REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7757/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 31. kolovoza 2023., broj: 43. Pp-1499/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. B. M. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. B. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 HRK (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Pakracu od 31. kolovoza 2023., broj: 43. Pp-1499/2023-9, proglašen je krivim okr. B. M. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 300,00 eura, u koju mu se lišenje slobode 5. svibnja 2023. uračunava kao 39,82 eura, tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna 260,18 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura. Istom presudom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja osoba izloženih nasilju, tj. izvanbračne supruge I. S., na udaljenosti od 10 metara, u trajanju od jedne godine, a u izrečenu zaštitnu mjeru uračunava se i određena mjera opreza.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik navodi da žabu podnosi zbog izrečene predmetne zaštitne mjere, jer su se njegova izvanbračna supruga i on pomirili te su odlučili živjeti zajedno bez sukoba i bilo kojeg drugog vida uznemiravanja, a zbog toga moli i da mu se ublaži novčana kazna.
6. Razmatrajući odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, pa prije svega, treba istaknuti da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne, a zatim i da je novčana kazna izrečena u visini vrlo malo iznad posebnog minimuma. Ovdje treba uzeti u obzir da je okrivljenik u ponašanju za koje je proglašen krivim pokazao upornost u činjenju prekršaja, jer je u dva navrata počinio psihičko nasilje prema žrtvi, potom i da je riječ o većoj količini protupravnog ponašanja, a uzimajući u obzir sadržaj izgovorenih riječi, radnju lupanja po vratima te okrivljenikovu alkoholiziranost prilikom počinjenja prekršaja. Stoga ovaj sud smatra da okolnost koju okrivljenik ističe kao razlog zbog čega smatra da novčanu kaznu treba smanjiti, pa i ublažiti, da su se okrivljenik i žrtva nasilja pomirili, iako je ona hvalevrijedna, nema značaj okolnosti koja bi opravdala izricanje kazne u visini posebnog minimuma, pa tako niti naročito izražene olakotne okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, kao i svrhu kažnjavanja. Ovdje valja dodati kako činjenicu da je žrtva nasilja trudna, a koju prvostupanjski sud nalazi otegotnim za počinitelja, ovaj sud prema podacima u spisu ne pronalazi, međutim, navedeno nije utjecalo na stav ovog suda o primjerenosti mjere izrečene novčane kazne.
8. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u dijelu primijenjene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja osoba izloženih nasilju, tj. izvanbračne supruge I. S., na udaljenosti od 10 metara, u trajanju od jedne godine. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao zaštitnu mjeru, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Činjenica da su se okrivljenik i žrtva nasilja pomirili ne utječe na opasnost od ponavljanja činjenja nasilja od strane okrivljenika, tim više jer iz iskaza žrtve nasilja proizlazi da su sukobi česti te da se ona boji okrivljenika. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere jednu godinu, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da okrivljenik ima redovna primanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle u gotovo minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. listopada 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
