Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 19 Kž-210/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. S., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 16 K-160/2021-10 od 17. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba optuženog K. S. te se preinačuje pobijana presuda te se izriče:
Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08)
optuženi K. S. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa se optužbe
da bi:
dana 15. lipnja 2016. godine, u Š. i O., po prethodnom dogovoru i zajednički sa za sada nepoznatom muškom osobom, prvotno došli u dom ošt. D. H. te joj ponudili na prodaju mobitele, što je ista odbila, te im tom prilikom rekla da nema primanja, da teško živi i da si sama mora kupovati lijekove, jer je psihijatrijski bolesnik, u nakani da dođe do vrijednih mobitela, koristeći stanje neimaštine i psihičko stanje ošt. D. H.,iako svjestan da D. H. nije u mogućnosti uredno podmirivati dospjele račune, istoj predložio da će joj dati 1.500,00 kuna, a da ona za uzvrat u svoje ime sklopi ugovore o pretplatničkom odnosu sa različitim teleoperaterima, a dobivene mobitele na ime sklopljenih ugovora preda njima, navodeći joj kako račune koje bude primala treba baciti u otpad, na što je ista pristala, a potom istu vozilom odvezao u O., gdje je ona u njihovoj nazočnosti prvo u poslovnici T. u TC P. podnijela zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, kojom prilikom je djelatniku navedene poslovnice neistinito predočila da će uredno podmirivati mjesečne račune pretplate koji trebaju stizati na njezinu adresu prebivališta, pa kada je djelatnik u to povjerovao i s njom zaključio pretplatnički odnos, temeljem kojeg joj je predan mobitel "Huawei Honor 7 DS F.Silver" IMEI broja 867898028784535 vrijedan 3.299,00 kuna/ 837,85 eura[1] i uređaj "Sony PS4 500 GB+PES 216" serijski broj 100000010043627 po cijeni od 1,00 kuna/0,13 eura jednokratno + 200,00 kuna/26,54 eura na 24 mjeseca, koje mobitele je odmah u poslovnici T. preuzeo od nje i zadržao za sebe, nakon čega su istu odvezli na prodajno mjesto V. c. O. 1., gdje je D. H. podnijela dva zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, kojom prilikom je djelatniku navedene poslovnice neistinito predočila da će uredno podmirivati mjesečne račune pretplate koji trebaju stizati na njezinu adresu prebivališta, pa kada je djelatnik u to povjerovao i s njom zaključio pretplatnički odnos i temeljem istih joj predao dva mobilna uređaja i to "iPhone SE 16 GB" IMEI broja 355439077794734 i "iPhone SE 16 GB" IMEI broja 355438078383653, koji mobiteli su ukupno vrijedni 6.240,00 kuna/828,19 eura, za koje su prije samog preuzimanja trgovcu predali ukupan iznos od 398,00 kuna/52,82 eura, a potom iste uzeli i zadržali za sebe, a potom D. H. odvezli do prodajnog mjesta T.-c", gdje je ista podnijela jedan zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, kojom prilikom je djelatniku navedene poslovnice neistinito predočila da će uredno podmirivati mjesečne račune pretplate koji trebaju stizati na njezinu mjestu adresu prebivališta, pa kada je djelatnik u to povjerovao i s njom zaključio pretplatnički odnos, te s njom sklopio pretplatnički ugovor o korištenju SIM kartice serijskog broja 893859909160505003, temeljem kojeg su odmah u poslovnici preuzeli i zadržali za sebe mobitel "Samsung Galaxy S6 32 GB black" IMEI broja 357011079381238, vrijedan 2.340,00 kuna/310,57 eura, nakon čega su ošt. D. H. od strane teleoperatera dostavljeni računi na ime pretplatničkog odnosa i preuzetih uređaja, u ukupnom iznosu od 12.376,00 kuna oštetivši time D. H. za naznačeni iznos novca,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru - opisano u čl. 236. st. 1. KZ/11.
Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećena D. H. se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi K. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud pogrešno naveo brojeve „Narodnih novina“ 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. jer se radi o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za počinitelja) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude te mu je na temelju istog zakonskog propisa izrečena (ispravno bi trebalo stajati da je optuženik „osuđen“) kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, s time da je na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena (ispravno bi trebalo stajati da je optuženiku „izrečena“) uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. KZ/11 (ispravno bi trebalo stajati: čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11) optuženi K. S. dužan je popraviti štetu počinjenu kaznenim djelom tako da oštećenoj D. H. isplati iznos od 12.376,00 kn / 1642,58 eura u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude, pri čemu je na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozoren da ako u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši posebnu obvezu da će (ispravno bi trebalo stajati: „može“) sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne.
1.2. Na temelju čl. 145. st. 1. i 2. t. 6. ZKP/08 (sud prvog stupnja je propustio navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi K. S. je obvezan na plaćanje troška postupka na ime sudskog paušala u iznosu od 500,00 kn / 66,36 eura u roku od osam dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude je optuženi K. S. putem branitelja V. P., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom županijskom sudu da pobijanu presudu ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da je preinači na način da optuženika oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-244/2023 od 30. ožujka 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba je osnovana.
6. U pravu je optuženik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pobijanom presudom na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon iz razloga što inkriminiranim djelom nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela prijevare, mada ovu tvrdnju u nastavku obrazloženja sadržajno posebno ne elaborira niti pojašnjava. Riječ je, dakle, o pukoj žalbenoj konstataciji, ali je ona točna.
6.1. Naime, bitni element koji tvori biće kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11 jest da žrtva obmanom bude navedena da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Prema tome da bi se moglo govoriti o ostvarenju bića kaznenog djela prijevare iz naprijed naznačene zakonske odredbe žrtvino ponašanje mora biti takvo da uslijed prijevarnog postupanja počinitelja sebi ili drugome nanese imovinsku štetu, a ona nastaje kada dođe do umanjenja nečije imovine (obična šteta) ili do sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist).
6.2. Kada se suštinski analizira činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela za koje se tereti optuženi K. S., prema ocjeni ovoga žalbenog suda, dolazi se do zaključka da u njemu nedostaje ovaj bitni segment kaznenog djela prijevare. Naime, na kraju činjeničnog supstrata se navodi: „(...) nakon čega su ošt. D. H. od strane teleoperatera dostavljeni računi na ime pretplatničkog odnosa i preuzetih uređaja, u ukupnom iznosu od 12.376,00 kuna oštetivši time D. H. za naznačeni iznos novca“. Iz takve deskripcije djela ne proizlazi da je imenovana oštećenica uslijed opisanog prijevarnog postupanja optuženika pretrpjela kakvu imovinsku štetu u smislu naprijed navedene njene definicije. Time što je u činjeničnoj osnovi predmetne inkriminacije naznačeno da su oštećenici od strane teleoperatera dostavljeni računi s osnova pretplatničkog odnosa i preuzetih uređaja samo po sebi ne znači da je za nju nastupila kakva stvarna imovinska šteta u smislu umanjenja njene imovine zbog poduzetih radnji u zabludi. Postoji mogućnost da je ona i nastupila, ali to je onda trebalo i opisati u činjeničnom supstratu djela.
7. Slijedom iznijetih razloga sud prvog stupnja je prihvatio žalbu optuženika zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu jer je zaključio da djelo za koje se optužuje, kako je ono činjenično opisano, po zakonu nije kazneno djelo, budući da u njemu nisu naznačena sva konstitutivna obilježja kaznenog djela prijevare koje mu se stavlja na teret. Stoga je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 pobijana presuda preinačena na način preciziran u izreci ove presude.
U Varaždinu 3. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Vlasta Patrčević Marušić, v.r.
