 3. ZKP-a privatni tužitelj obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 250 eura/1.883,63 kune i trošak svjedoka u iznosu od 32,92 eura/248,00 kuna, kao i troškove koji se odnose na obranu optuženice, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj A. Č. po opunomoćeniku M.
M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženicu osudi za optuženo kazneno djelo, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Optuženica je po braniteljici M. V., odvjetnici iz Z. podnijela odgovor na žalbu privatnog tužitelja, s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Sukladno čl. 475. st. 3. ZKP-a sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještene braniteljice optuženice M. V., odvjetnice iz
Z., a u prisutnosti zamjenice opunomoćenika privatnog tužitelja A. M.,
odvjetnice iz B., koja je u cijelosti ostala kod navoda žalbe protiv presude.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka privatni tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije u presudi iznio iskaze ispitanih svjedoka i privatnog tužitelja, te da nema ocjene dokaza i zaključak suda na temelju izvedenih dokaza, kao niti koje sporne činjenice smatra dokazanim ili nedokazanim, dok su navedeni samo paušalni i neargumentirani zaključci da izvedeni dokazi ne bi doveli do osuđujuće presude, tako da je „izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i ista se ne može ispitati“.
7. Nije u pravu žalitelj da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a budući ovo drugostupanjsko vijeće nalazi da je prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih se presuda može ispitati, pri čemu treba imati u vidu da je oslobađajuća presuda donesena na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP-a, nalazeći da izmijenjeni činjenični opis privatne tužbe koji tereti optuženicu ne obuhvaća takvo postupanje optuženice koje bi se moglo smatrati kaznenim djelom klevete, tako da samo kratko analizira izvedene dokaze sukladno čl. 459. st. 5. ZKP-a s obrazloženjem zašto je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoji kazneno djelo.
8. Analizirajući činjenični opis privatne tužbe, koji je zadnji put izmijenjen 21. travnja 2022. (str. 160 spisa), a za koji je prvostupanjski sud optuženicu oslobodio optužbe, ovaj drugostupanjski sud prihvaća argumentaciju iz prvostupanjske presude da izjave za koje se tereti optuženica, a koje je dala na upit novinara portala www…
D. K., da F. fakultet u svojoj arhivi nije pronašao odgovarajući
izvještaj o provođenju ovog projekta, kao i da na istom fakultetu nije nikada predložen niti je prošao kroz formalnu proceduru program doktorskog studija integrativne bioetike, a koje je tvrdnje novinar objavio na tom portalu, povezujući da je za taj projekt privatni tužitelj dobio 250.000,00 kuna od Sveučilišta, po svom sadržaju nije klevetnički sadržaj bez cjelovitog opisa svijesti i znanja optuženice da bi dala netočne informacije novinaru upravo s namjerom da takvim izjavama naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja. Optuženici se stavljaju na teret samo ove izjave, dok je novinar te izjave povezao s navodima da je privatni tužitelj dobio 250.000 kuna „ a još nigdje izvješća o provedbi i završetku projekta“. Znači, činjenični opis privatne tužbe ne sadrži takav opis počinjenja djela da bi se optuženicu moglo proglasiti krivom zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11., za što nije bilo dostatno samo navesti da je privatna tužiteljica „svjesno dala“ netočne podatke u cilju da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja. Svijest o tome da je privatna tužiteljica dala netočne podatke, ukoliko su oni uopće netočni, treba biti opisana u činjeničnom opisu privatne tužbe, kao i namjera da takvim izjavama našteti časti i ugledu privatnog tužitelja, kako bi se moglo odlučivati o krivnji optuženice za to kazneno djelo, dok samo citiranje izjave, koju je dalje u svom članku koristio novinar uz neke druge podatke kojima je on raspolagao, bez neke dodatne argumentacije u činjeničnom opisu u smislu počinjenja djela, nije dostatno da bi se moglo govoriti o postojanju elemenata kaznenog djela klevete za koje se tereti optuženica.
9. Prvostupanjski se sud kratko osvrnuo na provedeni dokazni postupak, pa se iz istog također može zaključiti da se niti iz provedenog dokaznog postupka, u slučaju kada bi privatna tužba bila ispravno sastavljena i sadržavala sva obilježja terećenog kaznenog djela, ne može zaključiti da bi optuženica ostvarila bitna obilježja kaznenog djela klevete, jer je ove sporne informacije pribavila od D. B., koji je u to vrijeme
bio prodekan za znanost i međunarodnu suradnju na F. fakultetu u Z.
i kao svjedok je potvrdio da je ove podatke dostavio optuženici na njen upit, dok iz iskaza svjedokinje B. P., zaposlene u to vrijeme u Uredu za poslijediplomske studije F. fakulteta u Z., proizlazi da taj program nije prošao formalnu proceduru i nije upisan u upisnik studijskih programa ministarstva.
10. S obzirom na prethodno navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako iz činjeničnog opisa privatne tužbe ne proizlazi da bi opisano postupanje optuženice sadržavalo sva bitna obilježja kaznenog djela klevete i na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP- a oslobodio je optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.
11. Iz navedenih razloga, budući žalba privatnog tužitelja nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).
Bjelovar, 4. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.
