Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1750/2023-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, za ministarstvo, OIB: …, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu iz S. B., Građansko-upravni odjel, protiv prvotuženika S. Č., OIB: …, iz S. B., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u S. B., i drugotuženice A. B., OIB: …, iz S. B., radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o žalbama prvo i drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-358/2018-43 od 5. siječnja 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 358/2018-43 od 5. siječnja 2023. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da Darovni ugovor zaključen 3. studenog 2017. između I- tuženika S. Č. iz S. B., OIB: … i II-tuženice A. B. iz S. B., OIB: …, kojim I-tuženik S. Č. daruje kćerki A. B. nekretninu upisanu u zk.ul. 5142 k.o. B. V. i to kč.br. 2684/2 Kuća broj … i dvorište u ulici …, površine 467 m2, gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, ministarstvo, upravi, uredu S. B., u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 431.936,19 kn/ 57.327,78 eura[1] (slovima: četristotridesetjednatisućadevetstotridesetšestkunaidevetnaestlipa/ pedeset sedamtisućatristodvadesetsedameuraisedamdesetosamcenta), sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 308.025,29 kn/ 40.881,98 eur teku od 4. studenog 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, te od 1. srpnja 2018. po stopi od 6,82% godišnje i dalje po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.

II. II-tuženica A. B. iz S. B., OIB: …, dužna je trpjeti da se tužiteljica Republika Hrvatska, ministarstvo, uprava, ured S. B., za svoje potraživanje prema I-tuženiku S. Č. iz S. B., u iznosu od 431.936,19 kn/ 57.327,78 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 308.025,29 kn/ 40.881,98 eur teku od 4. studenog 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, te od 1. srpnja 2018. po stopi od 6,82% godišnje i dalje po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate, namiri prodajom nekretnina upisanih u zk.ul. 5142 k.o. B. V. i to kč.br. 2684/2 Kuća broj … i dvorište u ulici …, površine 467 m2, a sada u vlasništvu II-tuženice.

III. Nalaže se I-tuženiku i II-tuženici da tužiteljici naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 32.000,00 kn/ 4247,13 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po godišnjoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv ove presude žale se prvo i drugotuženi iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka od strane prvotuženika.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalbe su osnovane.

5. Prvostupanjski sud pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu temeljem čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) otklanjajući kao neosnovan po tuženima istaknuti prigovor zastare tražbine tužitelja.

6. U pravu su žalitelji kada u žalbi navode da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su izostali valjani i dostatni razlozi glede odlučne činjenice, a to je da li je nastupila zastara tražbine tužitelja.

7. Prvostupanjski sud, a očito temeljem čl. 108. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16…114/22 – dalje: OPZ/16) zaključuje da nije nastupila zastara porezne tražbine tužitelja.

8. Prije svega valja reći da ako se utvrdi u tijeku postupka da je prestalo potraživanje iz porezno dužničkog odnosa na temelju zastare, više ne postoji potraživanje, a što je jedna od pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

9. Odredbom čl. 108. st. 1. tog zakona propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Po stavku 2. toga članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonom.

10. Po stavku 4. tog zakona zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela, dok je st. 7. propisano da zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče u slučajevima propisanim tim zakonom i posebnim propisima.

11. Međutim, iz tumačenja odredbe čl. 197. OPZ/16 – prijelaznih i završnih odredbi, nedvojbeno proizlazi da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ/08 a u kojima do 1. siječnja 2017. godine nije nastupila relativna zastara dovršiti prema odredbama novog zakona, odnosno OPZ-16, što znači da ukoliko do stupanja na snagu novog zakona nije nastupila relativna zastara postupci koji su pokrenuti za vrijeme važenja ranijeg zakona dovršit će se prema odredbama novog zakona, a samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. godine nastupila relativna zastara dovršit će se po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ-08. Nadalje, iz te odredbe proizlazi da će se novi zakon primijeniti i na situaciji u kojoj je do 1. siječnja 2017. godine nastupila apsolutna zastara prema odredbama starog zakona.

12. Dakle, prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-16, glede primjene materijalnog prava vezanog za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je da li je u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017. godine nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08.

13. OPZ/16 ukinuo je razlikovanje relativne i apsolutne zastare koji je bio predviđen OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok.

14. U OPZ/08 pitanje zastare, kako apsolutne tako i relativne kao i prekida zastare propisan je odredbama čl. 94. do 96. a kako je u ovom konkretnom slučaju porezna obveza nastala 2013. godine potrebno je dati jasne i dostatne razloge glede primjene OPZ/08 ili OPZ/16 a sve obzirom na gore citiranu odredbu čl. 197. OPZ/16 (vidi odluke VSRH u ZPZ-18/16, U-ZPZ-28/21, Rev-177/18 i dr).

15. Na navode žalbe valja reći da je pravilan pravni stav prvostupanjskog suda da se tužitelj prethodno nije trebao obratiti tuženima s pokušajem mirnog rješenja spora jer u smislu odredbe čl. 186.a st. 8. ZPP odredba čl. 186.a st. 1. ZPP na odgovarajući način se primjenjuje i na slučajeve u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem i sjedištem u Republici Hrvatskoj, dakle, obveza obraćanja sa zahtjevom za mirno rješenje spora za obje strane ne postoji u slučajevima u kojima je posebnim propisima predviđen rok za podnošenje tužbe, a taj posebni propis upravo je odredba čl. 71. st. 1. ZOO (tako i VSRH Rev-32/2021).

16. Obzirom na stanje spisa valja reći da kada sud se miješa u pravo vlasništva da se tada mora osigurati pravična ravnoteža između zahtjeva za poštivanje i zaštitu ustavnog prava vlasništva privatnih osoba i zahtjeva koje postavljaju državni odnosno javni ili opći interesi zajednice koji mogu uključivati zaštitu suprotstavljenih prava ili interesa trećih pravnih osoba, a što je ovdje slučaj. Zahtjev za postizanjem te ravnoteže izražen je u strukturi čl. 48. st. 1. i čl. 50. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 27/01 i 76/10) pri čemu je izrijekom postavljen još jedan dopunski zahtjev a to je da svako ograničenje vlasništva odnosno vlasničkih prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju a sve sukladno čl. 16. st. 2. Ustava RH. Stoga u svakom pojedinom slučaju mora postojati razuman odnos razmjernosti između sredstava koje se koriste pri oduzimanju ili ograničavanju vlasništva i ciljeva koji se time nastoje postići odnosno miješanje u vlasništvo mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

17. Dakle, potrebno je da prvostupanjski sud provede test razmjernosti polazeći od konkretnog slučaja i to polazeći od tvrdnji tužitelja da prvotuženik nema imovine iz koje bi mogao naplatiti svoje potraživanje, ali i polazeći od navoda prvo i drugotuženika da do tada jedinstvena nekretnina prvotuženika je parcelirana te da je drugotužena na nekretnini koja joj je darovana od prvotuženika 2017. godine prije toga izgradila kuću u kojoj živi sa svojom obitelji, a da razlog zbog čega to darovanje nije učinjeno prije je taj što na nekretnini je bilo upisano puno tereta.

18. Pritom valja reći da iz spisu priležećeg zk uloška proizlazi da na toj nekretnini je bilo puno zabilježbi ovrha kao i upisanih hipoteka, a što je sve brisano do 2017. godine kada je sklopljen ugovor o darovanju pri čemu glede razloga koje navodi drugotužena zbog čega darovanje nije izvršeno prije treba uzeti u obzir odredbu čl. 299. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) kao i odredbu čl. 84. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) koja govori o posljedicama zabilježbe ovrhe.

19. Također, a obzirom na tvrdnje tužitelja da je prvotuženik vlasnik još jedne nekretnine iz koje se ne može namiriti zbog upisanih tereta na toj nekretnini valja reći da se je tužitelj pozvao na izvadak iz zemljišne knjige za tu nekretninu, ali ga nije dostavio, pa ga je potrebno pozvati da dostavi taj zk izvadak za tu nekretninu.

20. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom I, s tim da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazao ovaj sud te na temelju brižljive i savjesne ocjene dokaza donijeti zakonitu odluku.

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 3. listopada 2023. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.