REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-67/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja D.B., OIB…, iz Š., kojeg zastupa punomoćnik V.R., odvjetnik u Z., protiv tuženika M.B., OIB …, iz D.S., P., kojeg zastupa punomoćnik J.B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 4. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika S.P.iz D.S. pod poslovnim brojem OU-134/21 od dana 13. listopada 2021., u dijelu u kojem je sklopljen između tuženika M.B., OIB:…, P., D.S. kao davatelja uzdržavanja i pokojne M.B., OIB:…, kao primateljice uzdržavanja.

2. Nalaže se tuženiku M. B., OIB:…, P., D.S.,, trpjeti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na suvlasničkom dijelu od ½ idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u S., zemljišnoknjižni odjel D. S., u zk.ul. …, k.o. D.S. II, kč.br. … kuća i dvorište P., površine 822 m², kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika S.P. iz D.S. pod poslovnim brojem OU-134/21 od dana 13. listopada 2021., i to brisanjem prava suvlasništva tuženika M.B., OIB:…, P., D.S., , te upisom pok. M.B.1 , OIB:… kao suvlasnice u ½ idealna dijela."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 796,32 eur/5.999,87 kn[1] .

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 298,08 eur/2.245,88 kn[1] .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 17. veljače 2022. u bitnome navodi kako je tuženik kao davatelj uzdržavanja sklopio s majkom tužitelja, pok. M.B.1 i M.B. , kao primateljima uzdržavanja, Ugovor o doživotnom uzdržavanju i to u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog po javnoj bilježnici S.P.iz D. S., pod poslovnim brojem OU-134/21 od 13. listopada 2021., a koji je sklopljen na vanjskom uredovanju (dalje: Ugovor o doživotnom uzdržavanju). Tim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja izjavila je kako davatelju uzdržavanja, ovdje tuženiku, poslije svoje smrti prenosi u vlasništvo svoj suvlasnički dio nekretnine upisane u zk.ul. .., k.o. D.S. II, kčbr. …, kuća i dvorište P., površine 822 m2. Ističe, kako je primateljica uzdržavanja M.B.1 preminula 13. listopada 2021., dakle istog dana kada je i sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, odnosno samo nekoliko sati nakon što je isti sastavljen. Navodi, kako je tuženik 20. listopada 2021. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju, čime je stekao pravo suvlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine, a koji je pripadao pok. primateljici uzdržavanja. Navodi, da s obzirom na to da je primateljica uzdržavanja umrla istog dana kada je i sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, jer je protivan moralu sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, jer je osnovna pobuda za sklapanje Ugovora očito bilo isključenje tužitelja kao zakonskog nasljednika iz nasljedstva iza primateljice uzdržavanja pa čak i nasljeđivanja nužnog dijela koji bi mu pripadao na temelju zakona. Ističe, kako je tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju znao da primateljica uzdržavanja boluje od teške bolesti i da joj predstoji skora smrt te se obvezao da će primateljicu uzdržavanja doživotno do njene smrti uzdržavati te je pristao na ime naknade za dano uzdržavanje primiti imovinu velike vrijednosti, čime nije postupio ni savjesno, ni pošteno. Prema tome, vidljivo je da nedostaje element aleatornosti kao jedan od bitnih elemenata Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ističe, kako primateljica uzdržavanja nije bila sposobna za svjesno rasuđivanje niti je shvaćala pravne posljedice sklapanja Ugovora, jer je bila u terminalnoj fazi raka. Ističe, kako je protivno moralu i načelu savjesnosti i poštenja, kada davatelj uzdržavanja, u ovom slučaju tuženik, sklapa Ugovor o doživotnom uzdržavanju s primateljicom uzdržavanja znajući da je primateljica uzdržavanja krajnje teškog zdravstvenog stanja u kojem nastupanje smrti predstavlja izvjesnu činjenicu koja po redovitom tijeku stvari nastupa kroz relativno kratko vrijeme. Tako sklopljen Ugovor ne može biti valjan, isti je protivan moralu i temeljnim načelima obveznog prava te je kao takav ništetan sve sukladno čl. 322. u vezi s čl. 273. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako nije sporno da su supružnici M. i M. B.2 , temeljem ranije donesene suglasne i zajedničke odluke, kao primateljica i primatelj uzdržavanja, sa svojim unukom s kojim žive u zajedničkom domaćinstvu, ovdje tuženikom M. B., kao davateljem uzdržavanja, sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ističe, kako je taj Ugovor sklopljen 13. listopada 2021. u 09,30 sati, vanjskim uredovanjem pred javnim bilježnikom S.P. u D.S. pod poslovnim brojem Ou-135/21, a u čemu je neposredno sudjelovala javnobilježnička prisjednica Ž.S. Š.. Tom prilikom prisjednica je neposredno utvrdila da su stranke po navedenom Ugovoru sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje predmetnog pravnog posla, pri čemu im je objasnila smisao i posljedice tog posla te se uvjerila u njihovu pravu i ozbiljnu volju i u njihovoj nazočnosti je u formi javnobilježničkog akta sastavila predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim Ugovorom primatelji uzdržavanju M.i M. B.2 su kao suvlasnici svaki u ½ dijela njihove zajedničke nekretnine upisane u zk.ul. …, k.o. D.S. II, kčbr. … kuća i dvorište P., površine 822 m2, kao i druge nekretnine i pokretnine koje se u času njihove smrti, nakon smrti svakog od njih, potvrdili da u cijelosti ostavljaju u vlasništvo tuženiku kao davatelju uzdržavanja, pod uvjetom da ih on oboje doživotno uzdržava. Predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju tuženik se kao davatelj uzdržavanja obvezao uzdržavati primateljicu i primatelja uzdržavanja, a kako je to pobliže utvrđeno u čl. 4. tog Ugovora. Primatelji uzdržavaju i tuženik kao davatelj uzdržavanja potvrdili su da im je od strane javnog bilježnika Ugovor pročitan i protumačen te da on odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Neosnovano je izneseno stajalište tužitelja da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, jer je protivan moralu te da je osnovna pobuda primateljice i primatelja uzdržavanja za sklapanje Ugovora bilo isključivo da se tužitelja, kao zakonskog nasljednika, isključi iz nasljedstva iza primateljice uzdržavanja. Naime, nije sporno da su primateljica uzdržavanja M.B.1 i njezin suprug M. B.2 samostalno i suglasno donijeli odluku da zbog nadolazeće izgledne ne mogućnosti da se sami brinu o sebi uslijed starosti i bolesti, sa svojim unukom, a ovdje tuženikom s kojim žive u zajedničkom domaćinstvu sklope Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ističe, kako je tužitelj propustio napomenuti da se tuženik već posljednjih 6 godina prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju samostalno brinuo za svoju baku i djeda, ovdje primatelje uzdržavanja te da je s njima cijelo vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu. Naime, tužitelj je kao sin primateljice i primatelja uzdržavanja prije 6 godina napustio svoje roditelje i tuženika osobno te njegovu mlt. sestru s kojima je prije toga ranije živio te je otišao živjeti na drugu njima nepoznatu adresu, pri čemu se nije brinuo za njih, niti ih je posjećivao, niti se zanimao da li im treba bilo kakva pomoć. Suprotno navedenom, tuženik se sam brinuo za njih na način da im je živeći sa njima u zajedničkom domaćinstvu pružao svu potrebnu pomoć pri ostvarivanju njihovih svakodnevnih potreba i brigu za njihovo zdravlje. Upravo slijedom navedenih činjenica, se kod primateljice i primatelja uzdržavanja razvila odluka da sa unukom, ovdje tuženikom, koji s njima živi u zajedničkom domaćinstvu i već se brine o njima, to postojeće stanje i formalno urede sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što su i učinili 13. listopada 2021. Ističe, kako njihova namjera nije bila da tužitelja isključe iz nasljeđivanja. Slijedom naprijed navedenoga, nije jasno na koji bi se to način opisani odnos tuženika i primatelja uzdržavanja protivno javnom moralu. Nije sporno da je M.B.1 bila bolesna, no ona je tijekom svoje bolesti bila prisebna i sposobna samostalno rasuđivati i upravo je bila takvom stanju kada je sklopila predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a što je potvrdila u javnobilježničkom aktu javna bilježnica S.P.. Nitko od stranaka predmetnog Ugovora, kao niti javna bilježnica ili bilo tko drugi nije mogao znati koliko će dugo živjeti primateljica uzdržavanja, odnosno kada će umrijeti. Ističe, kako primateljica uzdržavanja nije bolovala od bilo koje duševne bolesti koja bi dovela u pitanje njegovu sposobnost rasuđivanja i njenu svijest o svojim postupcima, odnosno sposobnost da samostalno odlučuje o svojim pravima. Ističe, kako je na sami dan sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja bila prisebna i jasno je izražavala volju pristupiti sklapanju Ugovora i bila je svjesna njegovih pravnih učinaka nakon što je saslušala sadržaj Ugovora i nakon što joj je isti protumačen. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju o postupanju tuženika protivno moralu i načelu savjesnosti i poštenja kada je u predmetnom slučaju sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa primateljima uzdržavanja, ističe da s obzirom na to da je on u posljednjih 6 godina brinuo o njima i pomagao im u ostvarivanju njihovih svakodnevnih potreba te imajući u vidu činjenicu da mu je bila poznata njihova samostalna zajednička odluka da i formaliziraju postojeće stanje sklapanjem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, što su i realizirali te da je bio spreman i nadalje brinuti o njima, ne smatra da je postupio nesavjesno i nemoralno. Ne spori da je istog dana, u popodnevnim satima, kada je on bio na poslu primateljici uzdržavanja pozlilo nakon čega su djed M.i mlt. sestra tuženika zatražili intervenciju službe Hitne medicinske pomoći, no M.B.1 je unatoč intervenciji hitne pomoći preminula u 19,38 sati. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev.

3. Na pripremnom ročištu 9. lipnja 2022. tužitelj je pored u tužbi istaknutog dokaznog prijedloga, predložio i da se službenim putem pribavi i izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju primateljice uzdržavanja M.B.1 . Dakle, tužitelj u ovoj pravnoj stvari, pored toga što traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga što isti prema njegovim navodima protivan moralu društva, on tvrdi i da je isti ništetan, jer primateljica uzdržavanja u trenutku sklapanja tog Ugovora nije bila sposobna shvatiti značenje tog pravnog posla.

4. Tijekom postupka sud je pregledao Smrtni list Z. Ž., Matičnog ureda D.S. od 17. prosinca 2021. (str. 4 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige, Povijesni prikaz, zk.ul. …, k.o. D. S. II od 15. veljače 2022. (str. 6 i 7 spisa), sudsku praksu (str. 8-21 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2021. (str. 26-30 spisa), dopis K.b. "S. D." od 1. srpnja 2022. sa medicinskom dokumentacijom (str. 43-48 spisa), dopis Specijalističke ordinacije dr. T.S. iz B. od 18. srpnja 2022. sa medicinskom dokumentacijom (str. 49 i 50 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje Ž.S.Š. (str. 53 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja D.B. (str. 54 i 55 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženika M.B. (str. 55-57 spisa), Oporuku pok. M.B.1 od 12. srpnja 2016. (str. 60 i 61 spisa), Oporuku M. B.2 od 12. srpnja 2016. (str. 62 i 63 spisa), dopis javne bilježnice S.P. iz D.S. od 18. listopada 2022. sa priloženom dokumentacijom (str. 66-74 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M.B.2 (str. 76 i 77 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ž. D. (str. 77 i 78 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje I.B. (str. 78 i 79 spisa), dopis javne bilježnice S.P. od 24. studenoga 2022. (str. 81 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje S.P. (str. 83 i 84 spisa) i Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje spec. psihijatrije prof. dr. sc. B.V. od 13. veljače 2023. (str. 92-95 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) , ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta, sastavljenog po javnoj bilježnici S. P. iz D. S., pod poslovnim broj OU-134/21 od 13. listopada 2021. i to u dijelu u kojem je isti sklopljen između tuženika, kao davatelja uzdržavanja i pok. M.B.1 , kao primateljice uzdržavanja i nadalje traži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini.

7. Svoj zahtjev za utvrđenjem ništetnim predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužitelj temelji na dvije pravne osnove i to na tvrdnji da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju protivan moralu društva u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO) i na tvrdnji da primateljica uzdržavanja M. B.1 nije bila sposobna shvatiti značenje tog pravnog posla, uslijed svog teškog zdravstvenog stanja.

8. U ovoj pravnoj stvari najprije je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje Ž. S. Š., javnobilježničke prisjednice u uredu javne bilježnice S. P. u D.S..

9. Svjedokinja je u svom iskazu sa ročišta za glavnu raspravu 28. rujna 2022. u bitnome izjavila da je ona samo potpisala otpravak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2021., ali da je na vanjskom uredovanju bila javna bilježnica S. P.. Pojasnila je kako je izvornik potpisala javna bilježnica, a da je ona naknadno u uredu potpisala otpravke. Nije poznavala pok. M.B.1 i ne sjeća je se. Na poseban upit pun. tužitelja što je javni bilježnik dužan utvrditi kod zahtjeva za vanjsko uredovanje, svjedokinja je odgovorila da prvo pitaju stranku što želi, odnosno sklapanje kojeg pravnog posla želi. Na terenu provjere da li je stranka sposobna shvatiti značenje pravnog posla, a u slučaju da utvrde da ista nije sposobna shvatiti značenje pravnog posla, odu s vanjskog uredovanja i ne sklopi se pravni posao. U pravilu pitaju od čega stranka boluje. U pravilu ne traže potvrdu liječnika, osim ako im je nešto sumnjivo pa ocijene da bi to bilo potrebno, a ako je stranka prisebna nema razloga da se vrši takva provjera.

10. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan iskaz svjedokinje Ž.S.Š., međutim, iz istog ne proizlaze relevantne okolnosti za predmet spora, budući da svjedokinja nije bila prisutna sklapanju predmetnog pravnog posla, već je isključivo potpisala otpravke Ugovora te kao takva niti nema saznanja o relevantnim okolnostima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Na istom ročištu 28. rujna 2022. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja D. B.

12. Tužitelj je u bitnome izjavio da je on 2016. godine odselio iz predmetne kuće kada je došlo do određenih problema. Bio je još u kontaktu sa ocem i majkom vezano uz poštu, kraće vrijeme, sa ocem nešto duže. Znao je da se majci pogoršalo zdravstveno stanje. Misli da to što je sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije prirodna pojava da se njega pokuša izvlastiti iz nekretnine. Nije mu jasno kako je Ugovor sačinjen nekoliko sati prije njezine smrti, a ničime prethodno M. B.1 nije ukazivala da bi sklopila takav ugovor. On je kontaktirao sa liječnikom koji je operirao M.B.1 , ali nije mogao s njom direktno uspostaviti komunikaciju, jer je bila korona, a i ona je bila u takvom stanju da se nije moglo s njom komunicirati. To je bilo za vrijeme boravka M.B.1 u KB S.D. U zadnjem razdoblju prije sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio u komunikaciji s majkom niti ocem. Smatra da u fazi bolesti u kojoj se nalazila nije bila sposobna shvatiti značenje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Smatra da je ona željela to napraviti svojom voljom da bi ona to vjerojatno napravila i mnogo ranije. Istaknuo je kako od 2016. nije u komunikaciji sa tuženikom, budući da ga je on tada udario šakom u glavu. On je na adresi predmetne nekretnine bio od 1978. Naveo je da je 2001. ulagao značajna sredstva u predmetnu kuću, podigao je i kat na istoj. Tuženik je ostao nakon 2016. živjeti u predmetnoj kući. Bilo je općenito više ulaganja prije nego što je odselio iz kuće 2016., renovirao se kat i prizemlje, a to je on financirao. 2016. su otac i majka bili još dobrog zdravstvenog stanja i oni su skrbili o tuženiku, jer je u tom razdoblju bio još i maloljetan. On nije imao nikakvih saznanja, odnosno nikada nije bilo nikakvih naznaka da bi se takav Ugovor o doživotnom uzdržavanju mogao sklopiti, čak do trenutka poziva iz javnobilježničkog ureda u ostavinskom postupku.

Na poseban upit da li je s njegove strane bilo kakvih postupaka ili kaznenih djela prema roditeljima, odnosno da li je ikad intervenirao Centar ili policija, tužitelj je naveo da nije. Na poseban upit zašto je otišao 2016. iz zajedničkog domaćinstva, tužitelj je naveo da je do toga došlo zbog toga što ga je tuženik udario šakom u glavu, a on si kao djelatnik policije nije mogao dozvoliti da dođe do bilo kakve kaznene prijave ili stegovnog postupka odnosno prekida službe, a u zadnje vrijeme je prijetnja jako opasna stvar. Čak i lažnim prijavljivanjem se može dobiti do 3 mjeseca istražnog zatvora. Pojasnio je da je dok je on živio u predmetnoj kući, kćer N. imala sobu na katu, tuženik je imao sobu u prizemlju, roditelji su uglavnom bili dolje, a on je bio na katu i to su odvojeni ulazi za prizemlje i za kat. Naveo je da je M. B.1 bila u bolnici, jer je imala rak debelog crijeva. Na poseban upit da li je nakon što je dobio tu informaciju o bolesti M.B.1 nazvao istu i komunicirao s njom u narednom razdoblju nakon njenog izlaska iz bolnice, naveo je da nakon toga nije u cijelom razdoblju do njene smrti, budući da to nije bilo moguće zbog njenog zdravstvenog stanja i korona virusa. Na poseban upit da li mu je poznato da je njegova majka M.B.1 bolovala od bilo kakve duševne ili psihosomatske bolesti naveo je kako mu to nije poznato. Na poseban da li je nakon smrti M.B.1 bio na njenoj sahrani i komunicirao s ocem, naveo je da je sahranu pratio sa daljeg mjesta i nije bio prisutan na samom ukopu, a sa ocem nije bio u komunikaciji nakon smrti majke, oca e vidio kada je bio sprovod, ali nisu komunicirali da ne bi došlo do bilo kakvog konflikta. S ocem je pokušao razgovarati nakon ostavinske rasprave kod javnog bilježnika tu u D.S., a onda mu je tuženik rekao da zabranjuje bilo kakvu komunikaciju njega i mojeg oca, još je stavio karton između njegove glave i oca i zamolio ga je da makne taj karton, a on je njemu rekao da ako bilo što pokuša da će zvati policiju. Nije uspio s ocem nasamo komunicirati, ali su zajedno tuženik on otpratili oca do tuženikovog auta.

13. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem tuženika M.B. koji je u bitnom izjavio da je tužitelj odselio iz predmetne kuće 2016. i napustio je njega, sestru i svoje roditelje. Pretpostavlja da je razlog zašto je on odselio bio što su oporuku sačinili pokojna M.B.1 i M.B. i ta oporuka je bila pohranjena kod odvjetnika. U toj oporuci, a i prije je to bilo komunicirano, bilo je navedeno da kuća ostaje njemu i sestri. Nakon što se odselio nije bio u komunikaciji s njim, a on je tada bio maloljetan, odnosno imao je 16 godina. Naravno da tada kao maloljetna osoba nije mogao skrbiti o baki i djedu, a njemu nije jasno zašto on kao njegov otac nije zvao i pitao kako su on i sestra. Nije mu poznato da je ikada udario tužitelja. Koliko mu je poznato tužitelj nije u razdoblju kada je otišao iz kuće komunicirao sa svojim roditeljima M.B.1 i M.B. . Dok je tužitelj i živio u predmetnoj nekretnini, on nije dolazio u prizemlje gdje je bio on, pitao ga je jednom zašto ne dolazi ga vidjeti, a on mu je na to rekao da ja znam gdje se on nalazi. Jednom je bila situacija da se tužitelj porječkao sa majkom M.B.1 i onda je bacio jedan manji komad drva na njenu nogu, a pri tome je nenamjerno ili namjerno pogodio njenu bolesnu nogu. Naveo je da su oni Ugovor o doživotnom uzdržavanju htjeli sklopiti i mnogo ranije, međutim, smatrali su da imaju vremena, ali kako se bolest M.B.1 počela pogoršavati pristupili su sklapanju tog ugovora. M.B. 1 bolovala je od raka debelog crijeva, nije imala nikakvih psihičkih smetnji, a godinu dana prije njene smrti išla je na psihotest kako bi mogla dobiti skrbništvo nad maloljetnom unukom, njegovom sestrom. Nisu htjeli izvlastiti tužitelja, već je to bila bakina i dedina želja, a što dokazuje oporuka koju su sačinili ranije, a temeljem koje bi on imao pravo na nužni dio u predmetnoj nekretnini. Djed i baka su se brinuli tko će brinuti o njima, a s obzirom da su bolesni, pa su onda željeli da se sklopi Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tog dana 13. listopada 2021. u kući sklopljen je Ugovor o doživotnom uzdržavanju i došla je djelatnica javnobilježničkog ureda. M.B.1 je bila u dobrom stanju i to u tolikom dobrom stanju da je sama željela baš potpisati ugovor, a jedan papir je potpisala, a na drugi je stavila rukoznak. Sve je od strane bilježnika napravljeno po proceduri, više puta su ju pitali da li je svjesna značenja tog ugovora, s time da napominje da je ugovor sklopljen u odnosu na M.i M. B.2 , jer je nekretnina u suvlasništvu. Ugovor su potpisali oko 09,00 sati, a on je nakon toga otišao na posao oko 11,00 sati i do tada su normalno komunicirali sa M.B.1 . Kada je M. B. preminula, nije bio kod kuće, već se vraćao s posla, a stric Ž.D. javio mu je da je preminula. Prvo ga je zvala sestra, ali nije čuo mobitel, a onda ga je zvao stric. Da je znao da je baka loše ne bi niti otišao na posao toga dana, a nije bilo nikakvih naznaka da je ista loše. On je srčani bolesnik i trebao je ići na operaciju dok je imao 17 godina i tužitelj mu nije htio potpisati odobrenje za operaciju, već je morao čekati do 18-te godine. Na poseban upit da li je on prije potpisivanja ugovora brinuo o djedu i baki, tuženik je naveo da je pomagao oko kućanskih poslova, budući da oni zbog svoje životne dobi nisu mogli sve više raditi. Bio je razočaran u sebe dok nije mogao raditi, nije imao financijskih sredstava da im pomogne pa je odmah počeo raditi kada je završio školu. Na poseban upit da li je M. B.1 u razdoblju od otpuštanja iz bolnice u travnju 2021. do svoje smrti bila u bolnici ili je bila kod kuće, tuženik je naveo da je cijelo to razdoblje bila kod kuće. Njoj je bila određena kemoterapija tjedan ili mjesec dana nakon operacije, ali nije mogla ići na istu, jer je jako smršavila zbog bolesti i bio joj je slab imunitet. Na poseban upit tko je pomagao M. B.1 prije smrti, tuženik je naveo da su joj pomagali sestra i on, a patronažna sestra kada bi došla pokazala bi im što treba raditi, kako se mijenja vrećica. Na poseban upit da li je u zadnjem razdoblju od 10 dana prije smrti M.B.1 dolazila patronažna sestra, tuženik je naveo da je. Na poseban upit da li je patronažna sestra bila pozvana na dan smrti ili neposredno prije toga dana, tuženik je naveo da na dan smrti nije dolazila, ali je bila dan prije smrti. Na poseban upit da li je patronažna sestra dala još kakve upute osim promjena vrećice, tuženik je naveo da osim toga ništa, osim naravno redovite brige u vidu davanja vode, hrane i lijekova. Na poseban upit kakvi su to bili lijekovi, tuženik je naveo da su to bili jači lijekovi protiv bolova, a ne zna točan naziv tih lijekova. Na poseban upit da li mu je poznato od kakve bolesti boluje njegov djed M.B.2 , tuženik je naveo da boluje od šećerne bolesti, jedna noga mu je kraća od druge, pije lijekove za tlak, živce i gušteraču. Na poseban upit tužitelja tko je tijekom 2016. bio skrbnik N., tuženik je naveo da ne zna tko je bio tada. Na poseban što je sadržavala oporuka, tuženik je naveo da tužitelj zna što je ta oporuka sadržavala, budući da je tu oporuku objesio na stup ispred kuće. Ne zna da li je to bila sama oporuka, ali svakako je bilo nešto u vezi s time.

14. Na ročištu za glavnu raspravu 25. studenog 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M.B.2, oca tužitelja i djeda tuženika, Ž.D., bratića tužitelja i rođaka tuženika te I.B., sestrične tužitelja, dok joj je tuženik također u srodstvu, jer je sin tužitelja.

15. Svjedok M.B.2 u bitnome je izjavio da je javna bilježnica došla kod njih u kuću i da su potpisali predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a to je bilo prije podne, a supruga mu je preminula navečer i do zadnjega je pričala. Istaknuo je da je javna bilježnica pročitala predmetni Ugovor i objasnila je o čemu se radi. Njegova volja i volja njegove pokojne supruge bila je prenijeti vlasništvo predmetne nekretnine na unuka M.B., ovdje tuženika. Supruga je bila sposobna shvatiti značenje ugovora, oni su toga dana razgovarali sve do njene smrti, tog dana čak je bila i vani. Njihova volja je bila da tužitelj ne stekne nikakva prava na predmetnoj nekretnini, jer je 2016. otišao iz kuće i nikada više nije došao, nije bio niti na sprovodu svoje majke M.B.1 . Tužitelj je rekao da ne želi više nikada ući u kuću.

Na poseban upit kada je tužitelj otišao 2016. godine iz kuće tko je ostao živjeti u kući, svjedok je odgovorio, on, pokojna supruga, tuženik i unuka. Na poseban upit koliko dugo je bolovala supruga i od čega, svjedok je odgovorio da je ista bolovala od raka debelog crijeva, a to je trajalo niti dva mjeseca. Bila je na operaciji i ugradili su joj vrećicu, a to je bilo 2 mjeseca prije njene smrti. Na poseban upit tko mu je pomagao u kući, svjedok odgovara da im je pomagao unuk, odnosno tuženik. Pomagao im je ako je trebalo nešto prenijeti, prevesti baku. Liječniku ih je vozio unuk i nabavljao im je lijekove. Išao je u trgovinu po hranu i potrepštine. On je vozač, ali ne može više voziti. Radio je 35 godina u ZET-u i vozio autobus. Na poseban upit kada su on i supruga odlučili sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, svjedok je odgovorio da su oni to odlučili kada je tužitelj napustio kuću, a tužitelj nije komunicirao sa tuženikom i nije htio prije 18 godine potpisati suglasnost za operaciju srca tuženika. Tada su tako odlučili, ali nisu odmah sklopili ugovor, jer je netko morao brinuti o njima. Na poseban upit da li je tužitelj u razdoblju nakon što je otišao od kuće komunicirao s njima ili na bilo koji način pomagao, svjedok je odgovorio da nije. Na poseban upit da li je tužitelj prije dok je živio u kući doprinosio u održavanju kuće, popravcima i sl., svjedok je odgovorio da nije, da je on sam plaćao režije i tužiteljev kredit. On je kao jamac plaćao taj kredit, ali ne zna točno za što je isti bio podignut. Vjerovao je sinu da će on podmirivati kredit, ali nakon nekoliko rata došlo je do blokade i onda je on kao jamac otplaćivao kredit i još uvijek nešto plaća, jer mu je skinuta blokada. Na poseban upit tko je gradio kuću, svjedok je odgovorio da ju je on gradio, 1978. je kupljeno zemljište, a 1979. su sređeni papiri pa se počelo graditi, a kuću su gradili on i supruga od svojih primanja. Na poseban da li je javna bilježnica pitala njega i baku da li su svjesni što potpisuju, svjedok je odgovorio da ih je pitala i oni su potvrdili da razumiju značenje ugovora. Na poseban upit koliko je baka prije smrti bila u bolnici, odnosno koliko dana, svjedok je odgovorio da je tjedan dana prije otišla na pretrage i onda je odmah poslije išla na operaciju, a to je bilo negdje 2 mjeseca prije njene smrti. Na poseban upit da li joj je on davao lijekove, svjedok odgovara da je ona sama uzimala lijekove sve do smrti, a patronažna sestra je dolazila svaki dana, jer joj je mijenjala vrećice. Na poseban upit da li je njegov sin pokušavao stupiti s njim u kontakt, svjedok je odgovorio da ga je sin, odnosno tužitelj nakon prošlog ročišta pitao da li se mogu naći, ali se nisu našli, a on samo cilja na kuću. Na poseban upit da li je tužitelj ulagao u kuću, svjedok je odgovorio da nije.

16. Svjedok Ž.D. iskazao je u bitnome kako nije bio prisutan samom sklapanju Ugovora, ali je toga dana došao u kuću, a bio je i prije podne tamo, a onda je došao i podne kada je saznao da je M.B.1 preminula. On je razgovarao sa M.B. toga dana, bila je jako bolesna, ali mogla je tiho govoriti, bila je svjesna, odnosno normalno je govorila i govorila je da ju jako boli. On je znao da je to upravo volja M.i M.B.2 , jer je još 2017. kod odvjetnika napravljeno nešto slično, ali onda je rečeno da ima veću snagu ako se isto sklopi pred javnim bilježnikom. Njemu su M.B.2 i M.B. rekli, odnosno stalno se o tome govorilo da bi unuku ostavili predmetnu nekretninu. Tužitelj od 2016. ne živi u predmetnoj kući, a kasnije nikada nije dolazio niti je pomagao svojim roditeljima. Radilo se o tome da tužitelj nije htio potpisati suglasnost za operaciju svome sinu, ovdje tuženiku, koji je srčani bolesnik, a to je onda posebno pogodilo M. B.1 , onda je M.B. jednostavno prekrižila odnose sa tužiteljem, a M.B. otplaćuje njegove dugove, a kći tužitelja je bila seksualno iskorištavana kao maloljetnica pa je njena majka završila u zatvoru pa ju je D. B. trebao primiti, ali ju nije primio, već je rekao da ju netko drugi primi, a skrbnik joj je bila M. B.1 . Nije postojala nikakva komunikacija između tužitelja i njegovih roditelja, a oni su samo komunicirali preko socijalnog kada je bio pozvan.

Na poseban upit od kuda njemu ta saznanja, svjedok je odgovorio da nije dugo ovdje živio, već sam doselio iz S. 2015. godine i od onda je redovito bio u kontaktu sa tetom M.B.1 koju prije toga nije vidio 20 godina i on je kod nje redovito dolazio i pomagao joj je sa drvima, glede odlaska u trgovinu, bili su na krizmi M., družili su se dok je sve bilo u redu. Na poseban upit on je potvrdio da je u svojstvu svjedoka on potpisao oporuku iz pok. M.B.1 i oporuku M.B.2 .

17. Svjedokinja I.B. je potvrdila da je oporuke u svojstvu svjedoka potpisao i njen pokojni suprug A.B.. Ona radi u A. i 2 tjedna tamo radim, a onda je slobodna 2 tjedna i onda je uvijek dok sam bila tu dolazila kod tetke M.B.1 . U vrijeme kada je sklapan predmetni ugovor 13. listopada 2021. bila je u H., ali taj dan nije bila kod tetke kada je sklapan predmetni ugovor. M.B.1 bolovala je od raka debelog crijeva i suprug i ona su ju vozili na pregled u bolnicu i to je bilo oko 1. listopada 2021. Po njoj je M. B.1 bila sposobna shvatiti značenje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ona joj je rekla da će opet raditi ugovor, a ona joj je rekla da nema potrebe, ali je ona to htjela za svaku sigurnost. Volja pokojne M.B.1 i M.B. bila je da nekretnina postane vlasništvo tuženika. D. B. otišao je iz kuće 2016. godine, a ona zna da je incident bio kada je M. B. imao krizmu, svi su dolazili i davali darove, a onda je bračni drug D. B. došla i tražila je novce od krizme, a tetka M.B.1 se usprotivila tome i onda su krenuli sukobi. Tužitelj nije dolazio u kuću nakon što je otišao, niti je pitao za roditelje i za djecu. Mlađa kći tužitelja je živjela sa majkom u P. i tamo je došlo do seksualnog iskorištavanja i majka joj je osuđena na zatvorsku kaznu pa je Centar poslao dopis D. B. da primi svoju kći, ali on to nije učinio. Onda je o njoj brinula pokojna M.B.1 . Tuženik je trebao ići na operaciju srca prije punoljetnosti, ali tužitelj nije htio potpisati suglasnost za operativni zahvat. Vozačku dozvolu tuženika su otplatile ona i M. B.1 . Tužitelj nije došao na sahranu vlastite majke. 3 godine su oni spremali drva M. i M.B.2 .

Na poseban upit da li je ikada vidjela dopis od Centra, svjedokinja je odgovorila da ga je vidjela, odnosno tetka joj je pokazala rješenje iz kojeg je razvidno da je tužitelj odbiti primiti vlastito dijete. Na poseban upit zašto je ogorčeno rekla da je otplatila vozačku dozvolu, svjedokinja odgovara da se ništa ne mora, ali smatra da bi to bilo normalno. Na poseban upit da li je u zavadi sa D.B., svjedokinja je odgovorila da nije, ali je ogorčena i ne želi ga vidjeti. Ne pomagati vlastitoj majci, ali osporavati njezinu posljednju želju, to je dno dna.

18. Na ročištu za glavnu raspravu 23. siječnja 2023. izveden je i dokaz saslušanjem javne bilježnice S.P..

19. Svjedokinja S.P. u bitnome je izjavila da je ona izašla na predmetnu adresu u P.. Radi se, koliko se sjeća, o katnici, išla je s autom sa tuženikom M.B. i on je parkirao auto u dvorištu. Potom su ušli u kuću i zatekli su M.B.1 da leži u jednoj sobi i prvo je išla uspostaviti komunikaciju da utvrdi da li je ista sposobna za sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i da li ona to želi, a dan ranije u njezin ured došao je tuženik i izrazio je želju da se napravi takav Ugovor, odnosno rekao je da njegovi baka i djed žele sklopiti takav Ugovor, a ona je isto morala utvrditi osobnim kontaktom, odnosno istinitost te tvrdnje. Imala je sa sobom nacrt javnobilježničkog akta i prilikom čitanja istog prisutni su bili M.B.1 , M. B. i M.B., odnosno sve ugovorne strane. Prvo ih je načelno upoznala o kakvom pravnom poslu se radi, a nakon toga je pristupila čitanju samog javnobilježničkog akta. M.i M. B.2 bili su sposobni shvatiti značenje takvog pravnog posla i željeli su sklopiti takav pravni posao. M.B.1 je potpisala u krevetu, budući da je ležala u krevetu zbog bolesti, a zato je i došla na vanjsko uredovanje, dok su M. i M. B. potpisali u drugoj sobi za stolom. To je bilo dopodne. Vidjela je da je M. B.1 bolesna, međutim, ista je normalno komunicirala i prije odlaska mi se zahvalila i kazala joj je da joj je pao veliki kamen sa srca. Gospodin M. B.2 također je normalno komunicirao. M. B. i M. B. potpisali su tamo na vanjskom uredovanju, iako su oni mogli stupiti u javnobilježnički ured, međutim, potpisali su tu kako bi svi potpisali u isto vrijeme.

Na poseban upit da li prilikom sklapanja takvih ugovora traži potvrdu od liječnika da je stranka sposobna za rasuđivanje, svjedokinja je odgovorila da čim posumnjam da osoba nije sposobna shvatiti značenje takvog pravnog posla odbije izradu javnobilježničkog akta, a od liječnika nikada ne dobije decidirano očitovanje u smislu sposobnosti stranke za rasuđivanje, već dobije medicinsku dokumentaciju njihovog kartona sa šiframa bolesti. To bi se eventualno moglo provesti putem psihijatrijskog vještačenja, međutim, riječ je o dugotrajnom postupku, a stranke odlučuju da li će pristupiti takvom postupku ili ne. Na poseban upit da li je M.B.1 potpisala ili stavila rukoznak, svjedokinja je odgovorila da je potpisala svaku stranicu izvornika. Na poseban upit da li je pitala od čega boluje M.B.1 , svjedokinja je odgovorila da joj je M. B. kazao da M. B.1 ima karcinom i to ne karcinom mozga, nego negdje u tijelu, ali ona je tu da štiti dignitet stranke.

20. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojne iskaze svih saslušanih svjedoka i tuženika, dok kao nevjerodostojan ocjenjuje iskaz tužitelja u dijelu da ništa nije ukazivalo na to da bi pok. M.B.1 sklopila predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju.

21. Naime, iz oporuke pok. M. B.1 koja je 12. srpnja 2016. sačinjena pred svjedocima, proizlazi da je postojao dogovor nje i supruga M.B.2 da kada oboje umru predmetnu nekretninu naslijede njihovi unuci i to tuženik M. B. i njegova sestra N. B., a ne njihov sin D.B..

22. Oporuku istog takvog sadržaja 12. srpnja 2016. sačinio je i M.B.2 , suprug pok. M.B.1 .

23. Dakle, iz same oporuke pok. M.B.1 , proizlazi da je njena volja bila upravo da predmetnu nekretninu naslijedi tuženik M. B., kao njen unuk. Na to da je upravo to bila volja pok. M.B.1 ukazali su u svojim iskazima svjedoci M.B. , Ž. D. i I.B. te sam tuženik u svom stranačkom iskazu.

24. Dakle, u predmetnoj pravnoj stvari nitko, osim tužitelja, nije tvrdio da volja pok. M.B.1 ne bi bila da predmetnu nekretninu ostavi upravo tuženiku M.B..

25. Ovdje posebno treba ukazati na dio iskaza svjedokinje I. B. koja je u odnosu na tužitelja D.B. izjavila ne pomagati vlastitoj majci, ali osporavati njezinu posljednju želju je "dno dna". Naime, taj dio iskaza ukazuje upravo na odlučnu okolnost u ovoj pravnoj stvari, a to je da su tuženik i svi saslušani svjedoci članovi obitelji, dakle, isto se ne odnosi na iskaze javnobilježničke prisjednice Ž.S.Š.i javne bilježnice S.P., iskazali da je tužitelj D. B. otišao još 2016. iz predmetne kuće gdje su ostali živjeti tuženik, njegova sestra N. B. sa bakom pok. M.B.1 i djedom M.B. . Nadalje, iz tih iskaza proizlazi da tužitelj više nije dolazio u predmetnu kuću te da nije brinuo niti o svojoj djeci niti o svojim roditeljima. Upravo zbog takvih odnosa u obitelji pok. M.B.1 i njen suprug M.B. odlučili su da predmetnu nekretninu naslijedi upravo njihov unuk, ovdje tuženik M.B. za kojeg su svi svjedoci, članovi obitelji, iskazali da je upravo on brinuo o pok. M. B.1 i M.B. .

26. Predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je 13. listopada 2021., međutim, predmetne oporuke sačinjene su još 2016. godine, iz čega je razvidno da je već duže vrijeme, odnosno još od kada je tužitelj otišao živjeti na drugu lokaciju, prava volja pok. M.B.1 i M. B. bila upravo da njihovom unuku, a ovdje tuženiku, M. B. pripadne predmetna nekretnina.

27. Dakle, iz provedenih dokaza saslušanjem, za ovaj sud nepobitno proizlazi da predmetni Ugovor nije protivan moralu, u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a niti da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog od ugovaratelja da sklopi Ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati u smislu odredbe čl. 273. ZOO-a. Naime, činjenica je da je pok. M.B.1 preminula istog dana 13. listopada 2021. kada je i sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Međutim, duže vrijeme prava volja pok. M. B.1 bila je upravo da predmetna nekretnina nakon njezine smrti pripadne njenom unuku, ovdje tuženiku, M.B., a to što je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen tek 13. listopada 2021. ne znači ni na koji način da su na strani tuženika postojale nedopuštene pobude, budući da je on već ranije u dužem razdoblju brinuo o svojem djedu i baki, tako da je on u tom smislu postupao već kao davatelj uzdržavanja unatoč tome što Ugovor o doživotnom uzdržavanju tada još nije bio sklopljen. Tu posebno treba ukazati na dio iskaza tuženika gdje je isti izjavio da je bio razočaran u sebe dok još zbog svoje životne dobi nije mogao raditi i dok nije imao financijskih sredstava da pomogne djedu i baki pa je odmah počeo raditi kada je završio školu. Dakle, tuženik je već kao maloljetnik osjećao odgovornost da brine o pok. M.B.1 i M. B. te je isti i financijski počeo njima pomagati kada je počeo raditi.

28. Dakle, u predmetnoj pravnoj stvari nikako se ne može raditi o tome da bi na strani tuženika postojale nedopuštene pobude, već se jednostavno radi o tome da je još od mnogo ranije postojao dogovor pok. M.B.1 i njenog supruga M.B. da predmetna nekretnina pripadne tuženiku, ali su isti predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopili tek 13. listopada 2021.

29. Činjenica je da je pok. M. B.1 u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 13. listopada 2021. već bila u teškom zdravstvenom stanju, odnosno njena bolest je bila u terminalnoj fazi, međutim, tuženik nije mogao znati da će ona preminuti istog dana. O tome najbolje svjedoči dio iskaza tuženika da je pok. M.B.1 tog dana bila dobro kada je u prijepodnevnim satima sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i tuženik je nakon toga otišao na posao, a kasnije u popodnevnim satima je M.B.1 preminula i tuženik je razložno pojasnio da niti ne bi išao na posao da je bilo što ukazivalo na to da je M. B.1 u tako lošem zdravstvenom stanju.

30. Slijedom navedenoga, predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije protivan moralu niti su nedopuštene pobude dovele do njegovog sklapanja, već isti u svemu odgovara pravoj volji pok. M.B.1 .

31. Radi razjašnjenja druge odlučne okolnosti da li je M.B.1 na dan sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 13. listopada 2021. bila sposobna razumjeti značenje posljedica svog djela te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno da li je bila sposobna za rasuđivanje, uzevši u obzir njezinu bolest, odnosno ukupno zdravstveno stanje, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji spec. psihijatrije prof. dr. sc. B.V..

32. Stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. B. V. je u svom pisanom Nalazu i mišljenju od 13. veljače 2023. zaključila da je pokojna M.B.1 r. 28. studenoga 1952. umrla dana 13. listopada 2021. u dobi od 69 godina radi rasapa maligne bolesti debelog crijeva. Uvidom u svu dostupnu medicinsku dokumentaciju, a na uvid je u spis dostavljen njen osobni zdravstveni karton, nije se našlo podataka da je psihijatrijski liječena, niti da je uzimala kakvu psihofarmakoterapiju. Od 2008. pa do 2015. u kartonu se spominju depresivne epizode, međutim, bez upućivanja na psihijatrijski pregled i bez propisivanja lijekova. Dana 13. listopada 2021. u prijepodnevnim satima potpisala je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim unukom M.B., a umrla je (prema smrtnom listu) istoga dana u 19.38 sati. Vještakinja navodi da je u obzir uzet iskaz javne bilježnice koja je navedenog dana bila prisutna pri potpisivanju spornog akta. Nadalje vještakinja utvrđuje kako pokojna M. B.1 nije bolovala ni od kakve psihičke bolesti, niti postoji bilo kakav zapis o njenom poremećenom psihičkom stanju. Bila je teško narušenog tjelesnog zdravlja radi maligne bolesti. Uzevši u obzir iskaz tzv. nepristranog svjedoka, nema opisa poremećenog psihičkog stanja M. B.1 dana 13. listopada 2021. Posljedično, uzevši u obzir sve navedeno, vještakinja zaključuje kako nema elemenata temeljem kojih bi se dovodilo u pitanje je li bila sposobna razumjeti značenje posljedica svog djela te je li slobodno i ozbiljno izrazila svoju volju, odnosno da li je bila sposobna za rasuđivanje.

33. Nalaz i mišljenje vještakinje dostavljeni su strankama te su stranke na ročištu za glavnu raspravu 30. kolovoza 2023. izjavile da nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje vještakinje prof. dr. sc. B.V..

34. Ovaj sud ocjenjuje kao životno logičan i utemeljen na svim pravilima struke pisani Nalaz i mišljenje vještakinje B.V. te iz istoga nepobitno proizlazi da je pok. M. B.1 na dan sklapanja pobijanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila sposobna razumjeti značenje takvog pravnog posla te da je ozbiljno i slobodno izrazila svoju volju i sklopila je upravo takav Ugovor, jer je on u cijelosti i odgovarao njenoj pravoj volji.

35. Zaključak vještakinje u svemu je sukladan sa cjelokupnim stanjem spisa koje nepobitno potvrđuje da je prava volja pok. M.B.1 bila upravo sklapanje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 13. listopada 2021. i da je M.B.1 slobodno i pri punoj svijesti odlučila sklopiti takav Ugovor.

36. Posljedično, tužitelj neosnovano tijekom postupka ističe i da bi na strani pok. M.B.1 postojali zdravstveni razlozi zbog kojih ista nije bila sposobna shvatiti značenje predmetnog pravnog posla, pobijanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, tako da je pobijani Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2021. po ocjeni ovog suda valjan i u cijelosti odgovara pravoj volji ugovornih strana.

37. Slijedom navedenoga, tužitelj neosnovano traži da se utvrdi ništetnim predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2021. i neosnovano traži da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini, budući da je isto upravo proizašlo iz valjanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 13. listopada 2021.

38. Posljedično, odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

39. S obzirom na to da je u cijelosti odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, tuženik sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 16. ožujka 2022. u iznosu od 199,08 eur prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: OT), zastupanja na pripremnom ročištu 9. lipnja 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 28. rujna 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 29. rujna 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 25. studenog 2022. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 23. siječnja 2023. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 30. kolovoza 2023. u iznosu od 199,08 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 796,32 eur/5.999,87 kn[1] (točka II. izreke presude).

40. Naprotiv, tuženik nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 28. rujna 2022. u punom zatraženom iznosu od 298,08 eur, već ima pravo na naknadu troška za zastupanje na tom ročištu u iznosu od 199,08 eur, budući da nije niti razvidno po kojoj osnovi tuženik traži dodatnu naknadu za zastupanje na tom ročištu. Nadalje, tuženik nema pravo na naknadu troška sastava obrazloženog podneska-očitovanja na Nalaz i mišljenje vještakinje, budući da spisu ne prileži takav podnesak tuženika, već se tuženik tek na ročištu 30. kolovoza 2023. očitovao da nema primjedbi na Nalaz i mišljenje vještakinje. Dakle, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 298,08 eur/2.245,88 kn[1] (točka III. izreke presude).

41. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka budući da je isti bespredmetan, jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku.

42. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura, kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22.) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno su iskazani iznosi dosuđenih troškova parničnog postupka, odnosno ti iznosi iskazani su u eurima i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Dugom Selu 4. listopada 2023.

Sudac

Lovro Tomičić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku V.R. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po odvjetniku J.B.