Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-131/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. B., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik I-419/2023-9 od 27. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika A. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ) u svezi članka 59. KZ/11., odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika A. B.
1.1. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-6/2015. od 11. svibnja 2015., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11. i drugih, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-417/2015. od 6. listopada 2016. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 24. listopada 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik A. B. po punomoćniku, odvjetniku B. K., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i otpusti zatvorenika na uvjetni otpust.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11. te s pravom zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku A. B., zbog čega je osnovano odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust, dajući jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te valjano obrazloženje za svoju odluku.
6. Naime, iz izvješća s mišljenjem Kaznionice proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od deset godina zbog počinjenih kaznenih djela i to spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. KZ/11. i druge, koja djela je počinio na štetu svoje posvojene kćeri. Zatvorenik kaznena djela u kojima je ustrajavao kroz period od 14 godina tek deklarativno priznaje. U dijagnostičkom postupku kod zatvorenika su ustanovljeni elementi antisocijalnog poremećaja i pedofilske sklonosti uz visok rizik nanošenja ozbiljne štete sebi i drugima uključujući djecu. Tijekom izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom „naročito uspješan“, radno je angažiran, nije stegovno tretiran, a postpenalni prihvat ima osiguran na adresi prebivališta kod prijatelja.
7. Razmatrajući žalbene navode te vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je unatoč urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, slijedom čega je osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika jer svrha kažnjavanja, ni po ocjeni ovog suda još uvijek nije postignuta. Pritom je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda o specifičnosti kaznenog djela, čije su posljedice trajno ostavile utjecaja na psihološki razvitak žrtve ovih kaznenih djela, koja je uz to njegova pastorka, tek deklarativno priznanje kaznenih djela od strane zatvorenika uz izostanak adekvatne emocionalne reakcije, kao i zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđene pedofilske sklonosti zatvorenika i s tim u vezi procijenjeni visok rizik od nanošenja ozbiljne štete sebi i drugima. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
8. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio negativno mišljenje Kaznene ustanove, za koje žalitelj tvrdi da je „paušalno“, treba odgovoriti da iz odredbe članka 168. stavka 1. ZIKZ-a, proizlazi obveza suda da u postupku odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust pribavi i izvješće zatvora ili kaznionice u kojem zatvorenik izdržava kaznu s mišljenjem o uvjetnom otpustu pa je nedvojbeno da sud takvo mišljenje, uz ostalu dokumentaciju koju je dužan pribaviti, treba pažljivo razmotriti i ocijeniti ovisno o argumentima iz izvješća kaznionice, što je prvostupanjski sud i učinio, istodobno cijeneći sve okolnosti važne za odluku o uvjetnom otpustu propisane odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. (a to su, između ostalog, ličnost osuđenika, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi te spremnost za uključivanje u život na slobodi).
9. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika A. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
