Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-3095/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-648/2019-29 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P- 648/2019-29 od 29. travnja 2022. pod stavcima I., II., III. i V. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-648/2019-29 od 29. travnja 2022. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.130,23 kune/2.140,85 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 74.587,33 kune/9.899,44 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom II. izreke pobijane presude. Stavkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.466,00 kuna/1.521,80 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2022. pa do isplate. Stavkom IV. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.616,50 kuna/612,71 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2022. pa do isplate. Stavkom V. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I., II., III. i V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 18. veljače 2021. (list 148-151 spisa), radi isplate preplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu uslijed ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 90.717,56 kuna/12.040,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

5. Prvostupanjski sud je u predmetnom postupku na temelju izvedenih dokaza, i to: preslike Ugovora o kreditu broj 116-036/2005 od 14. veljače 2005. (list 7-16 spisa), preslike otplatnog plana (list 17-22, 79-89 spisa), preslike dopisa punomoćnika tužitelja od 22. svibnja 2019. i odgovora tuženika od 28. svibnja 2019. (list 23-25 spisa), preslike specifikacije uplata za predmetni Ugovor o kreditu (list 61-63 spisa), obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 64-65 spisa), pregleda prometa za ugovor o kreditu (list 66-98 spisa), preslike ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. svibnja 2012. (list 112-114 spisa), preslike pregleda kamatnih stopa na kunske kredite bez valutne klauzule (list 115-123 spisa), te nalaza i mišljenja Darka Prpića, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire u trgovačkom društvu Darfin d.o.o. od 19. siječnja 2021. (list 128- 141 spisa), utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (dalje: prednik tuženika) dana 14. veljače 2005. sklopio ugovor o kreditu broj 116-036/2005, a na temelju kojeg ugovora mu je prednik tuženika isplatio iznos od 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, pri čemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je određena u skladu s odlukama prednika tuženika,

- da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o kreditu od 14. veljače 2005. i to tako što je plaćao rate sukladno ugovornim odredbama koje se odnose na ugovornu kamatu i valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF),

- da je tužitelj u spornom razdoblju platio veći iznos nego što bi ga platio da je svoju obvezu plaćanja rata kredita plaćao na temelju kamatne stope ugovorne kamate koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu odnosno na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita,

- da iz nalaza i mišljenja Darka Prpića, stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire u trgovačkom društvu Darfin d.o.o. od 19. siječnja 2021. proizlazi da razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na početni otplatni plan za sve anuitete iznosi 16.130,23 kune/2.140,85 EUR, a da razlika s osnove valutne klauzule u istom smislu iznosi 74.587,33 kune/9.899,44 EUR, dakle, sveukupno 90.717,56 kuna/12.040,29 EUR,

- da tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer da se na konkretnu tražbinu treba primijeniti petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), a isti je za sve tražbine tužitelja počeo teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1412/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno od 14. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od pet godina.

6. Tuženik osporava primjenu materijalnog prava u odnosu na zastaru i tijek zakonske zatezne kamate za koju smatra da je pogrešno dosuđena od dana dospijeća pojedinih anuiteta pa do konačne isplate.

7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim. Naime, utuženi iznos je dosuđen primjenom odredbi o stjecanju bez osnove, pa se primjenjuje petogodišnji zastarni rok, a o čemu je i sudska praksa zauzela jedinstveno stajalište u predmetima iste vrste. Pravilno je dosuđena i zakonska zatezna kamata na više plaćene iznose, temeljem čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj pa je dužan vratiti ono što je stekao na temelju nepoštene odredbe Ugovora, sa kamatom od dana stjecanja, a to je dan kada je tužitelj više platio.

8. Međutim, tuženik u žalbi osnovano prigovara da je činjenično stanje u predmetnom postupku ostalo nepotpuno utvrđeno, kada je sud odbio saslušanje svjedoka predloženih na okolnost sklapanja ugovora o kreditu. Naime, u odgovoru na tužbu (list 29-32 spisa) tuženik je predložio provesti dokaz saslušanjem svjedokinje FN, djelatnice tuženika koja je sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora o kreditu, na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Podneskom od 20. veljače 2020. tuženik je predložio saslušati svjedoke djelatnike tuženika CNĐ i LN na okolnost edukacije djelatnika u pogledu kredita s valutnom klauzulom (list 99-101 spisa), da bi u podnesku od 29. travnja 2021. odustao od saslušanja svjedoka CNĐ i LN, ali je ustrajao kod dokaza da se sasluša djelatnica tuženika FN (list 152-154 spisa). Prvostupanjski sud nije izveo predloženi dokaz saslušanjem svjedokinje FN, smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

9. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenu u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navedena je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. U obrazloženju navedene presude Visokog trgovačkog suda navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

10. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP-a.

11. U istoj odluci navodi se međutim da je nelogičan zaključak suda o tome da podnositeljica nije dokazala da bi se o osporenim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, jer podnositeljici (banci) na tu okolnost ni nije bilo omogućeno dokazivanje niti je moralo biti s obzirom na to da je ta okolnost pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu. „Međutim, podnositeljici je trebalo biti omogućeno dokazivanje okolnosti da je potrošaču, ako ih već nije utvrdila samim ugovorom, njezina zaposlenica dala odgovarajuće obavijesti o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora kako je tvrdila u parničnom postupku i kako tvrdi u ustavnoj tužbi, a sudovi su propustili uočiti da je upravo na tu okolnost podnositeljica predložila saslušanje navedene svjedokinje. Stoga je također netočan i u suprotnosti s naprijed navedenom sudskom praksom i načelnim stajalištima Ustavnog suda o načelu jednakosti oružja u kolektivnom sporu i pojedinačnim potrošačkim sporovima (vidi točke 22. - 22.2. načelnih stajališta) zaključak sudova da su sve odlučne okolnosti predmetnog spora već utvrđene u kolektivnom sporu ili da se mogu utvrditi samo na temelju predočenih isprava, zbog čega nije trebalo saslušati zaposlenicu pravne prednice podnositeljice…“

12. U konkretnom slučaju tuženik je predložio saslušanje djelatnice banke FN koja je ugovarala konkretni kredit s tužiteljem na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, koju svjedokinju prvostupanjski sud nije saslušao smatrajući da je činjenično stanje u predmetnom postupku dovoljno utvrđeno.

13. Međutim, ovakvim postupanjem prvostupanjskog suda tuženik je onemogućen u dokazivanju navoda da je tužitelj bio odgovarajuće obaviješten o rizicima spornog kredita, a pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, slijedom čega su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11.

ZPP-a na koje osnovano ukazuje žalitelj.

14. Tuženik osnovano u žalbi prigovara i da je na taj način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer odlučne činjenice, konkretno je li se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama ugovora, na koji način se pregovaralo, koje su obavijesti u pogledu valutne klauzule dane tužitelju i na koji način, je li bio upoznat sa povećanim rizikom zaključenja Ugovora u kojem se glavnica veže uz CHF, odnosno jesu li mu pružene sve bitne i odlučne informacije da bi mogao sagledati sve rizike posla kojeg je zaključio, te ako jesu na koji način, nisu utvrđene.

15. Stoga je primjenom čl. 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će saslušati predloženu svjedokinju FN na sve bitne okolnosti radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom predmetu, sve kako bi prvostupanjski sud mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

17. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 3. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža