Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž Ob-218/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F.1 , iz K. V., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u B. M., OIB: …, protiv I-tuženice V. F.1 iz D., sada na adresi Nj., G., zastupane po punomoćnici A. B., odvjetnici u O., II- tuženice mlt. V. F.2 , OIB: … te III tuženice mlt. A. F.2 , OIB: …, II i III tuženice zastupane po posebnoj skrbnici A. H., diplomiranoj pravnici iz centra Podružnica O., radi izmjene odluke s kojim će roditeljem mlljt. dijete stranaka stanovati, roditeljske skrbi, uzdržavanja i osobnih odnosa s drugim roditeljem, odlučujući o žalbi I-tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-84/2018-76 od 3. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I-tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-84/2018-76 od 3. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. gdje je presuđeno da će zajedničko dijete parničnih stranaka mlt. V. F.2 , rođena … od oca A. F. i majke V. F. iz D., stanovati s ocem na adresi stanovanja u K. V., kao i pod točkom IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-84/2018-76 od 3. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. gdje je presuđeno da se mijenja odluka Općinskog (gradskog) suda u Baji, u Republici Mađarskoj posl. br. 6 P.20.472/2010/12 od 30. studenog 2010. bez vraćanja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke presuđeno je da se mijenja odluka Općinskog (gradskog) suda u Baji, u Republici Mađarskoj posl. br. 6 P.20.472/2010/12 od 30. studenog 2010. na način da će zajedničko dijete parničnih stranaka mlt. V. F.2 , rođena … od oca A. F. i majke V. F. iz D., stanovati s ocem na adresi stanovanja u K. V.. Pod točkom II. izreke određeno je da će otac A. F.1 samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. V. F.2 u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o zdravlju djeteta, dok će u ostalom dijelu roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb. Nadalje, pod točkom III. izreke presuđeno je da će majka V. F.1 s mlt. V. ostvarivati osobne odnose svaki prvi i treći vikend u mjesecu na način da majka preuzme mlt. V. kod oca u subotu u 09,00 sati i vrati ju u kućanstvo oca u nedjelju u 19,00 sati; a što se tiče školskih praznika mlt. V. će prvu polovicu zimskih i ljetnih praznika provesti kod oca, a drugu polovicu zimskih i ljetnih praznika s majkom, tako što će majka doći po mlt. V. u kućanstvo oca i po isteku osobnih odnosa je vratiti ocu, a osim navedenog majka i V. će ostvarivati kontakt telefonskim putem te putem video poziva, a prema ranijem dogovoru mlt. V. i majke, s tim da se osobni odnosi između mlt. V. i majke mogu odvijati i češće sukladno dogovoru roditelja, uvažavajući želju mlt. djeteta. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici V. F.1 da na ime uzdržavanja mlt. V. F. , doprinosi iznosom od 210,00 €[1] / 1.582,25 kuna počevši od dana 17. srpnja 2020. pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, sve sa zateznim kamatama, a dospijevajuće obroke najkasnije do svakog 15 tog u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun oca A. F.1 . Isto tako, pod točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa uzdržavanja dok je pod točkom VI. riješeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Također, rješenjem istog suda prvostupanjski sud se u odnosu na donošenje odluke o roditeljskoj skrbi o mlt. A. F.2 , ostvarivanje osobnih odnosa mlt. A. F.2 s roditeljem s kojim dijete ne stanuje i uzdržavanje mlt. A. F. , proglasio nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.

2. Protiv navedene presude žali se I-tuženica navodeći da je predmetnu tužbu trebalo u cijelosti odbaciti odnosno podredno protiv točke I. i IV. izreke pobijane odluke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 - dalje: ObZ), te predlaže odbaciti tužbu odnosno kako to proizlazi iz sadržaja žalbe prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmjenom odluke Općinskog (gradskog) suda u Baji, u Republici Mađarskoj posl. br. 6 P.20.472/2010/12 od 30. studenog 2010. na način da će zajedničko dijete parničnih stranaka mlt. V. F.2 , rođena … od oca A. F. i majke V. F.1 iz D., stanovati s ocem na adresi stanovanja u K. V.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje ističe žaliteljica. Naime, nije počinjena bitna povreda jer su u pobijanoj odluci mlt. djeca navedena kao tužene strane u ovom postupku budući da iz odredbe čl. 409. st. 1. ObZ, ali i drugih odredaba ObZ iz 2015. (čl. 358., čl. 414.) proizlazi da su stranke postupka o roditeljskoj skrbi roditelji i dijete, a položaj djeteta je samostalan i neovisan o roditeljima odnosno dijete kao stranka tih postupaka, zastupano je od posebnog skrbnika koji ima samostalne ovlasti.

6. Najprije, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu vezano za mlt. V., jer je mlt. V. prije pokretanja ovog postupka, imala uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, tijekom ovog postupka vratila se kod oca s kojim živi u Republici Hrvatskoj od 17. srpnja 2020. i ima hrvatsko državljanstvo kao i otac koji ima uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 50. i 53. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/2017) u vezi s odredbom čl. 12. st. 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003. od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanih s roditeljskom odgovornošću. Naime, navedenom odredbom čl. 12. Uredbe predviđena je prorogacija nadležnosti gdje je propisano u st. 3. da su sudovi države članice nadležni za roditeljsku odgovornost u postupcima, osim onih iz stavka 1. ako postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice da jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici ili da je dijete državljanin te države članice.

7. Međutim, osnovano žaliteljica ističe da prvostupanjski sud nije sam mogao niti imao zakonskih ovlasti izmijeniti odluku suda donesenu izvan teritorija Republike Hrvatske. Naime, prvostupanjski sud nije imao sam ovlasti mijenjati odluku suda druge države, već jedino donijeti novu odluku. Osim toga, kako proizlazi iz tužbe i tužbenog zahtjeva, tužitelj nije niti tražio da se promijeni odluka Općinskog (gradskog) suda u Baji, u Republici Mađarskoj posl. br. 6 P.20.472/2010/12 od 30. studenog 2010., već je samo predložio da zajednička djeca stanuju sada sa njim na njegovoj adresi stanovanja. Stoga je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP koju sadržajno ističe žaliteljica u dijelu gdje je presuđeno da se mijenja odluka Općinskog (gradskog) suda u Baji, u Republici Mađarskoj posl. br. 6 P.20.472/2010/12 od 30. studenog 2010.

8. Nadalje, u provedenom postupku prvostupanjski sud je ispitao sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija, kao i one odlučne okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj obiteljskoj stvari, te za činjenična utvrđenja naveo jasne, potpune i iscrpne razloge, a kako ista nisu i žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

9. Naime, polazeći od utvrđenja da je mlt. V. nalazi kod tužitelja u Hrvatskoj od 17. srpnja 2020., a nakon što je dan prije toga pobjegla od majke te pozvala oca da dođe po nju nakon što je majka potpisala pristanak da V. ode kod oca u Hrvatsku, kao i mišljenja posebne skrbnice koja smatra da je u interesu mlt. V. da otac nad istom ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb po pitanju zdravlja budući da su roditelji prostorno udaljeni, a također imajući u vidu otežanu komunikaciju među njima te želje mlt. V. kao i mišljenja centra u B. M. koji je dao stručno mišljenje (7. rujna 2018. i 10. svibnja 2021.) da uvažavajući želju mlt. V. da nastavi stanovati s ocem, kao i to da je otac motiviran brinuti se o mlt. djetetu koji je pokazao adekvatne roditeljske sposobnosti za preuzimanjem primarne roditeljske skrbi, stručni tim je mišljenja da su se ispunile pretpostavke da mlt. V. stanuje s ocem, a da s majkom ostvaruje osobne odnose svaki prvi i treći vikend u mjesecu na način da majka preuzme mlt. V. kod oca u subotu u 09,00 sati i vrati ju u kućanstvo oca u nedjelju u 19,00 sati, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u interesu mlt. djeteta da stanuje s ocem s kojim ima dobar odnos i koji dobro brine o njoj te njezinim potrebama i interesima.

10. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, stručni tim centra je u više navrata obavio razgovor s mlt. V. i tužiteljem te su utvrdili da tužitelj ostavlja dojam emocionalno stabilne ličnosti te je iskazao visoku motiviranost za preuzimanjem brige o V. te je za nju emocionalno vezan, a isto tako s događajima u životu djeteta je upoznat, zna navesti njezine individualne karakteristike, prihvaća i poštuje te osjetljivo i adekvatno na njih reagira. Također, otac je pokazao odgovornost prema brizi o psihičkom stanju mlt. V., tako je odmah na traženje djelatnika otišao s njom na pregled kod psihijatrija, a mlt. V. iznosi kako želi stanovati kod oca jer je tamo "našla mir i sreću" te ga opisuje kako je A. kao tata dobar i poštuje njezine osjećaje. Isto tako, mlt. V. je samoinicijativno napustila majku i došla stanovati kod oca, iskazujući neprimjerena ponašanja majke prema njoj (psihičko i fizičko nasilje) dok je otac odmah preuzeo brigu o njoj poštujući želju djeteta, pruža joj sve što je potrebno, upisao ju je u školu koju je i ranije pohađala, pokazuje izrazito pozitivan emocionalni stav prema mlt. djetetu. Njegova motivacija za skrb o mlt. V. je temeljena na razvijenim toplim emocionalnim odnosima i emocionalnoj privrženosti s mlt. V. i potrebi da joj pruži sigurnost, zaštitu i osigura najbolje moguće uvjete.

11. Slijedom toga, prvostupanjski sud je, odlučujući s kojim će od roditelja dijete živjeti pošao prije svega od mišljenja djeteta kao i podobnosti oca za svrsishodno zbrinjavanje i zajednički život s djetetom, pravilno primijenio materijalno pravo odlučivši da mlljt. V. stanuje s tužiteljem, na adresi stanovanja u K. V.

12. Nadalje u pogledu ostvarivanja roditeljske skrbi valja reći da je prvostupanjski sud utvrdio da stranke kao roditelji kroz duže razdoblje ne komuniciraju pa budući da se majka nalazi u Nj. te očito ne dolazi redovito u Republiku Hrvatsku jer nije pristupila niti na ročišta zakazana u ovom predmetu, u interesu je mlt. V. da otac može bez suglasnosti majke i samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na djetetovo zdravlje, dok će u preostalom dijelu zajednički ostvarivati roditeljska skrb, a što će ga učiniti sposobnijom i operativnijom u svakodnevnom životu prilikom zaštite zdravlja mlt. djeteta.

13. U pogledu ostvarivanja osobnih odnosa mlt. V., pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja da je mlt. V. u dobi od 16 godina rođ. ….), prihvatio prijedlog stručnog tima centra da se susreti između majke i djeteta odvijaju svaki prvi i treći vikend u mjesecu na način da majka preuzme mlt. V. kod oca u subotu u 09,00 sati i vrati ju u kućanstvo oca u nedjelju u 19,00 sati. Nadalje predlažu da V. prvu polovicu zimskih i ljetnih praznika provodi s ocem, a drugu polovicu s majkom, a na način da majka dolazi po mlt. V. u kućanstvo oca i po isteku osobnih odnosa je vrati ocu. Predlažu i da se kontakti između mlt. V. i majke odvijaju putem telefona i video poziva, a prema ranijem dogovoru mlt. V. i majke, a što žaliteljica u žalbenom postupku nije ni osporila.

14. Nadalje, u pogledu odluke o uzdržavanju, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega su neosnovani navodi žaliteljice da sud nije utvrdio koje su to materijalne potrebe mlt. V., a niti koje bi bile ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, a nije ni saslušao žaliteljicu, a niti je pribavio podatak o njezinim primanjima, zaposlenju, drugim obvezama uzdržavanja, kreditnim zaduženjima i svemu onome što utječe na donošenje odluke o uzdržavanju mlt. djeteta.

15. Polazeći od činjenice da je mlt. dijete V. rođena …, da je učenica srednje škole te da stanuje sa tužiteljem koji ima neto primanja oko 700,00 eura mjesečno u kući koja je vlasništvo njegove majke te u toj kući živi njegova majka, on i V. te da za mlt. V. ne prima dječji doplatak niti je uspio ishoditi ikakvu stipendiju već on plaća školovanje u M. s time da je dom u kojem je mlt. V. smještena besplatan, a troškovi prijevoza, džeparca i hrane mjesečno iznose oko 200,00 do 250,00 eura te da uz to treba financirati i troškove garderobe, te eventualno izlazaka budući da se radi o djevojci u dobi od 16 godina koja je zdrava te po tom pitanju nema za nju posebnih izdvajanja, osim što nosi naočale, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje djeteta (čl. 307. st. 1. OBZ), uzimajući pri tome materijalne potrebe djeteta, kako to nalaže odredba čl. 311. OBZ (troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju), u iznosu od 210,00 € / 1.582,25 kn mjesečno, a što je i u skladu sa minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, a prema kojima za dijete od 13-18 godina minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom iznosi 1.568,38 kn/208,16 € te pravilno prvostupanjski sud zaključuje da će navedenim iznosom biti zadovoljene najosnovnije potrebe djeteta.

16. U odnosu na daljnje žalbene navode da je sud trebao cijeniti činjenicu da tužitelj nije doprinosio za drugu kćer mlt. A., te da je navedeno sud bio dužan cijeniti prilikom donošenja odluke o uzdržavanju, valja reći da nisu od utjecaja budući da je žaliteljica mogla podnijeti tužbu radi određivanja uzdržavanja mlt. A., ukoliko tužitelj ne plaća za njezino uzdržavanje, dok što se tiče navoda da nije saslušana te da sud nije pribavio dokaze o njezinim primanjima, valja reći da ista nije pristupala na zakazana ročišta te je predložila donošenje odluke bez nje, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud utvrdio njenu obvezu uzdržavanja određujući upravo minimalni iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta.

17. Naime, žaliteljici valja reći da se visina uzdržavanja određuje individualno, ovisno o svakom pojedinom slučaju i njegovim specifičnostima te da je visina primanja osobe koja je dužna davati uzdržavanje samo jedna od pravno relevantnih činjenica o kojima ovisi utvrđenje suda o visini koju je na ime uzdržavanja dužan doprinositi roditelj koji ne živi s djetetom dok žalbeni navodi da je bilo nužno odrediti da se novčani iznos plaća na tekući račun djeteta nisu osnovani budući da je sud odlučio u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom te nije bilo osnove određivati po službenoj dužnosti na čiji račun bi se doprinos za uzdržavanje trebao uplaćivati.

18. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da je u predmetnom postupku bilo nužno sukladno odredbi čl. 332. i 326. ObZ, dostaviti dokaz o sudjelovanju stranaka na prvom sastanku obiteljske medijaciji što nije učinjeno čime je u činjena daljnja bitna povreda ovog postupka, valja reći da su neosnovani. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio iz izvješća o obveznom savjetovanju od 18. siječnja 2018. da parnične stranke nisu postigle dogovor o bitnim pitanjima vezano za mlt. djecu jer se na obvezno savjetovanje odazvao samo otac, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu I-tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. gdje je presuđeno da će zajedničko dijete parničnih stranaka mlt. V. F.2 , rođena ... od oca A. F.1 i majke V. F. iz D., stanovati s ocem na adresi stanovanja u K. V., kao i pod točkom IV. izreke te je odlučeno kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi s čl. 346. ObZ, dok je temeljem čl. 369. st. 5. ZPP u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prekoračen u točki I. izreke gdje je presuđeno da se mijenja odluka Općinskog (gradskog) suda u Baji, u Republici Mađarskoj posl. br. 6 P.20.472/2010/12 od 30. studenog 2010., valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu bez vraćanja na ponovni postupak te odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 3. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.