Poslovni broj: Usž-3629/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. T. iz K., koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J.&J., R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (ranije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba N. d.d., R., koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i partneri j.t.d., R., Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, R., Općine K., K., koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu G. M., L. P. i I. B., R., M.H.I. A. d.o.o., R., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. K. i mr.sc. A. K., R., i D. B. d.o.o., K., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe Općine K. protiv presude Upravnog Suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI-77/2019-28 od 9. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI- 77/2019-28 od 9. srpnja 2021.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-642-01/15-01/405, URBROJ: 514- 05-02-01-02-18-02 od 26. studenog 2018. godine.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

IV. Nalaže se tužiteljici da u roku od 60 dana od primitka ove presude plati trošak spora zainteresiranim osobama i to N. d.d. OIB: …u iznosu od 1.659,04 EUR/12.500,00 kn te Općini K. OIB.: … i M.H.I. A. d.o.o. OIB: …. svakoj u iznosu od po 1.244,28 EUR/9.375,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-642-01/15-01/405, URBROJ: 514-05-02- 01-02-18-02 od 26. studenog 2018. (točka I. izreke), poništena točka 2. izreke djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u P.-g. županiji, Službe za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/97-01/2103, URBROJ: 2170-04-02/1-15-66 od 17. veljače 2015. (točka II. izreke), kao obveznik naknade utvrđena zainteresirana osoba Općina K. koja će s tužiteljicom sporazumno odrediti vrstu, oblik i visinu naknade ili će to odrediti redovni sud na zahtjev tužiteljice (točka III. izreke), naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak spora i odbijen zahtjev zainteresiranih osoba N. d.d., Općine K. i M.H.I. A. d.o.o. za naknadu troškova spora (točke IV. i V. izreke).

2. Rješenjem tuženika, po žalbi zainteresirane osobe N. d.d. R., poništeno je prvostupanjsko djelomično rješenje od 17. veljače 2015. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu te na ponovno postupanje. Tim rješenjem je u točki 1. izreke utvrđeno da je tužiteljica ovlaštenica naknade za građevinsko zemljište nekadašnje oznake kč. 328 pašnjak od 388 m[2] , kč. 325 pašnjak od 82 m , kč. 365 šuma od 590 m[2] i kč. 367 pašnjak od 322 m , sve ranije upisane u zk.ul 809 k.o. K. - S.. B.. Točkom 2. izreke odlučeno je da će se oblik i vrsta naknade odrediti naknadno kada se utvrde sve potrebne činjenice, a točkom 3. izreke da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv pobijane presude žalbu je podnijela zainteresirana osoba, Općina K. (dalje: žaliteljica), iz svih zakonom propisanih razloga. U razlozima žalbe drži pogrešnim zaključak prvostupanjskog upravnog suda da predmetno zemljište nije privedeno namjeni jer je žaliteljica izvršila pripremu za gradnju u vidu detaljnog plana uređenja i geodetskih podloga i izvođenjem komunalne instalacije i cjevovoda, kao i donošenjem odgovarajuće prostorno-planske dokumentacije. Sve te činjenice nisu utvrđene nalazom vještaka, koji se nije očitovao o izgrađenim komunalnim i telekomunikacijskim instalacijama i o objektima individualne i zajedničke infrastrukture na gospodarskom i tehnološkom području koje uključuje sporne nekretnine koje su sastavni dio gospodarskog kompleksa, odnosno prostorne cjeline. Nalazom vještaka nije utvrđeno kada je navedena infrastruktura izgrađena u smislu privođenja zemljišta namjeni, odnosno je li isto izgrađeno prije ili nakon donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi), a što je važno radi određivanja obveznika naknade. Upućuje na odredbu članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi, prema kojoj se pod zemljištem privedenim namjeni ne smatra samo ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu, već i ono zemljište na kojem je općina/grad izvršila pripremu za gradnju, kao što je to u ovom slučaju učinila žaliteljica. Pogrešno je, stoga, utvrđenje suda da nekretnine nisu bile privedene nikakvoj namjeni, a pogotovo ne namjeni radi koje je provedena deposedacija. Na predmetnom zemljištu su bili izvedeni pripremni radovi, kako to proizlazi iz očitovanja komunalnog vodovodnog društva kojim se potvrđuje da na predmetnom području postoji vodovodni ogranak, dok glede ostalih komunalnih organizacija (Energo, HEP i dr.) po tom pitanju u nalazu vještaka nema nikakvog očitovanja. Osporava odluku suda da je obveznik naknade i da će sa tužiteljicom sporazumno odrediti vrstu, oblik i visinu naknade, odnosno da će to odrediti redovni sud na zahtjev tužiteljice jer je takva odluka suprotna odredbama Zakona o naknadi. Naime, ako je sud meritorno odlučio o obvezniku naknade, tada je također trebao odlučiti i o visini naknade koja pripada prijašnjem vlasniku i u tom smislu provesti potrebne dokaze ili predmet vratiti na postupanje upravnom tijelu. Nametanje obveze žaliteljici da sa tužiteljicom u pogledu naknade zaključi nagodbu, odnosno upućivanje tužiteljice da to svoje pravo ostvari u nekom drugom postupku pred redovnim sudom koji za to uopće nije nadležan, je nezakonito i nije u skladu sa odredbama Zakona o naknadi, koji propisuje postupak i tijela ovlaštena za odlučivanje u takvim postupcima. Naknada za oduzetu imovinu može se riješiti jedino pred nadležnim upravnim tijelom ili upravnim sudom pa je nejasno zašto sud nije meritorno odlučio i po pitanju naknade, odnosno u tu svrhu spis vratio prvostupanjskom tijelu jer je pobijanom odlukom, mimo zakonite procedure, žaliteljicu stavio u neravnopravan položaj i izložio mogućim novim postupcima i nepotrebnim parničnim troškovima. Slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar, podredno predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u sporu i prepušta odluku o žalbi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

5. Tužiteljica, u odgovoru na žalbu, drži pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi nisu bile privedene namjeni, kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, na koji stranke u postupku nisu imale primjedbi. Međutim, kako u konkretnom slučaju nije moguća naturalna restitucija zbog promjene prvotnog oblika predmetnih nekretnina, tužiteljica ima pravo na tržišnu naknadu kao protuvrijednost za predmetna zemljišta, obveznik koje je žaliteljica, Općina K.. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Ostale zainteresirane osobe nisu dostavile odgovore na žalbu.

7. Žalba je osnovana.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da, u konkretnom slučaju, nije moguć naturalni povrat oduzetog zemljišta iz razloga što je to zemljište promijenilo svoj prvotni oblik, slijedom čega tužiteljica ima pravo na tržišnu naknadu kao protuvrijednost za oduzeto zemljište umjesto naknade koja bi joj se imala odrediti prema odredbama Zakona o naknadi.

9. Navedeno obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda ovaj Sud ne prihvaća jer nema temelja u odredbama Zakona o naknadi, koje su u konkretnom slučaju pogrešno primijenjene.

10. Ovaj Sud nalazi pravilnom odluku tuženika, kojom je poništeno prvostupanjsko djelomično rješenje od 17. veljače 2015. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, ali iz razloga koji se nastavno navode u ovoj drugostupanjskoj presudi.

11. Naime, ovaj Sud ne može prihvatiti stajalište tuženika da u postupku nije pravilno utvrđeno je li predmetno zemljište privedeno namjeni do donošenja Zakona o naknadi.

12. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su sporne nekretnine prenijete u društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, br. 52/58.) i, rješenjem Komisije za uzimanje iz posjeda i za davanje na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu Skupština Općine R., broj: UP/I-03/3-690/1-84 od 26. prosinca 1984., oduzete iz posjeda i date na korištenje Općini R. radi proširenja poslovne djelatnosti INA rafinerija nafte R..

13. Predmetno prvostupanjsko djelomično rješenje doneseno je nakon što je, u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Us-10506/2007-5 od 16. veljače 2011., tuženik poništio ranije prvostupanjsko rješenje od 22. veljače 2005., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za povrat u vlasništvo predmetnih nekretnina. U navedenoj presudi Sud je dao jasnu uputu da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi da li je do donošenja Zakona o naknadi, dakle do 11. listopada 1996. na predmetnom zemljištu izvršena priprema zemljišta za izgradnju za namjenu određenu planom koji je bio na snazi u trenutku donošenja Zakona, s obzirom da zemljište nikada nije privedeno namjeni zbog koje je oduzeto iz posjeda prednika tužiteljice.

14. U ponovnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vještaka Z. K., dipl. ing. građ., iz ožujka 2014., kojim je, pored ostalog, utvrđeno da je za područje na kojem se nalaze predmetne nekretnine na dan 11. listopada 1996. bio na snazi Provedbeni urbanistički plan dijela industrijske zone u Kostreni („Službene novine“, broj: 4/91.), za koji je u dokumentaciji Općine K. vještak pronašao podatak da je nepoznatog datuma prestao važiti, slijedom čega zaključuje da za područje na kojem se nalaze predmetna zemljišta na dan 11. listopada 1996. nije postojao odgovarajući prostorni plan na temelju kojeg bi se eventualno mogla započeti priprema, opremanje ili izgradnja objekata. Kako za predmetno područje nije postojao odgovarajući prostorni plan, to se legalna priprema na predmetnim zemljištima nije mogla obaviti, a iz istog razloga na tim zemljištima na dan 11. listopada 1996. nisu mogle biti legalno izgrađene komunalne i telekomunikacijske instalacije te objekti i uređaji individualne i zajedničke potrošnje. Podneskom od 23. svibnja 2014. vještak se dodatno očitovao da je glede komunalne opremljenosti predmetnog zemljišta utvrđeno da je do 11. listopada 1996. bio izgrađen vodovodni ogranak za potrebe vodoopskrbe naselja Š., a ne za potrebe industrijske zone, dok od ostalih komunalnih organizacija nije dobio nikakve odgovore vezane za eventualnu izgrađenost njihovih instalacija na predmetnom zemljištu do 11. listopada 1996. godine.

15. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da predmetno zemljište nije privedeno namjeni u smislu odredbe članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi, a što ima za posljedicu da je u konkretnom slučaju ispunjen uvjet za naturalni povrat istog.

16. Ovo i neovisno o činjenici što je naknadno, nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, žaliteljica dalje raspolagala predmetnim neizgrađenim građevinskim zemljištem, na kojem su novi vlasnici, prema njihovim izjavama, izgradili (pristupili gradnji/ishođenju građevinskih dozvola) opisane poslovne prostore. Naime, time što je žaliteljica (Općina K.) raspolagala (prodala) predmetno zemljište nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, postupila je protivno članku 359. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/15. - pročišćeni

druga prava koja tekst, 94/19. – ispravak), prema kojoj odredbi su pravo vlasništva i se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji.

17. Slijedom izloženog, a kako iz spisa predmeta proizlazi da se zahtjev tužiteljice odnosi na neizgrađeno građevinsko zemljište, u odnosu na koje je u postupku pravilno utvrđeno da nije privedeno namjeni do donošenja Zakona o naknadi, te da s tim zemljištem Općina K. nije dalje raspolagala do stupanja na snagu toga Zakona, to, po ocjeni ovog Suda, činjenica naknadne gradnje/raspolaganja nakon stupanja na snagu odnosno donošenja Zakona o naknadi, nije zapreka za naturalni povrat opisanog zemljišta.

18. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je potvrditi rješenje tuženika kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, s tim da je nastavno u postupku prvostupanjsko tijelo dužno postupiti po pravnim shvaćanjima i primjedbama iznesenima u ovoj presudi.

19. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, to je, temeljem članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 20/10., 143/12., 12/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora.

20. Iz istoga razloga i temeljem iste zakonske odredbe, tužiteljica je dužna naknaditi trošak spora zainteresiranim osobama N. d.d. (trošak odgovora na tužbu i pristup na tri ročišta), žaliteljici (odgovor na tužbu i pristup na dva ročišta) i M.H.I. A. d.o.o. (odgovor na tužbu i pristup na dva ročišta), koji troškovi spora su zatraženi sukladno Tbr. 23., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.)

21. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6.

ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.