Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-450/2023-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja N. F. iz Ž., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate troškova prijevoza, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 5 Pr-76/18-7 od 5. listopada 2018., dana 3. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 5 Pr-76/18-7 od 5. listopada 2018.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
IV. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime troška revizije iznos od 149,31 eura / 1.125,00 kuna[1] , u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.047,59 eura / 7.893,08 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Odlukom o trošku obvezana je tuženica naknaditi tužitelju iznos od 686,84 eura / 5.175,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 5. listopada 2018. do isplate.
3. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženice protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je trošak odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe, za isplatu troška međumjesnog prijevoza u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. veljače 2014.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je u provedenom postupku utvrdio:
- da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske na dužnosti vojnog policajca sa mjestom službe u Vinkovcima,
- da je tužitelju rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla na relaciji Bošnjaci-Županja i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika P. d.o.o., V., Županja-Vinkovci i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika HŽ P. P. d.o.o.,
- da je tužiteljevo radno vrijeme organizirano kao rad u turnusu,
- da je tužitelj na posao dolazio sve radne dane u mjesecu prema svom rasporedu rada, te nije imao izostanke temeljem kojih ne bi ostvarivao naknadu putnih troškova,
- da kada se sukladno cijeni željezničke mjesečne radničke karte na relaciji Bošnjaci (Županja)-Vinkovci, izvrši obračun na način da se od cijene mjesečne radničke željezničke karte na relaciji Bošnjaci-Županja-Vinkovci i natrag, oduzme iznos koji mu je za taj mjesec isplatila tuženica na ime međumjesnog prijevoza dobije se iznos, koji predstavlja pojedinačni mjesečni iznos razlike međumjesnog prijevoza kako se potražuje uređenim tužbenim zahtjevom.
8. Temeljem gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku ispravno je sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
9. Naime, utuženi iznos od 1.047,59 eura / 7.893,08 kuna utemeljen je na podacima koje je dostavila tuženica u spis, a sam obračun sačinjen je temeljem članka 59. stavak 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08) i članka 59. stavak 5. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 89/12).
10. Prema tumačenju br. 87/59 Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike proizlazi, da službenik koji radi u turnusima i dolazi na posao sve radne dane u mjesecu prema redovnom rasporedu radnog vremena odnosno nije imao izostanke s posla iz razloga navedenih u članku 59. st. 14 Kolektivnog ugovora ima pravo na puni iznos mjesečne naknade troškova prijevoza koji mu pripada sukladno članku 59. Kolektivnog ugovora.
9. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev prihvatio uzimajući kao referentnu vrijednost, temeljem koje je dalje određivao konačnu visinu troška prijevoza, cijenu mjesečnih voznih karata određenih upravnim aktima.
10. U tom smislu je i revizijski sud u odluci poslovnog broja Revr 669/2017 od 20. veljače 2018. (u bitnom reafirmirano i u odluci broj Rev 3694/2019 od 17. rujna 2019.) izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„Iz citiranih odredbi proizlazi da odlučivanje o pravu tužitelja – djelatne vojne osobe na naknadu troškova prijevoza, predstavlja upravnu stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje nadležno tijelo tuženika te tako doneseni pravomoćni i izvršni akt (u konkretnom slučaju rješenje o naknadi troška prijevoza u visini mjesečne cijene karte) obvezuje upravno tijelo koje ga je donijelo.“
11. Stoga je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo određujući naknadu troška prijevoza tužitelja prema cijeni mjesečne vozne karte, uzimajući pritom u obzir pravomoćan, izvršni upravni akt kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla, dakle, pravno obvezujući akt koji kao osnovicu za obračun naknade za prijevoz uzima mjesečnu cijenu karte.
12. Naime, u utuženom razdoblju, a sukladno važećim propisima, i to Pravilniku o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (''Narodne novine'', broj 141/04 i 22/05 – dalje: Pravilnik/04) i Pravilniku o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (''Narodne novine'', broj 131/13 – dalje: Pravilnik/13), tužitelj je ishodio rješenja o priznavanju prava na naknadu troškova prijevoza u za to predviđenom upravnom postupku.
13. Odredbom članka 4. stavak 1. Pravilnika/04, donesenog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02 i 175/03) propisano je da djelatna vojna osoba zahtjev za osiguranje prijevoza na posao i s posla, odnosno naknadu troškova prijevoza, podnosi zapovjedniku samostalne postrojbe odnosno čelniku ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen.
14. Odredbom članka 5. stavak 6. i 7. Pravilnika/04 određeno je da je za djelatnike Ministarstva obrane rješenje ovlašten donijeti čelnik ustrojstvene jedinice u koju je djelatnik raspoređen, a da o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza osoba raspoređenih u Oružane snage odlučuju osobe koje odredi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, dok je odredbom članka 5. stavak 8. Pravilnika/04 određeno da o žalbi na rješenje odlučuje pomoćnik ministra obrane za ljudske sustave.
15. Nadalje, odredbom članka 5. stavak 1. Pravilnika/13, donesenog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13) određeno je da djelatna vojna osoba zahtjev za ostvarivanje prava na prijevoz podnosi čelniku ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane u koju je raspoređen, odnosno nadređenom zapovjedniku bojne, njemu ravne ili više razine.
16. Prema odredbi članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok je odredbom članka 63. stavak 1. Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'', broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08 i 49/11) propisano da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i o prestanku državne službe, upravna stvar.
17. Iz navedenoga proizlazi da odlučivanje o pravu tužitelja-djelatne vojne osobe za naknadu troškova prijevoza, predstavlja upravu stvar o kojoj u upravnom postupku odlučuje nadležno tijelo tuženice, a kako to pravilno cijeni i prvostupanjski sud.
18. Pri tome je za naglasiti kako se prema utvrđenju prvostupanjskog sud nisu ispunile pretpostavke za mogućnost umanjenja rješenjem određene naknade za prijevoz zbog okolnosti predviđenih odredbom članka 2. stavak 5. Pravilnika/04, odnosno odredbom članka 12. stavak 1. Pravilnika/13, dakle, izostanaka tužitelja za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla. Drugi slučajevi kada djelatna vojna osoba ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i posla predstavljaju one situacije u kojima djelatna vojna osoba ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog rasporeda obavljanja službe, a ne i one dane kada je tužitelj sukladno rasporedu poslodavca obavljao službu dežurstva, straže, odnosno kada je radio na terenu (istovjetno stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3694/2019-2 od 17. rujna 2019.).
19. Suprotno žalbenim navodima, rok zastare od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14), pa je u konkretnom slučaju za primijeniti zastarni rok prema novom uređenju, a kojim je vrijeme u kojem zastarijevaju potraživanja iz radnog odnosa povećano, čime se ne radi o potraživanju koje je zastarjelo.
20. Odluka o trošku ispravno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
21. Slijedom iznesenog, žalbu tuženice je valjalo odbiti kao neosnovanu, te prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 457. ZPP-a.
22. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
23. Tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
24. S obzirom na uspjeh tužitelja u revizijskom postupku, istom je obistinjen zatraženi trošak za sastav revizije u smislu Tbr. 10. točka 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
U Splitu 3. listopada 2023.
Sutkinja:
Vedrana Perkušić, v. r.
