Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 47 Gž Ovr-1424/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja uprava P. g. ž., OIB …, R., zastupanog po punomoćnici K. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & V. d.o.o. sa sjedištem u R., protiv ovršenika H. T. d.d., OIB …, Z., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B., D. & partneri d.o.o. sa sjedištem u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-466/2022-10 od 15. lipnja 2022., 4. rujna 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika H. T. d.d. i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-466/2022-10 od 15. lipnja 2022. izvan žalbenih razloga iz čl. 50. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ)
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova nastalih u povodu podnesene žalbe u iznosu od 4.740,69 eura[1] / 35.718,75 kuna.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 4.740,69 eura / 35.718,75 kuna kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha radi prisilne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – izvršnog rješenja agencije (dalje: H.) od 1. ožujka 2018. pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim sredstvima ovršenika u svim bankama.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovršenik „iz svih primjenjivih žalbenih razloga, a posebno onih predviđenih člankom 50. st. 1. točka 9. Ovršenog zakona te ujedno i iz razloga predviđenih toč. 3., toč. 7. i toč. 10. OZ-a.“ Predlaže pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i ovršni prijedlog odbiti/odbaciti, podredno uputiti ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Potražuje trošak sa sastav žalbe u iznosu od 26.575,00 kn uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 26.575,00 kn uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.
4. Žalba ovršenika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga i pretpostavki iz čl. 50. st. 5. OZ, te na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 21. st. 1. OZ, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao postojanje zapreka za provedbu ovrhe.
6. U dosadašnjem tijeku postupka prvostupanjski sud je postupio po opozicijskim prigovorima ovršenika te je sukladno odredbi čl. 52. st. 1. i 3. OZ zaključkom od 26. kolovoza 2022. uputio ovršenika pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanih odredbom čl. čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ zbog čega je u ovoj fazi postupka valjalo odlučiti o žalbi ovršenika izjavljenoj izvan navedenih žalbenih razloga.
7. Ovršenik u ostalom dijelu žalbe ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ navodeći u bitnome da su stranke sklopile 17. prosinca 2013. ugovor o služnosti i aneks tom ugovoru 21. prosinca 2015., kojim su u pogledu korištenja cestovnog zemljišta za izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu na području P.-g. ž. uredili međusobne imovinsko-pravne odnose, pa tako i obvezu plaćanja novčane naknade za korištenje cestovnog zemljišta, a da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6372/2019 od 8. listopada 2020. utvrđeno da je otkaz navedenog ugovora o služnosti i aneksa tom ugovoru neosnovan i bez pravnog učinka s posljedicom da je taj ugovor i dalje na snazi i obvezuje ugovorne strane. Stoga ovršenik smatra da je rješenje agencije (dalje: H.) na temelju kojeg je određena predmetna ovrha izgubilo svoju djelotvornost, jer je za ovršenika prestala obveza plaćanja naknade za pravo puta.
8. Ovrha u ovom predmetu donesena je na temelju ovršnog rješenja od 1. ožujka 2018. donesenog pred H.-om u upravnom postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i utvrđivanja visine naknade za pravo puta.
8.1. U točki III. tog rješenja odlučeno je:
„III. Utvrđuje se da visina naknade za pravo puta za nekretnine iz točke I., koju je H. T. d.d. obvezna plaćati upravi P.-g. ž., iznosi 2.125.500,99 kuna godišnje, počevši od 15. prosinca 2017. Naknadu za pravo puta za prvu godinu je potrebno platiti u roku 8(osam) dana od primitka ovog rješenja s time da se naknada umanjuje za iznos koji je u 2017. godini plaćen upravi P.-g. ž. temeljem Ugovora broj … od 17. prosinca 2013. i Aneksa 1 tog ugovora od 21. prosinca 2015.
9. Prema odredbi čl. 23. toč. 4. OZ ovršna isprava je ovršna odluka donesena u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obveze, pa obzirom na citirani sadržaj rješenja H.-a od 1. ožujka 2018., ovrha u ovom postupku je određena na temelju ovršen isprave.
10. Prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.
10.1. Neosnovano ovršenik u žalbi ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ, jer iz stanja spisa ne proizlazi da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka. Pogrešno je shvaćanje ovršenika da je postojanjem ugovora zaključenog između stranaka kojima su uredili svoje pravne odnose, ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost.
11. U odnosu na opširne žalbene navode kojima ovršenik ukazuje na činjenicu da je između stranaka na snazi valjani ugovor o služnosti … od 17. prosinca 2013. i Aneksa 1 tog ugovora od 21. prosinca 2015. smatrajući da je na temelju tog ugovora prestala obveza ovršenika na plaćanje naknade za pravo puta, valja reći da se radi o prigovoru iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, o kojem prigovoru je odlučio prvostupanjski sud na temelju čl. 52. st. 1. i 3. OZ (točka 6. ovog obrazloženja).
12. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja o ovrsi, slijedom naprijed navedenog je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu (točka II. izreke ovog rješenja).
14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban (točka III. izreke ovog rješenja).
U Zagrebu, 4. rujna 2023.
Sutkinja:
Renata Đaković Vranković, v.r.
