Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-110/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Osijeku, Kralja Zvonimira 1, OIB:84397956623, protiv I. -tuženice OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. -tuženice OMĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao nasljednica pokojnog tuženika DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje zastupane po punomoćnici Vesni Koški, odvjetnici u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi I.- tuženice i II.-tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv- 321/2018-8 od 27. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I.-tuženice OM i II.-tuženice OMĐ (kao nasljednica pokojnog tuženika DM) kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-321/2018-8 od 27. studenog 2018. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je DM, predniku I. - tuženice OM i II. -tuženice OMĐ, naloženo isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi Osijek, iznos od 4.303,00 kune/571,11 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev DM, prednika I. -tuženice OM i II.-tuženice OMĐ, za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 900,88 kuna/119,57 EUR.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv- 321/2018-8 od 27. studenog 2018. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je DM, predniku I.-tuženice OM i II.-tuženice OMĐ, naloženo isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi Osijek, daljnji iznos od 11.916,00 kuna/1.581,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev DM, prednika I. -tuženice OM i II.-tuženice OMĐ, za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.436,45 kuna/456,10 EUR i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Osijek, da mu I. -tuženica OM i II.-tuženica OMĐ (kao nasljednice pokojnog tuženika DM) isplate daljnji iznos od 1.581,52 EUR/11.916,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi Osijek, naknaditi I.-tuženici OM i II.-tuženici OMĐ (kao nasljednicama pokojnog tuženika DM) trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 456,10 EUR/3.436,45 kuna u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi Osijek, naknaditi I.-tuženici OM i II.-tuženici OMĐ (kao nasljednicama pokojnog tuženika DM) trošak sastava žalbe u iznosu od 151,39 EUR/1.140,63 kune u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I.-tuženice OM i II.-tuženice OMĐ (kao nasljednica pokojnog tuženika DM) za naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 55,99 EUR/421,87 kuna kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-321/2018-8 od 27. studenog 2018. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku DM isplatiti tužitelju iznos od 16.219,00 kuna/2.152,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate. Stavkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku DM trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,67 kuna/170,90 EUR. Rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv- 321/2018-8 od 27. studenog 2018. utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 13.571,00 kunu/1.801,18 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate.

2. Protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv-321/2018-8 od 27. studenog 2018. pod stavkom I. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika DM za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 4.337,33 kune/575,66 EUR, žali se tuženik DM zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR.

3. Nakon što je postupak po žalbi tuženika DM dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, utvrđeno je da je tuženik DM preminuo dana **.**.2020., te je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv- 321/2018-14 od 30. listopada 2020. postupak nastavljen sa OM DM i OMĐ kao nasljednicama pokojnog tuženika DM, sada I. -tuženicom i II.-tuženicom. Podneskom od 16. studenog 2020. I.-tuženica i II.-tuženica su obavijestile sud da u cijelosti ostaju kod žalbe prednika od 11. prosinca 2018., te da će ih u nastavku postupka zastupati punomoćnica Vesna Koški, odvjetnica u Osijeku, te su u privitku navedenog podneska priložile punomoć (list 82-84 spisa).

4. Žalba I.-tuženice i II.-tuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu održanom 16. listopada 2018. (list 57 spisa), radi isplate iznosa od 16.219,00 kuna/2.152,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate. Navedeni iznos tužitelj potražuje od DM (sada pokojnog tuženika čije su nasljednice ovdje I. -tuženica OM i II.-tuženica OMĐ) kao bespravnog korisnika stana u [adresa] u vlasništvu tužitelja, na adresi [adresa], II. kat, stan broj 9, površine 33,10 m2, u visini slobodno ugovorene najamnine od 10,00 kuna/1,33 EUR/m2, odnosno mjesečno 331,00 kunu/49,93 EUR, što za utuženo razdoblje od 1. travnja 2013. pa do 30. travnja 2017. (49 mjeseci) iznosi 16.219,00 kuna/2.152,63 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

6. Suprotno žalbenim navodima I.-tuženice i II.-tuženice, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi I-tuženice i II.- tuženice u kojima one ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Međutim, osnovano se I.-tuženica i II.-tuženica žale na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Naime, iz dokaza provedenih u predmetnom postupku, a konkretno kartice glavne knjige (list 5 spisa), dopisa (list 6 spisa), izračuna visine naknade (list 7 spisa), opomene tužitelja tuženiku (list 8-10 spisa), proknjiženog stanja i prometa (list 21-24 spisa), presude istog suda P-562/17-11 od 27. veljače 2018. (list 25-27 spisa), uvjerenja o prebivalištu za tuženika (list 29 spisa), Ugovora o davanju stana na korištenje (list 32 spisa), rodnog lista (list 33 spisa), zapisnika o revalorizaciji stana (list 34 spisa), dopisa kućnog savjeta tužitelju (list 35 spisa), računa zajedničkih troškova zgrade (list 36 spisa), izvatka iz matice vjenčanih (list 37 spisa), rodnih listova (list 38-39 spisa), dopisa tuženika predniku tužitelja (list 40-41 spisa), suglasnosti (list 42 spisa), zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu (list 43-45 spisa), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 46 spisa), odgovora na zahtjev za sklapanje ugovora o najmu (list 47 spisa), dopisa tužitelja tuženiku (list 48 spisa), tužbe (list 49-50 spisa), podneska tužitelja (list 51 spisa), zapisnika u predmetu P-562/17 (list 52-56 spisa), i Odluke o visini slobodno ugovorene najamnine (list 59 spisa), prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da iz Ugovora o davanju stana na korištenje od 15. prosinca 1978., sklopljenog između BM i Osnovne samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Općine Osijek, proizlazi da je BM dodijeljen na korištenje jednosoban stan u [adresa] na adresi [adresa], sa 31,06 m2,

- da iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kvadratura konkretnog stana 33,10 m2,

- da je u navedenom ugovoru MM, sin BM, naveden kao član domaćinstva koji će stan koristiti sa primateljem stana,

- da je MM promijenio ime i prezime u DM (list 33 spisa),

- da je BM preminula **.**.1996.,

- da se tuženik DM obratio Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika 22. travnja 1996., tražeći prijenos stanarskog prava za predmetni stan,

- da se tuženik DM **.**.2006. obratio tužitelju radi sklapanja ugovora o najmu stana, a da je tužitelj njegov zahtjev odbio navodeći da isti ne ispunjava uvjete,

- da je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P- 562/2017-11 od 27. veljače 2018. tužitelju naloženo da s tuženikom DM

DM zaključi ugovor o najmu stana,

- da tuženik u utuženom razdoblju od 1. travnja 2013. do 30. travnja 2017. nije plaćao nikakve mjesečne iznose za korištenje konkretnog stana u kojem je živio nakon majčine smrti sa suprugom i djecom,

- da u utuženom razdoblju od 1. travnja 2013. do 30. travnja 2017. nije postojao pravni posao, odluka suda ili druge nadležne vlasti, temeljem kojeg bi tuženik stan na adresi u [adresa] koristio, jer u navedenom razdoblju ugovor o najmu stana nije bio sklopljen, pa je tuženik DM bio bespravni korisnik konkretnog stana,

- da su, zbog neplaćanja naknade tužitelju u utuženom razdoblju, mjesečne najamnine koje bi tužitelj ostvarivao da je predmetni stan davao u najam, bez valjane pravne osnove prešle u imovinu tuženika, odnosno da je došlo do stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO),

- da je tuženik dužan tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO-a naknaditi iznose mjesečnih najamnina koje je tužitelj obračunao po cijeni od 10,00 kuna/1,33 EUR po m2 za bespravne korisnike sukladno Odluci o visini slobodno ugovorene najamnine od 13. prosinca 2004., odnosno mjesečno 331,00 kunu/49,93 EUR, a ukupno 16.219,00 kuna/2.152,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koju tužitelj potražuje od dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je najstarije potraživanje iz travnja 2013., a tužba je podnesena 21. ožujka 2018., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a.

10. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik DM bez ikakve pravne osnove koristio konkretni stan u utuženom razdoblju.

11. Naime, iz Ugovora o korištenju stana od 15. prosinca 1978. razvidno je da je pokojna BM bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, a da je sada pokojni tuženik DM bio upisan kao član obiteljskog domaćinstva BM, tada pod imenom MM (list 32 spisa).

12. BM preminula je 14. travnja 1996., te je s tim datumom tuženik DM stekao stanarsko pravo na konkretnom stanu budući da je u vrijeme smrti majke imao status člana obiteljskog domaćinstva stanara koji je preminuo, sve u smislu čl. 67. st. 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj: 51/85., 42/86., 37/88., 47/89., 12/90., 22/90., 51/90., 22/92., 58/93. i 70/93., dalje: ZSO) kojim je propisano da članovima porodičnog domaćinstva pripada pravo iz čl. 67. st. 1. ZSO-a (da imaju pravo nesmetano koristiti taj stan) i poslije smrti stanara, u slučaju iz čl. 60. st. 4. i čl. 61. st. 4. toga zakona, a i kad on iz drugih razloga trajno prestane koristiti stan, osim ako je prestao koristiti stan na osnovi otkaza stanarskog prava ili ugovora o zamjeni tog stana, kao i u drugim slučajevima predviđenim tim zakonom.

13. Ovdje valja istaknuti da član obiteljskog domaćinstva stanara stječe u smislu citirane zakonske odredbe stanarsko pravo temeljem samog zakona, a nadležni organ tek deklaratorno utvrđuje je li neka osoba ispunila zakonske pretpostavke za stjecanje svojstva člana obiteljskog domaćinstva stanara, pa prema tomu i stjecanje stanarskog prava nakon smrti stanara (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-196/1988 od 28. travnja 1993., Narodne novine, broj: 43/93).

14. S obzirom da tužitelj protiv tuženika DM nije pokrenuo nikakav postupak za otkaz stanarskog prava, tuženik DM je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96., dalje: ZONS) koji je stupio na snagu 5. studenog 1996., stekao prava i obveze zaštićenog najmoprimca u smislu odredbe iz čl. 30. st. 2. ZONS-a kojom je propisano da osobe iz čl. 30. st. 1. ZONS-a (koje su imale stanarsko pravo koje im prestaje danom stupanja na snagu toga zakona), danom stupanja na snagu toga zakona, dakle 5. studenog 1996., stječu prava i obveze najmoprimca.

15. Nadalje, odredbom iz čl. 31. st. 1. ZONS-a propisano je da vlasnik stana i osoba iz članka 30. ZONS-a koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama toga zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

16. Iz navedenog proizlazi da je tuženik DM u utuženom razdoblju od 1. travnja 2013. do 30. travnja 2017. imao prava i obveze zaštićenog najmoprimca sukladno zakonu, i to čl. 30. st. 2. ZONS-a, neovisno o činjenici što između tužitelja i DM konkretni ugovor o najmu stana nije bio sklopljen, unatoč zahtjevima DM za sklapanjem ugovora o najmu stana.

17. Dakle, tuženik DM, ne kao bespravni korisnik konkretnog stana u [adresa] kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već kao zaštićeni najmoprimac bio je dužan plaćati tužitelju mjesečne iznose najamnine od 5,00 kuna/0,66 EUR/m2 sukladno Odluci o visini slobodno ugovorene najamnine od 13. prosinca 2004., odnosno 165,50 kuna/21,97 EUR mjesečno, što za utuženo razdoblje od 1. travnja 2013. do 30. travnja 2017. (49 mjeseci) ukupno iznosi 8.109,50 kuna/1.076,32 EUR. 18. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o neplaćenim najamninama (a ne o stjecanju bez osnove kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud), a zaštićena najamnina predstavlja povremeno davanje koje dospijeva mjesečno (15. u mjesecu za prethodni mjesec), tako se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja u smislu čl. 226. st. 1. ZOO-a, a ne petogodišnji zastarni rok u smislu čl. 225. ZOO-a.

19. Uzimajući u obzir navedeno, valja reći da je prigovor zastare osnovan za najamnine u razdoblju od travnja 2013. do veljače 2015. (23 najamnine), s obzirom da je posljednja od navedenih mjesečnih najamnina (za veljaču 2015.) dospjela 15. ožujka 2015., a tužba je podnesena 21. ožujka 2018.

20. No, za mjesečne najamnine od ožujka 2015. do travnja 2017. (26 najamnina) u ukupnom iznosu od 4.303,00 kune/571,11 EUR (26x165,50 kuna/21,97 EUR) nije nastupila zastara, pa je potraživanje tužitelja u iznosu od 4.303,00 kune/571,11 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate, osnovano u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1., čl. 550. i čl. 563. st. 1. ZOO-a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje iznos od 4.303,00 kune/571,11 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate, dok isti neosnovano potražuje daljnji iznos od 11.916,00 kuna/1.581,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate. Stoga je valjalo odbiti žalbu I.-tuženice i II.-tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I.-tuženici i II.-tuženici (kao nasljednicama pokojnog tuženika DM) naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.303,00 kune/571,11 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate (stavak I. izreke ove odluke), a preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je I.-tuženici i II.- tuženici (kao nasljednicama pokojnog tuženika DM) naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 11.916,00 kuna/1.581,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. pa do isplate, te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan (stavak II. toč. 1. izreke ove odluke).

22. U odnosu na trošak parničnog postupka valja reći sljedeće. Tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 809,87 kuna/107,49 EUR, sukladno odredbama iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Kako je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 14% (uspio je sa 4.303,00 kune/571,11 EUR u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev od 29.790,00 kuna/3.953,81 EUR, kojeg je kasnije smanjio na 16.219,00 kuna/2.152,63 EUR zbog uvažavanja prigovora zastare), tako isti, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 113,38 kuna/15,05 EUR.

23. I.-tuženica i II.-tuženica kao nasljednice pokojnog tuženika DM imaju pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 5. travnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 EUR, sastava podneska od 19. rujna 2018. u iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 EUR, troška zastupanja na ročištima održanima 5. rujna 2018. i 16. listopada 2018. u iznosu od po 1.250,00 kuna/165,90 EUR, i troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna/82,95 EUR, odnosno ukupno 5.625,00 kuna/746,57 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 3., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Kako su iste u sporu uspjele u omjeru od 86%, tako sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a imaju pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.837,50 kuna/642,05 EUR. 24. Prebijanjem troškova, tužitelj je dužan I.-tuženici i II.-tuženici naknaditi iznos od 4.724,12 kuna/627,00 EUR, pri čemu valja istaknuti da je prvostupanjskom presudom pod stavkom II. izreke I.-tuženici i II.-tuženici (kao nasljednicama pokojnog tuženika DM) dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.287,67 kuna/170,90 EUR.

25. Kako I.-tuženica i II.-tuženica kao nasljednice pokojnog tuženika DM potražuju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 4.337,33 kune/575,66 EUR, a imaju pravo na iznos od 3.436,45 kuna/456,10 EUR (4.724,12 kuna/627,00 EUR– 1.287,67 kuna/170,90 EUR=3.436,45 kuna/456,10 EUR), tako je valjalo odbiti žalbu I.-tuženice i II.-tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 900,88 kuna/119,57 EUR (stavak I. izreke ove odluke), a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.436,45 kuna/456,10 EUR, i u tom dijelu naložiti tužitelju naknaditi I.-tuženici i II.-tuženici trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 456,10 EUR/3.436,45 kuna (stavak II. toč. 2. izreke ove odluke).

26. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

27. I.-tuženica i II.-tuženica sa žalbom su uspjele u omjeru od 73%, pa iste imaju pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.140,63 kune/151,39 EUR, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st.

1. ZPDV-a, u svezi čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok im to pravo ne pripada za preostali zatraženi iznos od 421,87 kuna/55,99 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 3. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža