Poslovni broj: Usž-192/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljica B. I. iz V., koju zastupa R. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & Š. d.o.o., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3612/2021-10 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3612/2021-10 od 28. listopada 2022.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/63, urbroj: 513-04- 21-2 od 25. listopada 2021.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/20-18/562, urbroj: 513-02-3005/44-20-11 od 2. prosinca 2020., kojim je tužiteljica obvezana na plaćanje iznosa ostatka posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 15.968,81 kuna za osobno motorno vozilo marke Ford Tourneo Transit Custom 310, 2.0 Tdc1 Lwb Trend, švicarskih registarskih oznaka, …, te na plaćanje kamate na način i u iznosima pobliže navedenim u izreci tog rješenja.

3. U žalbi protiv prvostupanjske presude tužiteljica navodi u bitnom da je činjenično stanje ostalo potpuno i nepotpuno utvrđeno, jer je sud odbio provesti dokaze koje je tužiteljica predlagala, pa joj nije dana mogućnost da dokaže svoje tvrdnje. Navodi da je u tužbi priložila opsežnu dokumentaciju u vidu isprava koja obara tvrdnje iz poreznog rješenja i tvrdnje iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru od 9. lipnja 2020. U žalbi objašnjava okolnosti vezane uz sadržaj zapisnika, te navodne propuste javnopravnih tijela u postupku koji je prethodio donošenju poreznog rješenja, odnosno da su joj određeni podaci o kretanju njenog vozila predočeni "na prepad", pa je ona pogrešno vjerovala da su ti podaci istiniti. Stoga, njena izjava prilikom davanja iskaza u nadzoru ne može biti dokaz da je na području Republike Hrvatske boravila više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini. Dakle, osporava točnost i vjerodostojnost podataka Nacionalnog koordinacijskog centra, te smatra da oni sami za sebe ne mogu biti pouzdana osnova na temelju koje se može pouzdano utvrditi činjenica o boravku tužiteljice na teritoriju Republike Hrvatske. Predlaže sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega valja napomenuti tužiteljici da se upravni spor vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima, koji ne propisuje mogućnost ukidanja presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

9. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da su carinski službenici PJ – Službe za mobilne jedinice V. dana 9. lipnja 2020., prilikom obavljanja nadzora motornih vozila stranih registarskih oznaka u V., zatekli tužiteljicu u posjedu osobnog motornog vozila marke Ford Tourneo Transit Custom švicarskih registarskih oznaka …, koje je njezino vlasništvo. Carinski službenici su o navedenom sačinili zapisnik, klasa: 471-01/20-07/448, urbroj: 513-02-1979/17-20-4 od 9. lipnja 2020.

10.1. Provedenim nadzorom je utvrđeno da je tužiteljica državljanka Republike Hrvatske sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj na adresi u V., U. k. T. 38c, da joj je u hrvatskoj izdana osobna iskaznica, da je tijekom 2019. boravila 320 dana u Republici Hrvatskoj, a od 1. lipnja 2019., pa do 9. ožujka 2020. 236 dana.

10.2. Tužiteljica je na zapisnik o obavljenom nadzoru izjavila da je radila u Švicarskoj deset godina i da je u mirovini, da ima iznajmljen stan u Švicarskoj, da tamo ide kod doktora, da nema nikoga od djece ili rodbine u Švicarskoj, da ne posjeduje ni poduzeće ni obrt u Švicarskoj. Nadalje, da zajedno sa partnerom D. Š. plaća režije za kuću u V., ali da navedeni partner ima stan u V. u U. k. Z., koji iznajmljuje stanarima. Također je izjavila da je suglasna sa utvrđenjem da je predmetno vozilo švicarskih registarskih oznaka bilo više od šest mjeseci u 2019. u Republici Hrvatskoj, te da prihvaća podatke koji su joj predočeni, a koji se vode u Nacionalnom koordinacijskom centru o kretanju predmetnog vozila u 2019. i 2020. Predmetni zapisnik je tužiteljica vlastoručno potpisala bez ikakvih primjedbi i odrekla se prava prigovora na isti.

11. Budući da su u provedenom postupku utvrđene sve odlučne činjenice i da je tužiteljica dala detaljnu izjavu na zapisnik koji je potpisala bez ikakve primjedbe, pravilno je tužiteljica obvezana na plaćanje posebnog poreza na motorna vozila.

12. Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", 15/13. – 121/19.) propisano je da je predmet oporezivanja motorno vozilo na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj, a koja se registriraju sukladno posebnim propisima, i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba.

12.1. Odredbom članka 6. stavka 1. točke 3. istoga Zakona propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske, dok je stavkom 2. istoga članka navedenog Zakona propisano da se osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita, te osoba koja je motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed, premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske. U smislu navedenoj zakona pod pojmom nezakonita uporaba motornih vozila podrazumijeva se svako korištenje, posjedovanje, te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.

12.2. Prema odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske, dok je točkom 2. stavka 2. istog članka Zakona propisano da kod nezakonite uporabe vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje i u slučaju kada se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj.

12.3. Prema stavku 3. istog članka Zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

13. Na temelju podataka o kretanju vozila stranih registarskih oznaka na teritoriju Republike Hrvatske koji se vode u Nacionalnom koordinacijskom centru, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica, državljanka Republike Hrvatske, sa prebivalištem u Republici Hrvatskoj i koja je porezni obveznik u Republici Hrvatskoj, boravila na teritoriju Republike Hrvatske duže od 185 dana u kalendarskoj godini, vozeći predmetno vozilo stranih registarskih oznaka bez da je platila u Republici Hrvatskoj posebni porez na motorna vozila, čime je nezakonito upotrebljavala navedeno vozilo.

14. Ovako utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužiteljica nije niti svojim tužbenim a niti žalbenim navodima ničim dovela u sumnju, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija. Dokumentacija na koju se tužiteljica poziva, a koju je dostavila uz tužbu potječe nakon nadzora i zapisnika o izvršenom nadzoru od 9. lipnja 2020., te stoga nije relevantna za ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku nadzora.

15. Prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

16. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješiti kao u izreci.

17. Odluka o trošku temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužiteljica nije uspjela u sporu.

U Zagrebu, 4. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.