Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-1114/2023-2
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika M. G., OIB …, i drugotuženika V. G., OIB …, oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7407/21-8 od 2. siječnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023. godine
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7407/21-8 od 2. siječnja 2023. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da Ugovor o prijenosu poslovnih udjela od 09.12.2020., broj …, kojim je I-tuženik na II-tuženika prenio svoje poslovne udjele u društvu, i to dva poslovna udjela, svaki u nominalnom iznosu od 20.000,00 kn (dvadesettisućakuna), ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koji je potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema I-tuženiku u iznosu od 11.034,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2004. do isplate, iznosa od 400,00 kn na ime troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2005. do isplate, iznosa od 1.650,00 kn na ime troškova ovršnog postupka određenih Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: Ovr-171/16 od 23.03.2016., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.03.2016. do isplate, iznosa od 1.250,00 kn na ime troškova ovršnog postupka određenih Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: Ovr-553/21 od 25.03.2021., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.03.2021. do isplate.
2. II-tuženik je dužan trpjeti da tužitelj svoje potraživanje u iznosu od 11.034,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2004. do isplate, iznosa od 400,00 kn na ime troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2005. do isplate, iznosa od 1.650,00 kn na ime troškova ovršnog postupka određenih Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: Ovr-171/16 od 23.03.2016., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.03.2016. do isplate, iznosa od 1.250,00 kn na ime troškova ovršnog postupka određenih Rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.: Ovr-553/21 od 25.03.2021., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.03.2021. do isplate, namiri prodajom poslovnih udjela u društvu, i to dva poslovna udjela, svaki u nominalnom iznosu od 20.000,00 kn, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.”
II. Nalaže se tužitelju C. o. d.d., OIB …, da I. tuženiku M. G., OIB …, I. II. tuženiku V. G., OIB …, naknadi parnični trošak u iznosu od 414,76 eur / 3.125,00 kn u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:
Nije sporno da tužitelj prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-1030/15 od 27. rujna 2005. ima dospjelo potraživanje prema I. tuženiku M. G. u iznosu od 11.034,16 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te u iznosu od 400,00 kn (parnični trošak).
Također nije sporno da su I. tuženik kao prenositelj poslovnih udjela i II. tuženik kao stjecatelj poslovnih udjela 9. prosinca 2020. sklopili Ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojim prenositelj koji u trgovačkom društvu P. d.o.o. drži dva poslovna udjela iste prenosi stjecatelju bez naknade.
Da bi tužitelj s uspjehom mogao istaknuti tužbeni zahtjev kojim pobija pravne radnje dužnika nužno je u postupku dokazati da je pravna radnja (u ovom slučaju prijenos poslovnih udjela od 9. prosinca 2020.) poduzeta na štetu vjerovnika, a taj je uvjet ostvaren ako uslijed izvršenja pravnih radnji koje se pobijaju dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja sukladno odredbi čl. 66. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje ZOO).
Dakle, tužitelj mora dokazati da imovno stanje tuženika nakon poduzete pravne radnje faktički onemogućava vjerovnika u realizaciji njegove tražbine, što znači da samo poduzimanje neke pravne radnje kojom dužnik smanjuje svoju imovinu nije dovoljno da bi tužitelj mogao s uspjehom pobijati pravne radnje dužnika već je potrebno i da je tom pravnom radnjom dužnik doveden u imovno stanje koje onemogućava vjerovnika u ostvarenju njegove tražbine.
Tužitelj, na kojem leži teret dokaza, u ovom postupku ničim nije dokazao (čl. 221. a ZPP) da imovno stanje dužnika, ovdje I. tuženika, nakon poduzete pravne radnje stvarno (faktično) onemogućuje njega kao vjerovnika u ostvarenju tražbine. Naime, okolnost što je tužitelj vodio ovršni postupak pri čemu je određena ovrha na računima I. tuženika odnosno pljenidbom plaće u smislu izloženog sama po sebi ne dokazuje da I. tuženikovo imovno stanje onemogućava vjerovnika u ostvarenju njegove tražbine a osobito u situaciji u kojoj tužitelj niti nije predložio da se izvrši uvid u ovršne spise kako bi se utvrdilo eventualno imovno stanje I. tuženika koje onemogućava naplatu njegove tražbine pri čemu valja napomenuti i to da je ovršna isprava datira iz 2005. dok je raspolaganje izvršeno 2020."
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud počinio je relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP uslijed čega je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
6. Odgovara da po odredbi čl. 66. st. 2. ZOO smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
7. Neoboriva je zakonska pretpostavka ("smatra se") da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kada zbog poduzete pravne radnje dužnik nema više dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, međutim, ne mora postojati uzročna veza između konkretne radnje i nemogućnosti namirenja dužnika, već je odlučno da, pa i zbog te radnje, je namirenje vjerovnika otežano tom pobijanom pravnom radnjom, a njezinim pobijanjem vjerovnik će doći u povoljniji materijalni ili formalnopravni položaj u svrhu naplate svoje tražbine.
8. Dakle, bitno je da je vjerovnik onemogućen u namirenju svoje tražbine po njezinom dospijeću uslijed nedovoljnih sredstava dužnika, a da je to tako proizlazi iz po tužitelju iznesenih tvrdnji u tužbi dokumentirani priležećim rješenjima o ovrsi iz kojih je razvidno da su protiv prvotuženika bezuspješno vođeni ovršni postupci u odnosu na tražbinu koja je postala pravomoćna i ovršna dana 2. siječnja 2006. godine.
9. U načelu, vjerovnik kao tužitelj je onaj koji mora dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine odnosno insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu, međutim, valja reći da sukladno čl. 219. st. 1. ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, kao što sukladno čl. 285. st. 1. ZPP u odgovoru na tužbu tuženik se može očitovati o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojim potkrepljuje te navode te uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće.
10. Tuženi su, a da bi anulirali osnovanost tvrdnji tužitelja da prvotuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, trebao tvrditi da ima takvih sredstava a prvotuženik u odgovoru na tužbu to ne tvrdi pa time ničim niti ne dokazuje pa se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da prvotuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje njegove tražbine (vidi odluku VSRH Rev-256/14 i Rev-4928/19).
11. Stoga, a zbog učinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka to je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom I izreke s tim da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazao ovaj sud te na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti i pravilnu odluku.
12. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).
U Zagrebu, 3. listopada 2023. godine
Predsjednica vijeća:
Vanda Senta, v.r.
