Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-234/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice M. D., OIB: …, iz O., D., koju zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R., protiv tuženika K. D., OIB: …, iz O., kojeg zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica u O., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-51/2021-29 od 19. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-51/2021-29 od 19. listopada 2022. u pobijanom dijelu:

- pod točkom I. izreke,

- pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 885,79 kuna/ 117,57 eura[1] sa zakonskom zateznom tekućom od 24. lipnja 2020. do isplate te iznos od 582,74 kuna/ 77,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. srpnja 2020.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. kolovoza 2020.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. rujna 2020.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. listopada 2020.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. studenoga 2020.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. prosinca 2020.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. siječnja 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. veljače 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. ožujka 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. travnja 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. svibnja 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. lipnja 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. srpnja 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. kolovoza 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. rujna 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. listopada 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. studenoga 2021.

- na iznos od 23,31 kuna/ 3,09 eura počev od 15. prosinca 2021.

- na iznos od 23,31 kn/ 3,09 eura počev od 15. siječnja 2022.

- na iznos od 23,31 kn/ 3,09 eura počev od 15. veljače. 2022.

- na iznos od 23,31 kn/ 3,09 eura počev od 15. ožujka 2022.

- na iznos od 23,31 kn/ 3,09 eura počev od 15. travnja 2022.

- na iznos od 23,31 kn/ 3,09 eura počev od 15. svibnja 2022.

- na iznos od 23,31 kn/ 3,09 eura počev od 15. lipnja 2022.

- na iznos od 23,31 kn/ 3,09 eura počev od 15. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, te

- pod točkom III. izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-51/2021-29 od 19. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti zakonsku zateznu kamatu na 38 mjesečnih iznosa od po 23,31 kunu (u ukupnom iznosu od 885,79 kuna/ 117,57 eura) za razdoblje koje počinje od 15. svibnja 2017. pa do 23. lipnja 2020. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku predati u posjed tužiteljici k.č.br. 2990 upisana u zk.ul. 43, k.o. D., u površini od 607 čhv, slobodnu od osoba, stoke i stvari te mu se nalaže da ukloni jednostavni poljoprivredni objekt-nadstrešnicu za prehranjivanje i sklanjanje stoke, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.468,53 kn/194,90 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečno iznosa, počevši od 15. svibnja 2017., pa do isplate, sve u roku 15 dana.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 19.502,80 kn/ 2.588,47 eura, u roku od 15 dana. Pod točkom IV izreke je odbijena tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.795,00 kn/ 1.167,30 eura.

2. Protiv navedene presude pod točkama I.-III. izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže "ukinuti pobijanu presudu, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz dosudu troškova tuženiku prema Troškovniku privijenih u spisu uz dosudu daljnjih troškova postupka, a podredno predlažemo nadležnom županijskom sudu vratiti cijeli predmet na ponovni postupak".

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica poriče žalbene navode i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu zateznih kamata kao sporednog potraživanja.

5. U odnosu na tuženikov prijedlog sadržaja drugostupanjske presude, valja reći da je drugostupanjski sud ovlašten, u skladu s odredbom čl. 366. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti prvostupanjsku presudu. Dakle, sud drugog stupnja ne može prvostupanjsku presudu istovremeno ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev, a kako to predlaže žalitelj.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao upisane zemljišnoknjižne vlasnice, za predaju u posjed nekretnine k.č.br. 2990 upisane u zk.ul. 43, k.o. D., u površini od 607 čhv te isplata naknade od strane tuženika za uporabu te nekretnine.

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica prijepora – k.č.br. 2990 oranica za lokvom lapat od 607 čhv, zk.ul. 43, k.o. D.,

- da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine,

- da je tuženik na dijelu predmetne nekretnine postavio drvenu nadstrešnicu za blago, odnosno sijeno, sa pripadajućim dvorištem, kao i da je postavio žičanu ogradu kojom je čestica djelomično ograđena,

- da je sudski vještak u svome nalazu i mišljenju procijenio da bi tržišna vrijednost najma predmetnog zemljišta mjesečno iznosila 23,31 kn, odnosno 3,09 eura, a taj nalaz je sud u cijelosti prihvatio.

9. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,

vlasnik ima pravo

38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) je propisano da zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

10. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. U konkretnom slučaju je tužiteljica, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, dokazala obje propisane pretpostavke iz naprijed citirane zakonske odredbe – da je vlasnica predmetne nekretnine te da je tuženik drži u posjedu.

12. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za isplatu naknade za korištenje predmetnog zemljišta, sud prvog stupnja se pogrešno pozvao na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) jer je u ovoj pravnoj stvari valjalo primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. ZVDSP-a.

12.1. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

13. Iz stanja spisa je vidljivo da tuženik Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim dana 12. travnja 2017. od prodavatelja D. R. kupio nekretninu k.č.br. 2994 površine 1 jutro i 198 čhv, što znači da nije kupio nekretninu k.č.br. 2990 k.o. D., iz čega proizlazi kako mu je bilo poznato da nema pravo posjedovati predmetnu nekretninu zbog čega je nepošteni posjednik.

14. Korist koju je tuženik imao od posjedovanja predmetnog zemljišta je iznos zakupnine koju bi trebao plaćati za korištenje tuđeg poljoprivrednog zemljišta, a to je mjesečno iznos od 23,31 kuna, kojeg je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

15. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev s 57.000,00 kn na 28.500,00 kn (smanjila), da za to tuženik nije dao pristanak i što predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva i bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

16. Odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a je izričito propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

17. Dakle, smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe pa za isto nije potreban pristanak tuženika u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a.

18. Na žalbeni navod tuženika kako je tužbeni zahtjev postavljen izričito na ime neplaćene najamnine, čime su te riječi „nestale“ iz pobijane odluke, valja odgovoriti da sud nije vezan uz pravnu osnovu koju je tužitelj naveo (čl. 186. st. 3. ZPP-a) pa okolnost da u izreci prvostupanjske presude nije navedena riječ najamnina nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

19. Prema odredbama čl. 369. st. 4. i 5. ZPP-a tužbeni zahtjev može biti prekoračen na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo ili da je dosuđeno više od onoga što je traženo.

20. U situaciji kada je prvostupanjski sud odlučio o isplati sniženog tužbenog zahtjeva ne može se raditi u prekoračenju tužbenog zahtjeva jer nije dosuđeno više nego što je traženo niti je odlučeno o nečem drugom (odlučeno je o isplati, tj. o onome što je tužiteljica tražila) pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

21. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je u tužbi bilo navedeno da tužiteljica traži zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe pa do isplate, i to bez roka ispunjenja obveze tuženika, odnosno predaje u posjed k.č.br. 2990 k.o. D..

21.1. Iz podataka u spisu je vidljivo da je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom dana 14. veljače 2022., a da je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznosa, počevši od 1. srpnja 2020. pa nadalje, tužiteljica postavila na ročištu dana 17. siječnja 2022., to jest prije zaključenja prethodnog postupka, na način da je zahtijevala isplatu iznosa od ukupno 28.500,00 kuna.

21.2. Na ročištu održanom dana 10. listopada 2022. (list 207-209 spisa) tužiteljica je navela da usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka I. L. tako da tužbenim zahtjevom vezanim za isplatu za korištenje tuđe nekretnine potražuje isplatu iznosa od 1.468,53 kune/ 194,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od po 23,31 kn, počevši od 15. svibnja 2017. pa do isplate.

21.3. Prvostupanjski sud je rješenjem donesenim na tom ročištu dopustio „povišenje tužbenog zahtjeva u smislu utuženog razdoblja imajući u vidu utuženo razdoblje iz tužbe, zatim utuženo razdoblje prema uređenom tužbenom zahtjevu od 17. siječnja 2022. te konačno prema danas uređenom tužbenom zahtjevu, a sve radi svrsishodnosti, odnosno konačnog rješenja odnosa među strankama“.

21.4. Iz sadržaja žalbe tuženika je vidljivo da on pobija prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i III. izreke, dok protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe nije podnio žalbu (u skladu s odredbama čl. 190. st. 9. ZPP-a i 378. st. 2. ZPP-a), slijedom čega su žalbeni navodi tuženika kako je tužiteljica u tužbi zahtijevala zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa pa do isplate, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. To iz razloga je tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka postavila zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamate od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, a u pogledu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 10. listopada 2022. je sud prvog stupnja nepobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe.

22. No, ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata utemeljio na odredbi čl. 1115. ZOO-a.

23. Naime, tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade za koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu, u skladu s odredbom čl. 183. st. 2. ZOO-a.

24. Stoga je valjalo djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke te odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na mjesečne iznose naknade za razdoblje prije podnošenja tužbe 24. lipnja 2020., to jest za razdoblje do 23. lipnja 2020., što čini 38 mjesečnih iznosa od po 23,31 kunu, odnosno ukupno 885,79 kuna/ 117,56 eura te odlučiti kao u točki II izreke ove presude. Za razdoblje nakon podnošenja tužbe, prvostupanjski sud je pravilno dosudio zatezne kamate na pojedinačne iznose za svaki pojedini mjesec kako bi zakupnina dospijevala na naplatu pa je u tom dijelu pobijana presuda potvrđena te je odlučeno kao u točki I izreke.

25. Nadalje, žalitelj ističe da je tužiteljica propustila „postaviti rok za ispunjenje“, čime je sud prekoračio tužbeni zahtjev „i ne postoji niti jedna zakonsku obveza tuženik pošto pobijana odluka ne može biti ovršna isprava“.

25.1. Odredbom čl. 328. st. 1. ZPP-a je propisano da kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojemu je tu činidbu dužna izvršiti.

25.2. Dakle, sud je ovlašten u presudi kojom se stranci nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti rok u situaciji kada je tužitelj propustio naznačiti taj rok. Pored toga, odredba čl. 29. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) propisuje da ako u ovršnoj ispravi iz st. 2. ovog članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.

26. Na kraju, u odnosu na dosuđene troškove postupka, tuženik ističe da je tužba podnesena s naznačenom vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn, a tužbeni zahtjev je glasio na 57.000,00 kn te je na kraju dosuđen iznos manji od 1.500,00 kn, pa je predmet „dostigao primjenu odredbi Zakona o sporovima male vrijednosti, čime je prekoračena i nezakonita odluka o troškovima postupka“.

26.1. Žalitelju prvenstveno treba ukazati na odredbu 459. ZPP-a kojom je propisano da se ne smatraju sporovima male vrijednosti, prema odredbama ove glave, sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i sporovi zbog smetanja posjeda.

26.2. Tuženik je očito izgubio iz vida činjenicu da je predmet spora i predaja u posjed nekretnine, dakle, radi se o sporu o nekretninama, koji se ne može smatrati sporom male vrijednosti.

27. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. st. 2. ZPP-a kao pod točkom II izreke ove presude.

28. S obzirom da tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke zateznim kamatama i to djelomično, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III. izreke).

29. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka IV izreke).

U Zagrebu 3. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.