REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 456/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SR iz [adresa], M. Vrhovca 48, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dario Banić i Tomislav Horački u Karlovcu, protiv tuženika RR vl. ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Julijan Skale, odvjetnik u Karlovcu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R- 1465/21-2 od 13. srpnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. Pr-257/18-25 od 15. ožujka 2021., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđena je nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2018. sklopljenog između tužiteljice i tuženika 16. ožujka 2003. (toč. I.), sudski je raskinut ugovor o radu od 16. ožujka 2003. sklopljen između tužiteljice i tuženika, a kao dan prestanka radnog odnosa određen je 15. ožujka 2021., te su do tog dana tužiteljici priznata sva prava iz radnog odnosa kao da izvanrednog otkaza nije bilo (toč. II.), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete bruto iznos od 27.512,00 kuna sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i III. izreke i u točki IV. izreke kojom je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I.). Preinačena je odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 2.500,00 kuna do iznosa od 9.687,50 kuna na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosa od 7.187,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda drugog stupnja (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 468,75 kuna (toč. III.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku ukinuti.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, a tužiteljica ujedno traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tuženika je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. ožujka 2003. te da je ugovoreno da će obavljati poslove konobara, rad za šankom, održavanje higijene,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2018. tuženik izvanredno otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog dva razloga, pri čemu se kao prvi razlog navodi da je 16. travnja 2018. utvrdio da tužiteljica nije zdravstveno sposobna za obavljanje poslova konobara obzirom je tog dana obavila liječnički pregled u Ordinaciji medicine rada dr. med. Gordane ĆR, specijalistice medicine rada u [adresa], te kao drugi razlog navodi da je saznao istog dana smatrajući prijevarnim postupanje tužiteljice u odnosu na koju tvrdi da je godinama skrivala svoje stvarno zdravstveno stanje koje je čini nesposobnom za obavljanje poslova konobara,

- da je uvidom u liječničku svjedodžbu od 16. travnja 2018. utvrđeno da je, prema nalazu i mišljenju dr. med. ĆR, spec. med. rada i športa iz Ordinacije medicine rada Karlovac tužiteljica nesposobna obavljati poslove konobara,

- da je tužiteljica bila na bolovanju od 17. listopada 2015. do 19. listopada 2015., od 20. siječnja 2017. do 21. siječnja 2017. i u razdoblju od 1. studenog 2017. do 4. travnja 2018.,

- da se tužiteljica od kolovoza 2015. do ožujka 2018. liječila zbog bolova u leđima i zbog toga odrađivala propisane fizikalne terapije,

- da se tužiteljica 17. listopada 2015. obratila liječniku zbog bolova u leđima, koji su se unatrag 1,5 mjeseca intenzivirali, a dan prije pogoršali nakon što je na poslu dizala težak teret,

- da je prema stručno-medicinskoj ocjeni privremene nesposobnosti za rad osiguranika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ocijenjeno da je privremena nesposobnost za rad tužiteljice bila opravdana od 1. studenog 2017. do 4. travnja 2018. zbog problema s kralježnicom i da je radno sposobna s danom 5. travnja 2018.,

- da je tuženik uputio tužiteljicu na godišnji odmor u razdoblju od 5. travnja 2018. do 18. travnja 2018., u kojem razdoblju mora ishoditi važeću sanitarnu iskaznicu i obaviti liječnički pregled u ordinaciji medicine rada dr. ĆR radi ishođenja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova konobara.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da se ugovor o radu ne može izvanredno otkazati zbog zdravstvene nesposobnosti radnika trajnijeg karaktera, već se radniku može dati samo redoviti otkaz, i to osobno uvjetovani.

Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tuženik nije dokazao prijevarno postupanje tužiteljice na način da bi skrivala zdravstveno stanje obzirom je prema stručno-medicinskoj ocjeni HZZO ocijenjeno da je tužiteljica sposobna za rad 5. travnja 2018., te ista nije niti imala drugog izbora nego se javiti tuženiku radi povratka na posao. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da nema prijevarnog postupanja tužiteljice ako je nadležno upravno tijelo odlučilo o tome da je sposobna vratiti se na poslove konobara. Na temelju odredbe čl. 125. ZR određen je raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave, te je dosuđena tužiteljica naknada štete u visini osam propisanih mjesečnih plaća.

10. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima koji se nalaze u spisu.

11. Revident nadalje u reviziji kroz razlog bitne povrede odredaba parničnog postupkazapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenja nižestupanjskih sudova vezanih uz (ne)postojanje prijevarnog postupanja tužiteljice, te daje drugačiju ocjenu od nižestupanjskih sudova.

12. Takvi navodi u kojima revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Sukladno odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u okolnostima konkretnog slučaja nisu bili ispunjeni propisani uvjeti za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

15. Naime, ako radnik zbog svoje zdravstvene nesposobnosti trajnog karaktera ne može i/ili ne smije izvršavati obveze iz ugovornog odnosa s poslodavcem, a razlozi tome ne nalaze se u sferi njegovog skrivljenog postupanja ili ponašanja, isti ne mogu predstavljati opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a niti osobito važnu činjenicu zbog koje bi radni odnos trebao prestati izvanrednim otkazom, već je riječ o razlogu za otkaz koji je izričito naveden u čl. 115. ZR kao razlogu za redoviti otkaz ugovora o radu.

16. Revident nadalje ukazuje na odredbu čl. 24. st. 1. ZR sukladno kojoj je prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir, smatrajući da je tužiteljica postupala prijevarno skrivajući svoje zdravstveno stanje.

17. U situaciji kada se tužiteljica nakon odluke o zdravstvenoj sposobnosti HZZO, kao nadležnog upravnog tijela, kojom je utvrđeno da je radno sposobna, vratila se na posao, onda i po ocjeni ovog suda nema prijevarnog postupanja tužiteljice, unatoč nalazu kasnije izvršenog pregleda u ordinaciji medicine rada.

18. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su usvojivši tužbeni zahtjev utvrdili nezakonitom i nedopuštenom osporavanu odluku, sudski raskinuli ugovor o radu te naložili tuženiku naknaditi štetu tužiteljici, ocijenivši da ne postoje razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

19. Slijedom navedenog kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena to je istu u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

20. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 3. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug