1                               Gž R-5/2024-2

 

 

 

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                               Gž R-5/2024-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Tonija Šantića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz D., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Općine D., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Ž., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 16. studenoga 2023. godine broj Pr-29/2022-35, u sjednici održanoj dana 6. veljače 2024. godine

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 16. studenoga 2023. godine broj Pr-29/2022-35 u dijelu:

 

- navedenom pod točkom I  izreke iste, tako što se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 6.470,24 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od 28. lipnja 2021. godine do isplate i naknade imovinske štete u iznosu od 1.350,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od dana 15. studenoga 2023. godine do isplate, odbija kao neosnovan, te

 

- u odluci o parničnom trošku (točka II izreke i dio odluke iz točke III izreke kojim je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška) tako što se tužiteljici nalaže da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.555,33 EUR.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati novčani iznos od 6.470,24 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od 28. lipnja 2021. godine do isplate, i, na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, iznos od 1.350,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od dana 15. studenoga 2023. godine (točka I izreke), te je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.389,01 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od 15. studenoga 2023. godine (točka II izreke). Ujedno je u preostalom dijelu - preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.493,13 EUR, odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, te zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 3.263,32 EUR, te je odbijen u cijelosti zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.368,70 EUR (točka III izreke).

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik, po punomoćniku, osporavajući je

u dosuđujućem dijelu i odluci o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 52/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz dosudu tuženiku pripadajućih parničnih troškova, podredno, da se ista u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Predmet spora ove parnice je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i

imovinske štete, pretrpljene u štetnom događaju od 24. kolovoza 2018. godine kada se, obavljajući radne zadatke na uređenju (čišćenju) groblja u D., spotakla i pala, pri čemu je zadobila tjelesne ozljede  slijedom kojih je pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu.

              6. U provedenom postupku među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, a niti da je u opisanom štetnom događaju tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

              7. Bilo je sporno, s obzirom na prigovor tuženika, pitanje zastare predmetnog potraživanja tužiteljice, koje pitanje je sporno i u ovom stadiju parnice.

              8. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom, na temelju ocjene u postupku izvedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr I. L., kojeg je u cijelosti prihvatio, utvrdio da je tužiteljica dana 24. kolovoza 2018. godine, prilikom uređenja javne površine na mjesnom groblju u D., nepravilno stala na lijevu nogu i pala, pri čemu je zadobila višestruki prijelom kostiju zgloba lijeve noge, s dislokacijom ulomaka, slijedom kojih povreda je izvršena hitna operacijska stabilizacija namještanjem prijelomnih ulomaka, koji su učvršćeni neutralizacijskom pločicom i vijcima na lisnoj kosti te s 2 Kirschnerove žice na goljeničnoj kosti, da je tužiteljica otpuštena na kućno liječenje 30. kolovoza 2018. s preporukom za mirovanje i hod sa štakama bez opterećenja operirane noge, nakon čega je dolazila na kontrolne preglede i provela fizikalnu terapiju, te da je, prema nalazu liječničkog vještaka, kojem stranke nisu prigovarale, liječenje tužiteljice završeno dana 4. travnja 2019. godine, po obavljenoj fizikalnoj terapiji i po posljednjem pregledu traumatologa.

              8.1. Nadalje, prvostupanjski sud je, na temelju činjenica da se štetni događaj u kojem je tužiteljica zadobila ozljede dogodio 24. kolovoza 2018. godine, da je liječenje tužiteljice završeno 4. travnja 2019. godine i da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 8. travnja 2022. godine, pozivom na odredbu članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151722 i 64/23, dalje: ZR) koja propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, zaključio da do podnošenja tužbe u ovom sporu, nije nastupila zastara predmetne tražbine tužiteljice. To uz odlučno pravno stajalište da je riječ o potraživanjima iz radnog odnosa zbog čega da ZR predstavlja lex specialis, i ima prednost u primjeni pred odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), a kako je istim propisan samo objektivni rok zastare od pet godina, da u konkretnom slučaju do zastare nije došlo (točke 35. do 38. obrazloženja presude). Zbog toga je tuženikov prigovor ocijenio neosnovanim.

9. Međutim, s pravom tuženik prigovara takvoj ocjeni prvostupanjskog suda jer je ista, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, pogrešna.

9.1. Naime, prvostupanjskom sudu valja ukazati da predmetna potraživanja tužiteljice ne predstavljaju potraživanja iz radnog odnosa tužiteljice i tuženika (ne proizlaze iz sklopljenog ugovora o radu), već su ista proizišla iz izvanugovornog odnosa stranaka, nastalog u času kad je tužiteljica na radu pretrpjela štetu za koju odgovara tuženik, kao poslodavac iste.

9.2. Za taj slučaj odredbom članka 111. stavka 1. ZR propisano je:

„Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava“.

9.2.1. Prema tome, o tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i o prigovoru zastare istaknutom po tuženiku protiv istoga, valja odlučiti primjenom odredbi ZOO.

9.3. Odredbama članka 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (stavak 1.) i da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina (stavak 2.).

9.4. A kako je u konkretnom slučaju tužiteljica za ukupnost štete pretrpljene u predmetnom štetnom događaju saznala najkasnije u trenutku kada je liječenje iste zbog zadobivenih povreda bilo završeno – dana 4. travnja 2019. godine, a tužbu u ovom predmetu podnijela dana 8. travnja 2022. godine, dakle, po proteku roka od 3 godine od saznanja za štetnika i opseg štete, to je prije podnošenja tužbe nastupila zastara predmetnog potraživanja tužiteljice, i prestalo pravo tužiteljice da zahtijeva ispunjenje istoga (članak 214. ZOO), na što tuženik s pravom upire u žalbi.

10. Kraj naprijed opisanog stanja stvari valjalo je, prihvaćanjem žalbe tuženika, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari preinačiti i, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti (članak 373. točka 3. ZPP).

              11. Konačno, budući da je uslijed preinake prvostupanjske presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, valjalo je, na temelju članka 166. stavka 2. ZPP, prvostupanjsku presudu preinačiti i u pobijanom dijelu odluke o parničnom trošku, i  tuženiku, koji je u parnici uspio u cijelosti, s temelja odredbe članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP, dosuditi opravdane troškove koje je u parnici imao za sastav odgovora na tužbu, sastav jednog podneska, te za tri zastupanja na ročištima po odvjetniku (popisane u troškovniku na listu 176. spisa), za koje tuženiku, prema odredbama Tbr 8. i Tbr 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), pripada ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 15,00 kuna, iznosi 7.500,00 kuna, koji iznos, uvećan za 25 % PDV, daje ukupno 9.375,00 kuna, a taj iznos, primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje, propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22), odgovara iznosu od 1.244,27 EUR. Istome, s obzirom da je tuženik sa žalbom uspio, valja dodati u žalbi popisani trošak žalbenog postupka od 311,06 EUR, i tuženiku dosuditi ukupni trošak od 1.555,33 EUR.

12. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

13. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu ostaje neizmijenjena.

 

U Šibeniku, 6. veljače 2024. godine

 

 

                                                                                        PREDSJEDNICA  VIJEĆA

 

                                                                                                  Maja Skorić v.r.