Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-1808/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VIS d.d., Vis, Šetalište Apolonija Zanelle 5, OIB: 55505367731, kojeg zastupaju punomoćnici Ivo Juričko i Jelena Maljković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juričko & partneri d.o.o., u Splitu, Ćiril-Metodova 38 te punomoćnik Tomisalav Tus, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Tus & Gržić d.o.o., u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, protiv I. tuženog SON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženog ZON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužene BON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tuženog SONN pok. SO (S) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tuženog ZONN iz [adresa], Wardens Lodge, Knowl Hill, Newbury, Berkshure, Rg 20 4 PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tužene BONN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VII. tužene JONN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupaju punomoćnici ZO, Paula Kiš i Hrvoje Novak, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Iveković u Zagrebu, Strossmayrov trg 8, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1558/2022 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1558/2022 od 10. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje ZU 3173 K. O. [katastarska općina], temeljem koje presude se tužitelj ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva označenih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu na određenim suvlasničkim dijelovima tuženika, uz istovremeno brisanje tog prava sa svih suvlasničkih dijelova tuženika na tim nekretninama, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 89.875,53 eura / 677.167,20 kuna.

2. Protiv navedene presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlažu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe s PDV-om u iznosu od 155.273,44 kuna / 20.608,33 eura i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome ističe da je žalba tuženika neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova za sastavljanje odgovora na žalbu s PDV-om u iznosu od 7.042,60 eura i troška sudske pristojbe za odgovor na žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženici u žalbi sadržajno upiru, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja (koji je konačno uredio podneskom od 31. kolovoza 2023.), za utvrđenjem prava vlasništva u odnosu na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji zahtjev tužitelj - trgovačko društvo, temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao temeljem pretvorbe društvenog poduzeća i unosa nekretnina u temeljni kapital njegovog pravnog prednika, trgovačkog društva Vis d.d., s time da pored navedenog, podredno, kao osnovu stjecanja prava vlasništva, navodi i dosjelost, ističući da je u neprekidnom, neometanom posjedu nekretnina na temelju Zaključka Skupštine Općine Vis br. SO-UP/I od 23. prosinca 1973.

9. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi:

- da je pregledom vlasničkog lista od 30. kolovoza 2022. razvidno kako su predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], vila, pomoćni objekt i pašnjak te čest. zem. [katastarska čestica], garaža i pašnjak, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo tuženika i ranije označenih BO te JO, kao njihovih nespornih pravnih prednika, iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari,

- da je pregledom zaključka Skupštine Općine Vis br. SO-UP/I od 23. prosinca 1983. razvidno kako je označena jedinica lokalne samouprave prenijela bez naknade pravo korištenja na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u društvenom vlasništvu sa organom upravljanja Općinom Vis na Ugostiteljsku radnu organizaciju "Vis" u [adresa], kao nositelja razvoja turističke djelatnosti u [adresa] i u cilju realizacije programa razvoja,

- da je pregledom potvrde Trgovačkog suda u Splitu br. R3-10812/14 od 29. prosinca 2014., razvidno kako je u njegovom registru upisano ugostiteljsko poduzeće "Vis" temeljem rješenja br. Fi-28/72 od 31. siječnja 1973. a promjena tvrtke i usklađivanje sa Zakonom o poduzećima upisano je rješenjem br. Fi-593/89 od 23. veljače 1990. kod hotelskog turističkog poduzeća "Vis", da je potom pretvorba društvenog poduzeća hotelskog turističkog poduzeća "Vis", u dioničko društvo u mješovitom vlasništvu "Vis" d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, [adresa], upisana rješenjem br. Fi-18755/94 od 22. veljače 1995., nakon čega je rješenjem br. Tt- 95/5574-3 od 11. srpnja 1996., obavljeno usklađenje sa Zakonom o trgovačkim društvima sa tvrtkom "Vis" d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, [adresa],

- da je pregledom rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943- 01/97-02/183 od 10. ožujka 1998., razvidno kako su ovdje sporne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (vila [adresa] u [adresa]), u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Vis" iz [adresa], a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, s time da su istodobno rezervirane dionice u protuvrijednosti ovih nekretnina, jer nisu dostavljeni dokazi da su nekretnine izuzete od zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja prema Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba,

- da je prilikom očevida održanog na licu mjesta 5. studenog 2014., tužitelj kao predmet spora pokazao staru samostojeću zgradu u [adresa], položenu u predjelu Stonca, anagrafske oznake Šetalište Apollonija Zanelle 15 s pripadajućom okućnicom u kojoj živi obitelj svjedoka KO, da se navedena zgrada sastoji od prizemlja na kojem su dvije spavaće sobe i dvije ostave te kata na kojem su dvije spavaće sobe, kuhinja s blagovaonicom i zahodom, da je celokupan stambeni prostor zgrade prilikom uviđaja zatečen u opremljenom, urednom i funkcionalnom stanju, a da okućnicu predstavlja dijelom betonirani dvor, a dijelom vrt terasaste konfiguracije, ispresijecan brojnim suhozidima između kojih su stabla maslina, loze, agruma, voćaka, raznog povrća i ukrasnog cvijeća, s time da je sjeverno od kuće stara gustirna s naplavnom površinom uz koju je kamin, a sjeverno od kuće pomoćni objekt s raznim stvarima obitelji KO i cisterna za vodu, dok u sjeveroistočnom dijelu garaža, a na istočnom dijelu parcele, raste više stabala borova, a da je cjelokupna sporna površina ograđena starim kamenim suhozidima na kojima je ograda od betonskih i metalnih stupova između kojih je razvučena bodljikava žica,

- da su na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani svjedoci KO i EO, koji su u bitnom potvrdili navode tužitelja, iz čijih iskaza, između ostalog, proizlazi da je predmetni objekt namješten i opremljen te da s pripadajućom okućnicom predstavlja uredno održavanu jedinstvenu cjelinu,

- da je nedvojbeno utvrđeno kako su predmetne nekretnine nakon II. svjetskog rata oduzete dotadašnjim vlasnicima uz novčanu naknadu ili bez nje, ali u svakom slučaju da su postale društveno vlasništvo kojim je u početku upravljala Općina Vis kao jedinica lokalne samouprave, a potom URO "Vis",

- da je URO Vis postao izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina u društvenom vlasništvu, a s tim u vezi ovlašten odobriti svom zaposleniku KO daljnje stanovanje u objektu uz nesmetano korištenje pripadajuće, u cijelosti ograđene okućnice,

- da je obitelj KO bila u samostalnom posjedu spornih nekretnina, bez smetanja ili utjecaja trećih osoba, pa tako i ovdje tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika iz obitelji Tramontana, kao upisanih suvlasnika, kojima su sve vrijeme bile dobro poznate navedene okolnosti,

- da prema stanju u spisu ne proizlazi da su pravni prednici tuženika naknadno pokrenuli postupak radi povrata oduzete imovine, odnosno isplate naknade, a kod kojeg stanja stvari predmetne nekretnine predstavljaju imovinu i društveno sredstvo poduzeća "Vis", slijedom čega je u odnosu na njih mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva, nakon čega su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, kako je i odlučeno rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97- 02/183 od 10. ožujka 1998.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja, rukovodeći se odredbom čl. 364. stavka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao da je izvanknjižni nositelj prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, ali i da je u skladu s odredbama čl. 159. ZV-a, podredno, stekao sporne nekretnine dosjelošću, slijedom čega usvaja tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci pobijane presude.

11. U žalbenom stupnju postupka, istovjetno kao i tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane odluke, sporno je ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretnine koje su predmet spora i za upis tog prava u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasničke dijelove tuženika.

12. Žalbenim navodima tuženici upiru na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da su sporne nekretnine ikada bile u društvenom vlasništvu, posljedično čemu tvrde da na istima tužitelj nije mogao steći vlasništvo, odnosno da iste nisu mogle biti predmet upisa neuknjiženog prava korištenja u skladu s odredbom čl. 364. ZV-a (koja pretpostavlja da se radi o nekretnini u društvenom vlasništvu), kao što tvrde i to da rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju (kojim su sporne nekretnine procijenjene u vrijednost kapitala društva), ne može utjecati na prava vlasništva, poričući da bi nekretnine ikada bile nacionalizirane, upirući i na pogrešan zaključak suda prvog stupnja o tužitelju kao poštenom posjedniku spornih nekretnina te na nekritičnu ocjenu iskaza saslušanih svjedoka.

13. I po shvaćanju ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica], vila, pomoćni objekt i pašnjak te čest. zem. [katastarska čestica], garaža i pašnjak, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

14. Naime, pravilno prvostupanjski sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, utvrđuje da je tužitelj dokazao, odnosno da je u konkretnom slučaju pouzdano utvrđeno kako su predmetne nekretnine nakon II. svjetskog rata oduzete dotadašnjim vlasnicima i postale društveno vlasništvo, kojim nekretninama je u početku upravljala Općina Vis, kao jedinica lokalne samouprave, a potom URO "Vis", pravni prednik tužitelja, na kojeg je, kao nositelja razvoja turističke djelatnosti u [adresa], preneseno pravo korištenja od 23. prosinca 1983., čime je isti postao izvanknjižni nositelj prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, s kojim nekretninama je od tada i slobodno raspolagao na način da je svom zaposleniku KO odobrio stanovanje u objektu uz njegovo nesmetano korištenje, koji se u nesmetanom posjedu istih nalazi i danas, bez smetanja ili utjecaja trećih osoba, pa tako i ovdje tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika iz obitelji Tramontana, kao upisanih suvlasnika, kojima su sve vrijeme bile dobro poznate navedene okolnosti.

15. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koje je izveo uvidom u pisanu dokumentaciju te saslušanjem svjedoka KO, koji je u posjedu spornih nekretnina posljednjih pedesetak godina i svjedoka HO, koji je od doseljenja na otok Vis 1977. bio član izvršnog vijeća SO Vis radeći na poslovima savjetnika za gospodarsko financijske poslove te obavljao niz političkih i gospodarskih funkcija, a od 1981. do 2001. je bio direktor URO "Vis" i tužitelja, kao i saslušanjem tuženog SO, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja temeljem kojih je donio zaključio o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva i pri tome ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o njemu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje.

16. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika, prvostupanjski sud je temeljem svih izvedenih dokaza koje su predložile izvesti obje stranke, pa tako i saslušanjem svjedoka kojima je u cijelosti poklonio vjeru (pravilno cijeneći da su im okolnosti vezane uz predmetne nekretnine vrlo dobro i detaljno poznate te da o istima imaju neposrednih saznanja), koji iskazi su u cijelosti suglasni i s dokumentacijom priloženom u spisu, dok s druge strane u tijeku postupka nije priložen niti jedan dokaz koji bi njihove navode osporio ili ih doveo u sumnju, s time da niti iskaz ranije tuženog SO, pok. S, ne upućuje na suprotan zaključak u odnosu na naprijed navedena utvrđenja, pravilno zaključio o podruštvljenju predmetnih nekretnine nakon II. svjetskog rata, na kojima je prednik tužitelja od 23. prosinca 1983. (kojeg dana je na njega, kao nositelja razvoja turističke djelatnosti u [adresa], preneseno pravo korištenja), bio izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina u društvenom vlasništvu, s kojim nekretninama je od tada i slobodno raspolagao (a kako istima tužitelj raspolaže i danas), koji zaključak žalbenim prigovorima tuženika nije doveden u sumnju. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o nekretninama koje su predmetom ovoga spora i njihovom statusu, donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka i iskaz ranijeg tuženika, prvotno ocijenio zasebno, a potom ih, dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, kao i u korelaciju s preostalim izvedenim dokazima, ocijenio u konačnome po slobodnom uvjerenju, koju ocjenu u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, čime se ukazuje promašenim prigovaranje tuženika nevjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka koji ni u čemu nisu u suprotnosti (u onome bitnome), s preostalim izvedenim dokazima.

17. Na temelju činjenica da su predmetne nekretnine (oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vila [adresa] u [adresa]), nakon II. svjetskog rata postale društveno vlasništvo, da su tužitelj, odnosno njegovi prednici, od tada, pa na dalje, bili u njihovom nesmetanom posjedu i koristili ih te da su nekretnine rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 10. ožujka 1998., u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Vis" iz [adresa], a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva navedenih nekretnina pretvorbom prava korištenja (čl. 360. st. 1. i čl. 390. ZV-a), kojeg je temeljem odredbe čl. 364. st. 6. ZV- a ovlašten upisati u zemljišnoj knjizi (jer je imao neuknjiženo pravo korištenja na navedenim nekretninama).

18. Naime, imajući u vidu da se radi o nekretninama koje su u vrijeme kada su postale društveno vlasništvo, ali isto tako i danas, upisane u zemljišne knjige kao vlasništvo tuženika, a da nisu nikada bile upisane kao društveno vlasništvo, na konkretnu pravnu situaciju se imaju primijeniti odredbe čl. 360. i 390. ZV-a kojima su propisane pretpostavke za provođenje pretvorbe i stjecanje prava vlasništva. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke žalbeni prigovori tuženika da nekretnine na kojima u zemljišnim knjigama nije upisano društveno vlasništvo, već su upisane kao vlasništvo tuženika, ne mogu biti nekretnine na kojima bi se moglo upisati pravo vlasništva temeljem ranijeg neuknjiženog prava korištenja.

19. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZV-a, pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu, postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog zakonskog članka, pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

20. Nadalje, odredbom čl. 390. st. 1. ZV-a, propisano je da se odredbe članka 360. do članka 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.

21. Također, prema odredbi čl. 390.a ZV-a, propisano je da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva, iz koje odredbe slijedi da je procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital, jedna od pretpostavki stjecanja prava vlasništva. Stoga, i prema toj zakonskoj odredbi, trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala, može postati vlasnik nekretnina koje su procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva.

22. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kako je to već prethodno i obrazloženo, proizlazi da je tužitelj u ovom predmetu dokazao da je njegov pravni prednik imao pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na spornim nekretninama i to na temelju zaključka Skupštine Općine Vis od 23. prosinca 1983. (kojim je označena jedinica lokalne samouprave prenijela bez naknade pravo korištenja na spornim nekretninama u društvenom vlasništvu sa organom upravljanja Općinom [adresa], na Ugostiteljsku radnu organizaciju "[adresa] u [adresa], kao nositelja razvoja turističke djelatnosti u [adresa] i u cilju realizacije programa razvoja), iz čega slijedi da je upravo tužitelj putem svojeg pravnog prednika upravljao predmetnim nekretninama te na njima bio izvanknjižni nositelj prava upravljanja i time stekao pravo vlasništva.

23. Dakle, tužitelj je dokazao kumulativno ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u smislu odredbe čl. 390.a ZV-a.

24. Naime, prema toj odredbi, osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjeg prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu odnosno od nekadašnjeg prava korištenja ili prvenstvenog prava korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu, a ne može se osloniti na predmnjevu vlasništva ili koje dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik bio stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstveno pravo korištenja nekretnina u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki koje su za stjecanje tog prava zahtijevane u trenutku stjecanja.

25. Kako je tužitelj dokazao sve okolnosti iz naprijed citiranih odredbi ZV-a u ovom postupku, o čemu je prethodno već bilo riječi, to je pravilno pobijanom presudom primijenjeno materijalno pravo, kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

26. Istina, okolnost da su predmetne nekretnine procijenjene u kapital društva u postupku pretvorbe, samo je jedna od tri pretpostavke propisane odredbom članka 390.a ZV-a koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi tužitelj po završenoj pretvorbi vlasništva, postao vlasnikom predmetnih nekretnina. No, kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi neupitnim da su uz navedenu pretpostavku ispunjene i druge dvije, a to je da se radi o nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i na kojima je prednik tužitelja imao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, kao i da se radi o nekretninama koje su mogle biti predmet stjecanja vlasništva, tada su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama.

27. Ovdje je potrebno ukazati i na odredbu čl. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95 - dalje: Zakon o pretvorbi), kojom je propisano da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je odredbom čl. 2. st. 1. istog Zakona propisano da je društveni kapital prema tom Zakonu razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96), Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednosti društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi.

29. Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (čl. 230. st.1. ZPP-a).

30. Stoga, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943- 01/97-02/183 od 10. ožujka 1998., koje je doneseno na temelju čl. 42. Zakona o privatizaciji (kao što je to u konkretnom slučaju), kojim je utvrđeno da su, između ostalog, i nekretnine koje su predmet ovoga spora, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Vis" iz [adresa], ukazuje na to da se radi o odluci nadležnog tijela koje predstavlja javnu ispravu.

31. Prema odredbi čl. 230. st. 3. ZPP-a, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

32. Tuženici tijekom postupka nisu dokazivali da tužitelj, koji je svoje pravo korištenja, osim zaključkom Skupštine Općine Vis br. SO-UP/I od 23. prosinca 1983. (kojim je jedinica lokalne samouprave prenijela bez naknade pravo korištenja na spornim nekretninama na prednika tužitelja), dokazivao i iskazima saslušanih svjedoka (iz kojih proizlazi da su predmetne nekretnine bile u posjedu tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika, neprekidno od naprijed navedenog zaključka Skupštine Općine Vis, a da iste nisu bile u posjedu tuženika, odnosno njihovih prednika, od završetka II. svjetskog rata pa nadalje) te konačno i rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: UP/I-943- 01/97-02/183 od 10. ožujka 1998., ipak to pravo korištenja nije stekao.

33. S obzirom na sve obrazloženo, kako je tužitelj imao neuknjiženo pravo korištenja na navedenim nekretninama, na kojima je u skladu s čl. 360. st. 1. i čl. 390. ZV-a, stekao pravo vlasništva pretvorbom prava korištenja, kojeg je temeljem odredbe čl. 364. st. 6. ZV-a ovlašten upisati u zemljišnoj knjizi, pravilno prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza, zaključuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva te presuđuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

34. Kako je pravilno prvostupanjski sud temeljem svih izvedenih dokaza zaključio da je tužitelj pravo vlasništva stekao pretvorbom prava korištenja na navedenim nekretninama u društvenom vlasništvu u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Vis" iz [adresa], u dioničko društvo u kojem su navedene nekretnine procijenjene u društveni kapital, to ovom presudom sud neće posebno obrazlagati žalbene prigovore koji se odnose na zaključak suda prvog stupnja o stjecanju prava vlasništva po drugoj osnovi – dosjelošću.

35. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju pravilno obračunao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), pa tako i u odnosu na trošak za pristup punomoćnika tužitelja, odvjetnika, na pet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (sukladno odredbi Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za pristup na sedam ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima (sukladno odredbi Tbr. 9. t. 2. Tarife), na koji način je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, u skladu s procesnim radnjama poduzetim tijekom postupka te u visini nagrade propisanom Tarifom, prihvatio samo osnovano zatražene parnične troškove. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka.

36. Slijedom svega obrazloženog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).

37. Tuženicima nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njihova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

38. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom III.

39. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš