Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 7 Gž-3106/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužitelja ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Grgić odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB:61817894937, Trg Stjepana Radića 1, zastupan po punomoćniku Marku Ramljak odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Meznarić, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5830/15-143 od 7. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5830/15-143 od 7. srpnja 2022. i sudi:
1. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima naknadu štete u iznosu od 57.696,12 Eur[1] /434.711,39 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počevši od 06. lipnja 2007. do 31.07.2015., a od dana 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima iznos od 1.558,69 Eur[2] /11.743,96 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počevši od 06. lipnja 2007. do 31.07.2015., a od dana 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku i umješaču solidarno naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 28.972,10 Eur/218.290,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena tekuće od 3. listopada 2023. do isplate, u roku od 15 dana.
III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5830/15-143 od 7. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke i odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova ovog postupka.
IV. Nalaže se tuženiku i umješaču solidarno naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.016,16 Eur/7.656,25 kn u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima naknadu štete u iznosu od 434.711,39 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), (uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena) do 31.07.2015. godine, a od dana 01.08.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15) (uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena), počevši od dana podnošenja tužbe sudu 06. lipnja 2007. godine pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima iznos od 11.743,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) (uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena) do 31.07.2015. godine, a od dana 01.08.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15) (uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena), počevši od dana podnošenja tužbe sudu 06. lipnja 2007. godine pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku i umješaču solidarno naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15) (uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena), od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužiteljima naknaditi prouzročen parnični trošak tuženiku u iznosu od 97.500,00 kn i umješaču u iznosu od 81.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
2. Presudu pobijaju tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu, uvažiti navode žalbe, istu preinačinati i u cijelosti usvojiti tužbei zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška, te nakndu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik, osporava presudu u dijelu pod toč. II. izreke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačti presudu u dijelu odluke pod toč. II. izreke te dosuditi tuženiku traženi trošak, podredno, ukinuti presudu u dijelu odluke o trošku, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Na žalbu tužitelja, umješač je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe, i predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Žalba prvo tuženika je neosnovana.
7. Predmet spora je zahtejv za naknadu štete koja je nastala na stanu tužitelja uslijed radova koji su vršeni u posolovnom prostoru tuženika, koji se nalazi ispod stana tužitelja.
8.1. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima; da temeljem odredbe čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu, a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, nekretnine, kojima upravlja Grad Zagreb, čine njegovu imovinu što daje dovoljno pouzdan osnov za zaključak o predmnijevanom vlasništvu tuženika i njegovom pasivnoj legitimaciji; da nije osnovan prigovor zastare potraživanja tužitelja, jer iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su sporni radovi vršeni u listopadu 2004., pa kako je tužba podnesena 6. lipnja 2007., ista je podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka, određenog čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO); da je tijekom postupak, proveden postupak osiguranja dokaza, u spisu R1-52/05, koji prileži prvostupanjskom spisu, te je na uviđaju, kojem je bio nazočan vještak prof. dr. Dražena Aničić, utvrđeno da su građevinski obrtnički radovi koje je protustranka Grad Zagreb izvela na stropnoj konstrukciji iznad poslovnog prostora, a ispod stana predlagatelja dovela do narušavanja bitnih zahtjeva za građevinu zbog nepridržavanja odredaba tehničkih propisa, hrvatskih normi i pravila građevinske struke, te je nužno da se stropna konstrukcija dovede u prethodno stanje i u svemu uskladi s bitnim zahtjevima koji se za takvu konstrukciju danas postavljaju; vještak prof.dr. Aničić, se je i usmeno očitovao na prigovore tuženika, te je na ročištu dana 3. prosinca 2013. naveo da ispravna zgrada mora zadovoljiti 6 zahtjeva, a u konkretnom slučaju je narušeno njih 5., te je dao sudu na uvid stručno mišljenje o troškovniku građevinsko-obrtničkih radova za adaptaciju stambenog prostora od 6. listopada 2006. godine, a koje se odnosi na građevinu stambena zgrada [adresa], dvorišna građevina Zagreb; da je vještak naveo da predmetna zgrada ne osigurava uvjete normalnog stanovanja; vještak, koji je po struci i statičar, je naveo da je prilikom očevida i izrade nalaza imao na uvid originalne nacrte zgrade, a prilikom očevida, vidio je da je jedan nosivi zid uklonjen; da je u postupku osiguranja dokaza nedvojbeno utvrđeno oštećenje stana tužitelja; da je iz nalaza građevinskog vještak dr.sc. NI,dipl. ing, utvrđeno da se predmetna stambena zgrada ( koja je izgrađena u razdoblju od 1902. -1908.) sastoji od dva dijela, ulični dio zgrade i dvorišni dio zgrade koji danas čine jednu cjelinu; da je 25. siječnja 2008. izvršio prvi pregled nekretnine te potom 3. lipnja i 1. srpnja 2018.; da iz nalaza i mišljenja proizlazi da su uzroci oštećenja i stabilnost stropa konstrukcije zgrade dvorišni dio radovi na stropnoj konstrukciji u prizemlju te da je sanacija izvršena protivno statičkim i konstrukcijskim načelima; da su uzroci oštećenja stropne konstrukcije, uklanjanje slojeva stropne konstrukcije te konstrukcijska i funkcionalna sanacija na nestručan način; da je zbog navedenih radova na stropnoj konstrukciji, ona značajno i trajno oštećena jer nastalu štetu nije moguće trajno otkloniti popravkom uništenih stropnih greda koji nose pregradne paralelne i okomite zidove; da zbog svega navedenog, stropna konstrukcija zgrade nije tehnički ispravna i nije preporučljivo u tom dijelu stana boraviti-stanovati prije nego se provede opsežna sanacija cijele drvene stropne konstrukcije zgrade i pojedinačnih pregradnih zidova; da je u tu svrhu potrebno izraditi specijalni elaborat sanacije stropne konstrukcije temeljem statičke i funkcionalne analize stropne konstrukcije koji treba obuhvatiti: sanaciju krovne konstrukcije varijanta armirano betonska ploča ili fert/porotherm sistem stropne konstrukcije, Slojevi - parket, toplinska izolacija, sloj za izravnavanje, sanaciju lakih pregradnih zidova od dvostrukih gipsanih ploča i sanaciju svih zidova koji oblikuju na slijedeći način: skidanje žbuke sa zidova, žbukanje zidova, skidanje plafona, postavljanje vrata pregradnih zidova i postavljanje elektroinstalacije pregradnih zidova; da se šteta procjenjuje i iskazuje po m2 tlocrtne površine uništene stropne konstrukcije 550 Eur/m2 stropne konstrukcije; da tužitelji nisu imali prigovor na nalaz vještaka, a na prigovore tuženika i umješača vještak se je očitova i pisanim putem i usmeno na ročištu dana 6. rujna 2018., te je u bitno naveo da je potrebno izraditi statički proračun sukladno današnjim uvjetima i propisima za drvene konstrukcije, a da opisana statička analiza nije bila predmetom vještačenja, da je do puknuća grede došlo uslijed toplinskog utjecaja, a kada je i gdje došlo do toplinskog utjecaja na gredi, ne zna; da nije moguće utvrditi kada je izvršena sanacija stropne konstrukcije npr. po materijalu koji je upotrebljavan, jer su svi slojevi konstrukcije uklonjeni, te da zubarska stolica i medicinska tehnika ne može utjecati na oštećenje stropne konstrukcije.
8.2. Na prijedlog tužitelja, prvostupanjski sud je proveo građevinsko vještačenja, na okolnost izrade sanacijskog elaborata sa troškovnikom. Nalaz je izradio građevinski vještak dr.sc. NI, dipl. ing., koji je i ranije vještačio u ovom predmetu. Isti je utvrdio, a nakon očitovanja na prigovore stranaka, da troškovi sanacije stana tužitelja iznose 434.711,39 kn (sa uključenim PDV). Vještak je u svojim očitovanjima, detaljno naveo koji su troškovi sanacije na nekretnini tužitelja potrebni za dovođenje stana u prijašnje stanje prije nastanka štetnog događaja.
9. Temelj tako utvrđenih relevantnih činjenica i nakon što je prihvatio iskaze saslušane tužiteljice i umješača, prvostupanjski sud zaključuje kako tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno tko je u konkretnom slučaju osoba štetnika, odnosno osoba koja je vršila radove adaptacije, pa odbija tužbeni zahtjev, navodeći kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu.
10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj žalbeni sud. 11. Tužitelji osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud prvi puta u toč. 36. obrazloženja pobijane presude, pogrešnom analizom i ocjenom iskaza tužiteljice, pogrešno zaključuje kako nije nedvojbeno utvrđeno tko je u konkretnom slučaju izvodio radove na nekretnini koja se nalazi ispod stana tužitelja. Nadalje, žalitelji navode kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženik, u trenutku izvođenja radova, bio predmnijevani vlasnik spornog prostora, i posredni posjednik nekretnine iz koje je nastala šteta tužiteljima, te je jedino on odgovoran tužiteljima za nastalu štetu.
12. Naime, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da nije nedvojbeno utvrđeno tko je vršio radove na nekretnini koja se nalazi ispod stana tužitelja. Iz dokumentacije koja prileži spisu, proizlazi da je tuženik, nakon što su ga tužitelji izvijestili o poduzetim radovima u spornom prostoru, pozvao zakupnike, Kerametal i umješača, da kontaktiraju tužitelje radi mirnog rješenja spora (list 13-14 spisa), no nema dokaza da je te radove i zabranio.
13. Iz navedenog jasno proizlazi da je tuženik, koji je nedvojbeno pasivno legitimiran u ovom postupku, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, kao predmnijevani vlasnik predmetnog prostora, znao za poduzete radove, te kao vlasnik odgovora za štetu koja je počinjena tužiteljima. Sama činjenica da tuženik nije dao odobrenje za izvođenje radova od strane najmoprimaca, da nije dao nalog da se ti radovi vrše, ne može ekskulpirati tuženika od odgovornosti za štetu koja je nastala tužiteljima, jer je nesporno znao da se ti radovi vrše, te iste nije zabranio.
14. Prema ocjeni ovog suda, tužitelji su poduzeli sve potrebne korake i mjere da bi se utvrdila šteta koju su pretrpjeli ( osiguranje dokaza, dopisi tuženiku da zaustavi radove), te su imali opravdana i legitimna očekivanja da će im tuženik, koji je u to vrijeme nesporno bio predmnijevani vlasnik tog prostora, štetu nadoknaditi. Prema stajalištu ovog suda, sama činjenica što se je tijekom prvostupanjskog postupka promijenio vlasnik spornog prostora, bez pravnog je značaja za tužitelje u ovom postupku. Stoga je i prigovor promašene pasivne legitimacije, neosnovan.
15. Prema ocjeni ovog suda, postoji uzročno-posljedična veza između propusta tuženika da zabrani radove u svom poslovnom prostoru i štete koju su pretrpjeli tužitelji, pri čemu štetna radnja predstavlja propust tuženika da, nakon prijave tužitelja o izvođenju radova, zaustavi i zabrani izvođenje daljnjih radova u svom prostoru.
16. Dakle, tuženik je odgovoran za nastalu štetu tužiteljima, jer kao predmnijevani vlasnik predmetnog prostora, koji je davao u zakup, nije dokazao da je zabranio zakupoprimcima vršenje adaptacije spornog prostora. Spisu prileži i spis istog suda R1-52/06 u kojem je proveden postupak osiguranja dokaza, te je proveden uviđaj na licu mjestu. Pritom je vještak prof. dr. sc, Dražen Ančić utvrdio da je protustranka (odnosno najmoprimac koji je bio u prostoru), na stropnoj konstrukciji iznad poslovnog prostora koja je ujedno i podna konstrukcija stana predlagatelja izveo građevinske i obrtničke radove kojima je izmijenio slojeve stropne-podne konstrukcije, te je time pogoršao bitne zahtjeve koji se postavljaju na građevini temeljem Zakona o gradnji. Građevinski i obrtnički radovi koje je protustranka izvela ne stropnoj konstrukciji iznad prostora a ispod stana tužitelja, doveli su do narušavanja bitnih zahtjeva za građevinu zbog nepridržavanja odredaba tehničkih propisa, hrvatskih normi i pravila građevinske struke. Vještak je naveo da je nužno da se stropna konstrukcija dovede u prethodno stanje, odnosno u svemu uskladi s bitnim zahtjevima koji se na takvu konstrukciju danas postavljaju.
18. Prvostupanjski sud je, a što proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske odluke, prihvatio nalaz vještak dr.sc. NI, koji je u ovom predmetu vještačio dana 9. lipnja 2007., 21. siječnja 2008., 25. travnja 2008., 30. lipnja 2017 i 5. srpnja 2017, a u listopadu 2017. je izradio Elaborat o uzrocima oštećenja stropne konstrukcije. Iz nalaza vještaka od 29. travnja 2021. (list 481-490 spisa) proizlazi da su sanacijom obuhvaćeni samo dijelovi stropne konstrukcije i stana, kao i dijelovi koje je indirektno posljedično potrebno obuhvatiti sanacijom kako bi se direktno oštećeni dijelovi konstrukcije mogli pravilno konstruktorski sanirati. Kako je vještak naveo da dodatni pregled zgrade nije napravio, već je vještačio temeljem dokumentacije koja prileži spisu, originalnih nacrta iz arhiva i elaborata vještaka od 17. listopada 2017., te priležeće fotodokumentacije, to su neosnovani prigovori tuženika, da nije moguće razdvojiti oštećenja koja su nastala izvođenjem radova i oštećenja koja su nastala u potresu koji je pogodio Zagreb 2020.
19. Iz nalaz i mišljenja vještaka dr.sc. NI proizlazi da nakon vizualnog pregleda dana 25. siječnja 2008. te 30. lipnja 2017. i 5. srpnja 2017. je utvrdio da uzroci oštećenja stropne konstrukcije u dvorišnoj zgradi [adresa], je uklanjanje slojeva stropne konstrukcije, te konstrukcijska i funkcionalna sanacija na nestručan način. Zbog navedenih radova na stropnoj konstrukciji,stropna konstrukcija je značajno i trajno oštećena. Vještak navodi kako štetu na stropnoj konstrukciji nije moguće trajno otkloniti popravkom uništenih stropnih nosivih greda, koji nose pregradne paralelne i okomite zidove. Zaključak je vještaka da zbog svega navedenog stropna konstrukcija zgrade nije tehnički ispravna i nije preporučljivo u tom dijelu stana boraviti prije nego li se provede opsežna sanacija cijele drvene stropne konstrukcije zgrade i pojedinačnih pregradnih zidova. Zbog toga je potrebno izraditi specijalni elaborat sanacije stropne konstrukcije temeljem statičke i funkcionalne analize stropne konstrukcije koja treba obuhvatiti sanaciju stropne konstrukcije varijanta armirano betonska ploča ili Fer sistem stropne konstrukcije –slojevi parket, toplinska izolacija, sloj za izravnavanje, sanaciju lakih pregradnih zidova od dvostrukih gipsanih ploča, i sanaciju svih zidova skidanjem žbuke i žbukanje zidova, skidanje plafona, sanacija stropnih pukotina, izrada novog podgleda, plafona modernim materijalima-gipsane ploče, postavljanje vrata pregradnih zidova, postavljanje elektroinstalacija pregradnih zidova.
20.1. Na nalaz vještaka, tužitelji nisu imali primjedbe, a tuženik i umješač istom su prigovorili, a vještak se je u svom elaboratu od 3. svibnja 2018. (list 322-329 spisa) detaljno očitovao na sve prigovore, no i nakon očitovanja vještaka i tuženik i umješač su ostali kod svojih prigovora, navodeći da je nužno potrebno razjasniti moguć utjecaj požara na drevnu nosivu gredu, pitanje dotrajalosti i uništenja slojeva stropne konstrukcije uslijed starosti od 105 godina i pitanje utjecaja velikog opterećenja na I. katu iz ordinacije tužitelja s aparatima stomatološkim stolcem, na stropnu konstrukciju.
20.2 I na ove prigovore vještak se je očitovao na ročištu dana 6. rujna 2018., te je naveo da je do puknuća grede došlo uslijed toplinskog utjecaja, no kada je i gdje došlo do toplinskog utjecaja na gredi, vještak se ne može očitovati, a niti sam tuženik nije imao saznanja je li i kada došlo do požara u kojem je predmetna greda oštećena. Jednako tako nije moguće utvrditi kada je vršena sanacija stropne konstrukcije, jer su svi slojevi konstrukcije uklonjeni. Vještak je naveo da zubarska stolica i medicinska oprema ne mogu utjecati na oštećenje stropne konstrukcije.
20.3. Nakon očitovanja vještak, tuženik i umješač su ostali kod istaknutih prigovora, no nisu stavljali daljnje dokazne prijedloge niti predlagali vještačenje po drugom vještaku.
21.1. Nalaz vještaka ing. NI, je jasan, logičan i stručan. Istim je odgovoreno na sve primjedbe tuženika i umješača. Pitanje toplinskog utjecaja na nosivu gredu, ne dovodi u pitanje nalaz vještaka, obzirom je nalazom vještaka utvrđeno da su na stropnoj konstrukciji iznad poslovnog prostora koja je ujedno i podna konstrukcija stana predlagatelja, izvedeni građevinski radovi kojima su izmijenjeni slojevi stropne- podne konstrukcije koja je time značajno i trajno oštećena. Osim toga, vještak je naveo da su uzrok oštećenja radovi na stropnoj konstrukciji u prizemlju te da je sanacija izvršena protivno statičkim i konstrukcijskim načelima. Dakle, uzroci oštećenja stropne konstrukcije je uklanjanje slojeva stropne konstrukcije te nestručan način izvođenja konstrukcijske i funkcionalne sanacije.
21.2. Navedena oštećenja utvrđena su i prilikom provođenja postupka osiguranja dokaza, (R1-2016/04 i R152/06), te se u istima ne spominje oštećenje nosive grede uslijed toplinskog utjecaja. Tijekom postupka nije dokazano da bi u prostoru tuženika došlo do požara, uslijed kojeg bi došlo do oštećenja grede.
22. Temeljem svega navedenog, nesporno postoji uzročno posljedična veza između oštećenja na stanu tužitelja i građevinskih zahvata koji su vršeni u poslovnom prostoru tuženika.
23. Odredbom čl. 82. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – dalje ZV) kojom je propisano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika u skladu sa građevinskim propisima, o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji uključujući i promjenu namjene ako se pridržava slijedećih pravila:
- promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade ili drugih dijelova nekretnine, a ni povrede onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu, osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskog izgleda zgrade ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari,
- ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti, ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sl. uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti,
- radi promjena na svome dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugog suvlasnika bez njegovog odobrenja, ali taj će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđom prepravkom čime se bitno i trajno ne povrjeđuje njegovo pravo na posebnom dijelu, ali ono što je umjesno kada se pravedno odvagnu svi interesi,
- vlasnik posebnog dijela koji provodi promjene na svom dijelu dužan je dati primjerenu naknadu drugome čija je prava time povrijedio i kad je taj bio dužan trpjeti tu povredu.
Stavkom 4. istog članka je propisano da za svu štetu koju drugi suvlasnici pretrpe u svezi s promjenama koje je izvršio suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, ako je nisu bili dužni trpjeti, odgovara im taj suvlasnik; više suvlasnika, odgovaraju za štetu solidarno. 24. Ne ulazeći u druge zakonske razloge, tuženik nije bio ovlašten bez odobrenja tužitelja (i ostalih suvlasnika) poduzimati radove na stropnoj konstrukciji iznad poslovnog prostora koja je ujedno i podna konstrukcija stana predlagatelja, izvoditi građevinske radove kojima su izmijenjeni slojevi stropne-podne konstrukcije koja je time značajno i trajno oštećena, te uklanjati nosivi zid, jer navedeni radovi predstavljaju takve promjene koje su dovele do oštećenja nekretnine tužitelja, pa sukladno odredbi čl. 82. st. 1. i st. 4. ZV vlasnik posebnog dijela koji provodi promjene na svom dijelu ( u konkretnom slučaju: tuženik), odgovara tužiteljima za štetu koju su ovi pretrpjeli.
25. Vještak dr. sc. NI, je izradio stručni elaborat i statički proračun međustropne konstrukcije prizemlje i I. kata, zajedno sa troškovnikom i prijedlogom sanacije predmetnih prostora. Iz nalaza i mišljenja vještaka ing NI, kao i dopune tog nalaza od 24. lipnja 2021. i 11. travnja 2022. utvrđeno je da procijenjena šteta sanacije oštene konstrukcije i sanacija konstrukcije svjetlarnika iznosi 211.474,07 kn. Izrada tehničke dokumentacije 10.573,70 kn i provođenje stručnog nadzora 10.573,70 kn (5% od cijene sanacije). Povećanje razlike u cijeni 2021. iznosi 34.893,22 kn, te povećanje razlike u cijeni u 2022. 80.254,41 kn, što zajedno sa PDV iznosi ukupno 434.711,39 kn.
26.1. Vezano za prigovore tuženika i umješača da vještak nije obavio pregled zgrade, valja navesti kako je vještak u ovom predmetu dana 25. siječnja 2008. izvršio prvi pregled nekretnine te potom 3. lipnja i 1. srpnja 2018. Vještak je naveo da je u izradi elaborata koristio dokumentaciju koja prileži spisu, originalne nacrte iz arhiva i Elaborat vještaka od 17. listopada 2017., kao i priloženu digitalnu foto dokumentaciju. Na taj način, vještak je izradio troškove sanacije isključivo onih oštećenja koja su nastala uslijed poduzetih radova 2004., a ne i oštećenja koja su nastala uslijed potresa u Zagrebu u ožujku i prosincu 2020.
26.2. Tuženik se je protivio uvećanoj procjeni i troškovniku sanacije iz dopune nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. NI, iz razloga što nije uzeta u obzir potreba cjelovite obnove zagrade nakon razornih potresa u Zagrebu. Međutim, vještak je pravilno, utvrdio samo troškove koji su potrebni za sanaciju oštećenja koja su posljedica radova 2004.
27. Imajući u vidu nalaze vještak dr.sc. NI, dipl.ing građ. jasno je da je provedeno opsežno vještačenje po pravilima struke, da je vještak koristio svu dostupnu dokumentaciju koja prileži ovom spisu i svoje profesionalno znanje i nakon toga stručno i argumentirano dao svoj nalaz i mišljenje pisano i usmeno. Očitova se je na sve prigovore tuženika, te je isti svoj nalaz dao, uzimajući u obzir samo ona oštećenja koja su nastala poduzetim radnja u 2004. godini.
28. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti jasan, logičan.
29. Tužitelj je dana 14. svibnja 2022. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Na ročištu dana17. svibnja 2022. tuženik se je protivio preinačenju tužbenog zahtjeva povećanjem istog, te je istako prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva.
30. Prvostupanjski sud je dopustio preinaku zahtjeva, povećanjem istog, te je odbacio zahtjev umješača za izuzeće vještaka dr.sc. NI.
31. Preinaka tužbenog zahtjeva, povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i st. 2. ZPP prema kojoj je riječ o preinaci tužbe.
32. U ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za isplatu preinačen povišenjem generičnog- novčanog zahtjeva, bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe. Time što su tužitelj preinačili tužbu povišenjem generičnog-novčanog zahtjeva nije došlo do pokretanja novog postupka. Ovo stoga, jer je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na isplatu, a time je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-1196/11-2 od 4. travnja 2012.).
33. Neosnovano je tuženik tijekom postupka isticao prigovor nedostatka aktivne legitimacije u donosu na drugo tužitelja, jer sama činjenica da je drugo tužitelj tijekom postupka otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine i više nije vlasnik iste, nema utjecaja na činjenicu da je kao vlasnik pretrpio štetu na stanu te da mu ta šteta nije naknađena.
34. Osnovano je i potraživanje tužitelja s osnova troškova koje su imali tijekom provođenja postupka osiguranja dokaza, koje su tužitelji specificirali i dokazali, te im je s tog osnova dosuđen zatraženi iznos od 11.743.96 kn.
35. Kako je u ovom predmetu, prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti prvostupanjsko presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
36.1. Tužitelji su u ovom parničnom postupku uspjela u cijelosti te je tako parnični trošak tužiteljima valjalo obrediti na osnovi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, odredbe čl. 155. ZPP kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022-dalje OT).
36.2. Kao potreban parnični trošak tužitelja, ukazuje se trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku i to po 500 bodova za sastav tužbe od 6. lipnja 2007., te sastav četiri podneska sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te 500 bodova za pristup na deset ročišta, 625 bodova za sastav žalbe od od 25. studenog 2011. i 15. siječnja 2014., te 50 bodova za pristup na ročište dana 1. rujna 2016. i pristup na ročište za objavu presude. tužiteljima je priznato ukupno 8950 bodova, što po važećoj Tarifi, iznosi 134.250,00 kn. Ovom iznosu valjalo je dodati iznos d 25% na ime PDV (33.560,00 kn), iznosi ukupno 167.810,00 kn.
36.3. Ovom iznosu valjalo je dodati iznos od 23.000,00 kn koji se odnosi na troškove vještačenja ( uplata iznosa od 8.000,00 kn 19. lipnja 2020, 13.500,00 dana 20. listopada 2016, te iznos od 1.500,00 s osnova razlike predujma).
36.4. Tužiteljima je valjalo priznati iznos sudske pristoje na presudu posl.br P- 5768/07 u iznosu od 4.580,00 kn i pristojbe na presudu posl.br. P-3355712 u iznosu od 4.580,00 kn, te pristojbu na žalbu protiv presude P-5768/07 u iznosu od 9.160,00 kn i pristojba na žalbu protiv presude posl.br. P-3355/12 u iznosu od 9.160,00, odnosno ukupno 27.480,00 kn.
36.5. Tužiteljima je tako priznat ukupan trošak ovog postupka u iznosu od 218.290,00 kn.
37. Tužiteljima koji su u cijelosti uspjeli sa žalbom je priznat trošak ove parnične radnje sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife (6.125,00 kn), što zajedno sa PDV iznosi ukupno 7.656,25 kn (čl. 166. st. 2. ZPP). Tužiteljima nije priznat trošak pristojbe na žalbu, obzirom iz spisa ne proizlazi da je ista plaćena.
38. Umješaču nije priznat trošak odgovora na žalbu, obzirom navedena parnična radnja nije bila nužna.
U Zagrebu, 3. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis