REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2399/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice N. A. iz Engleske, L., II. tužiteljice M. N. iz Engleske, L., i III. tužitelja P. O. iz Engleske, L., koje sve zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., protiv I. tuženice S. O. iz Z., i II. tuženika I. O. iz Z., OIB …, kao zakonskog nasljednika pok. M. O. iz Z., koje oboje zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. i p. u Z., radi utvrđenja ostavinske imovine, odlučujući o prijedlogu I.- III. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-886/2022-4 od 7. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-1161/2009-78 od 26. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I. – III. tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog I. – III. tužitelja za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.
Obrazloženje
1. I. – III. tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-886/2022-4 od 7. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P- 1161/2009-78 od 26. srpnja 2022.
2. Odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. I.-III. tužitelji su postavili slijedeća pravna pitanja:
''1. Jesu li sudovi u obvezi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu odlučiti i o ništetnosti ugovora primjenom sada odredbe čl. 327 Zakona o obveznim odnosima od čije valjanosti zavisi odluka ako nije ništetnost ugovora u izreci presude postavljena?
2. Smije li sud propustiti primjenu odredbe čl. 103. i čl. 109 st. 1 Zakona o obveznim odnosima NN ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99) ako je za odluku nužno utvrditi valjanost pravnog posla ostavitelja? (sada odredbi čl. 322 i čl. 327 ZOO)
3. Je li sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka opisanu u čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP ako nije dao razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev?
4. Je li sud dužan prilikom utvrđivanja ostavinske imovine prosuđivati valjanost akta kojim je ostavitelj raspolagao imovinom koja je bila predmet oporučnog raspolaganja?
5. Mora li sud stvar koja je predmet Ugovora o darovanju ostavitelja zaključenog nakon sačinjene oporuke, koji nije sastavljen u propisanoj formi vratiti u ostavinsku imovinu, odnosno može li se takav ugovor smatrati opozivom oporuke u pogledu te stvari?
6. Može li stranka snositi štetne posljedice ukoliko sud nakon što tužitelj uredi tužbeni zahtjev računati VPS prema prvotno određenom VPS ili je dužan određivati troškove prema uređenom tužbenom zahtjevu jer je evidentno da je omaškom umjesto kuna bio odredio protuvrijednost EUR-a?''.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4.1. To stoga jer razlozi na koje tužitelji ukazuju (presuda Vrhovnog suda RH Revx- 1125/2013 od 25. veljače 2014. godine i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1065/13 od 26. ožujka 2013.) ne odgovaraju postavljenim pitanjima s obzirom da se u tim odlukama postupak vodio radi isplate u situaciji kada su stranke sklopile ugovor o zajmu predmet kojeg je bila inozemna valuta pa je takav pravni posao ništavan. Suprotno shvaćanju predlagatelja u tim odlukama nije zauzeto pravno shvaćanje da se u izreci tužbenog zahtjeva mora odlučiti o ništetnosti ugovora iako tužbeni zahtjev nije glasio na ništetnost.
4.2. Također niti ostali razlozi na koje tužitelji ukazuju (odluka Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-384/2017 od 11. veljače 2019., odluka ovoga suda poslovni broj Rev 995/2004 od 04. listopada 2005., te odluke Ustavnog suda RH- U-III-1261/2014 od 28. rujna 2016. te U -III-891/2006 od 2. prosinca 2009.) ne odgovaraju postavljenim pitanjima, jer je u tim odlukama utvrđena ništetnost ugovora o darovanju bez prave predaje. Ujedno je potrebno napomenuti da su sudovi odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan zaključili da tužitelji nisu dokazali da I. tuženici i prednici II. tuženika predmetne nekretnine nisu predane u posjed, imajući u vidu iskaze svjedoka te čl. IV. Ugovora o darovanju nekretnina od 4. rujna 2003. da daroprimatelji stupaju u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja.
5. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st.1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.
6. Predlagatelji smatraju da im je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. u vezi s čl.
3. Ustava Republike Hrvatske.
7. Takve navode predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da su im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena navedena temeljna ljudska prava. Stoga je u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb 3. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
