REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ps-6/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Š. M. iz V., O. …,

kojeg zastupa punomoćnica M. F. M. iz Z., protiv tuženika-protutužitelja A. Ž. iz V., O. …, kojeg zastupa punomoćnica S. B. odvjetnica u R.,

radi iseljenja i naknade štete te radi sklapanja ugovora o najmu stana, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2023. u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnica, na ročištu radi objave dana 3. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev iz točke I koji glasi:

"Nalaže se tuženom A. Ž. iseliti iz kuće na adresi u V., sagrađene na čes. zgr. 834/1 upisane u Z.U. 1207 K.O. V., a koja se

sastoji od konobe, prve i druge etaže i istu predati tužitelju Š. M.

slobodnu od osoba i stvari."

II Prihvaća se tužbeni zahtjev iz točke II u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. Ž. iz V., O.

…, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju Š. M. iz V.,

O. …, iznos od 59.459,82 eur/448.000,00 kn sa zakonskom

zateznom kamatom koja na mjesečne iznose od 265,45 eur/2.000,00 kn teče od 1. listopada 2002. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, dok od 1. siječnja 2023. do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena",

dok se u više zatraženom dijelu glavnice za iznos od 2.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Zamjenjuje se ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom slijedećeg sadržaja:

Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom

Članak 1.

Najmodavac Š. M. iz V., O.: … daje

najmoprimcu A. Ž. iz V., O.: … u

najam stan u V., anagrafske oznake V., koji ima površinu od 58 m2, a sastoji se od 3 sobe, kuhinje i WC-a, te sa

drugim pripadajućim dijelovima i uređajima zgrade, kao i pripadajućim dvorištem,

koja je zgrada označena kao k.č.br.zgr. 834/1 kuća stojna i dvor upisana u z.k.ul. 1207 K.O. V.. Članak 2.

1. Najmoprimac se obvezuje plaćati najmodavcu zaštićenu najamninu u iznosu od

kn, a koja zaštićena najamnina je obračunata u skladu s

odredbama članak 7. Zakona o najmu stanova.

2. Zaštićenu najamninu najmoprimac je dužan plaćati na račun najmodavca najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec.

3. Najmodavac je dužan, bez odgađanja, preporučenom poštom, obavijestiti najmoprimca o promjeni podataka za uplatu najamnine, a najkasnije u roku od 3

dana od dana promjene podataka, jer u protivnom najmoprimac neće biti odgovoran ukoliko se uplata najamnine nije mogla izvršiti zbog navedenog propusta

najmodavca.

4. Pored zaštićene najamnine, najmoprimac je dužan plaćati i sve režijske troškove izravno dobavljačima usluga prema ispostavljenim računima u rokovima dospijeća istih, kao i do sada.

Članak 3.

1. Najmoprimac je dužan upotrebljavati stan kao dobar domaćin, odnosno upotrebljavati stan i sve zajedničke prostorije i uređaje zgrade, zajedničko dvorište sa zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade, bez ograničenja, sukladno namjeni.

2. Troškove redovite uporabe stana snosi najmoprimac.

3. Troškove investicijskog održavanja, odnosno nužnih troškova u stanu i zajedničkih dijelova zgrade, padaju na teret najmodavca.

Članak 4.

1. Najmoprimac se u trenutku sklapanja ovog ugovora nalazi u posjedu stana iz čl. 1 ovog Ugovora.

2. Najmoprimac se može koristi stanom samo za stanovanje.

Članak 5.

1. Ovaj ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.

2.Najmodavac može otkazati ovaj ugovor samo pod uvjetima propisanim Zakonom o najmu stanova. Članak 6.

Ovaj ugovor će se upisati u zemljišnoj knjizi kod Općinskog suda u Splitu,

ZK odjel S. na nekretnini oznake k.č.br zgr. 834/1 upisane u z.k.ul. 1207 K.O. V., bez ikakvog daljnjeg pitanja i/ili odobrenja.

Članak 7.

Na prava i obveze ugovornih strana koja nisu uređena ovim ugovorom primjenjivati će se odredbe Zakona o najmu stanova.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati parnični trošak, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a,

tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere koji glasi:

"Zabranjuje se tuženom A. Ž. svako stvarno pravno raspolaganje nekretninom u V., sagrađene na čes. zgr. 834/1 upisane u

ZU. 1207 K.O V., a koja se sastoji od konobe, prve i druge etaže i to bilo u vidu otuđenja, opterećenja, iznajmljivanja i slično.

Ukoliko tuženi postupi protivno zabrani i nalogu po ovoj privremenoj mjeri, sud će mu izreći kaznu u iznosu od 10.000,00kn.

Ova privremena mjera stupa na snagu odmah danom donošenja i ostaje na snazi sve do pravomoćnog okončanja ovog spora."

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.222,88 eur/24.282,80 kn.

Obrazloženje

1. Dana 19. srpnja 2022. tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) ustao je protiv tuženika-protutužitelja (dalje tuženik) tužbom radi iseljenja iz kuće u V., sagrađene na čest. zgr. 834/1 Z.U. 1207 K.O. V. i njezine predaje u

slobodan posjed tužitelju te radi isplate iznosa od 2.000,00 kn mjesečno, od podnošenja tužbe do predaje nekretnine. Navodi kako je vlasnik označene nekretnine koju je bivša M. Z V. dala na korištenje tuženikovom ocu R. Ž.

temeljem Ugovora o korištenju stana od 17. studenog 1966. i kako za to nije bilo uporišta jer je nekretnina bila u privatnom, a ne u društvenom vlasništvu. Dodaje kako su tuženik i njegov sada pok. otac odbili zahtjev za predajom nekretnine pozivajući se na stanarsko pravo R. Ž., a na kraju navodi kako je zbog nemogućnosti korištenja nekretnine trpio štetu zbog izmakle dobiti u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Istodobno je postavio prijedlog radi određivanja privremene mjere kojom se tuženiku zabranjuje raspolaganje predmetnom nekretninom, dok je podneskom od 13. svibnja 2021. precizirao zahtjev postavljen radi isplate novčanog iznosa.

2. U svom odgovoru na ročištu održanom 16. travnja 2003. tuženik se usprotivio tužbi bez navođenja posebnih razloga. Podneskom od 8. siječnja 2015. ustao je protutužbenim zahtjevom postavljenim radi sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a taj zahtjev konačno je postavio podneskom od 5. srpnja 2021. na način koji je sadržajno istovjetan točki II izreke presude.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom rješenja o nasljeđivanju br. O-234/98 od 29. siječnja 1999, br.O-235/98 od 29. siječnja 1999. i br. O-2359/02 od 18. prosinca 2002., vlasničkih listova od 10. rujna 1999., od 11. veljače 2003. od 27. travnja 2021., od 2. i 23. srpnja 2021., od 18. veljače 1997., povijesnog vlasničkog lista od 26. svibnja 2003., Ugovora o korištenju stana od 17. studenog 1966., dopisa

G. V. od 9. kolovoza i 27. svibnja 1994., povijesnog katastarskog izvatka,

uvjerenja U. za katastar S., I. V. od 28. svibnja 2003.,13. srpnja 2006. i 17. veljače 1997., pregledom spisa ovog suda br. IIP-1345/99, zahtjeva za kupnju stana od 13. svibnja 1994., zahtjeva za sklapanje Ugovora o kupnji stana od

11. ožujka 1997. te za sklapanje Ugovora o najmu stanu od 2. svibnja 1997., potvrdnice D. umirovljenika V. od 20. srpnja 1999., uvjerenja o prebivalištu od

16. svibnja 2002., obavijesti PU, I. V. od 1. prosinca 2003., i uvjerenja od 5. veljače 1997., rješenja ovog suda IIP-1945/98 od 13. rujna 2008. i rješenja Županijskog suda u Splitu br.Gž-2182/03 od 15. listopada 2004., presuda ovog suda br. IIP-1081/07 od 19. ožujka 2010. i br. Pst-1214/11 od 16. prosinca 2011., rješenja G. V. od 3. ožujka 2004. i potvrde od 21. studenog 1996.,

presude ovog suda br. P-5816/18 od 5. travnja 2019. i presude Županijskog suda u Splitu Gž-1227/19 od 17. prosinca 2020., rješenja ovog suda br. Z-4786/2021 od 24. veljače 2021., presude zbog izostanka br. IIP-1052/00 od 1. lipnja 2001., sudskih zapisnika br. IIP-1128/02 od 5. rujna 2003. i br. Pst-936/14 od 30. rujna 2015., dopisa O. za narodnu imovinu i O. od 23. svibnja 1946., rješenja K. S. u

V. br. 42/46 od 31. svibnja 1946., rješenja N.O. O. V. od 15. srpnja 1959., suglasnosti stanara od 18. svibnja 1994., uredovne potvrde br: S.I.-38/97 od 24. veljače 1997., uvjerenja U. za obranu V. od 28. siječnja 1997., Izvatka iz katastra zemljišta od 18. travnja 1994., punomoći iz 1997., domovnica od 14. siječnja 1997. i 2. prosinca 1992., rješenja SO V. 10. veljače 1966., sa zapisnikom o bodovanju stana od 17. prosinca 1959., dopisa " G." od 5. siječnja 1976. i potvrde od 6. svibnja 2021., potvrde grada V. od 5. svibnja 2021., uplatnica za komunalnu naknadu, obavijesti G. V. od 9. travnja 1999., Obavijesti G. V. o zaštićenoj najamnini od 16. srpnja 2021., ovjerovljenih izjava od 9. i 30. ožujka i 4. travnja 1998. te 30. listopada 2006., zapisnika Općinskog suda u Zagrebu od 12. studenog 1998., očevidom održanim na licu mjesta 10. rujna 2021. uz sudjelovanja sudske vještakinje za graditeljstvo J. M. i pregledom njezinog vještva

od 7. siječnja 2022. s prilozima, pregledom obavijesti PU, I. V. o mjesečnoj najamnini od 17. studenog 2021. te saslušanjem tužitelja i tuženika.

4. Presudom i rješenjem broj Ps-14/2021 od 23. lipnja 2022. odbijeni su tužbeni i protutužbeni zahtjev te prijedlog radi određivanja privremene mjere, a strankama naloženo snositi svoj parnični trošak.

5. Rješenjem broj 9 Gž-3516/2022 od 10. siječnja 2023. Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

6. Pored već gore nabrojenih, sud je u daljnjem tijeku postupka izveo dokaz pregledom zahtjeva za predaju u vlasništvo i na korištenje od 17. svibnja 1994., podataka PP V. o prijavi boravka od 2. svibnja 2002., dopisa od 23. lipnja 1999., evidencije MUP od 23. svibnja 2023. te saslušanjem svjedoka N. R., J. A., J. P., N. D. i T. T..

7. Podneskom od 23. svibnja 2023. tuženik je preinačio protutužbu i pored postojećeg zahtjeva zatražio od tužitelja isplatu iznosa od 25.000,00 eur sa zateznom kamatom s osnova ulaganja u nekretninu, a na ročištu održanom 28.

kolovoza 2023. nije dopuštena preinaka, jer se radi o povećanju tužbenog zahtjeva u sporu koji datira od 2002. i zahtjeva hitnost u postupanju, stoga je prethodnih dvadesetak godina mogao biti postavljen do ročišta održanog 6. srpnja 2021. kada je sud odlučio o dokaznim prijedlozima stranaka i zaključio prethodni postupak, ali su tom prilikom očitom greškom kod pisanja ispuštene riječi o zaključenju.

8. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok su protutužbeni zahtjev i prijedlog radi određivanja privremene mjere neosnovani.

10. Među strankama je po tužbi kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu zahtijevati iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine i njezinu predaju u slobodan posjed te pravo na isplatu novčanog iznosa s osnova izmakle koristi, odnosno ima li tuženik pravo na posjed nekretnine, dok je po protutužbi valjalo utvrditi ima li tuženik pravo zahtijevati od tužitelja sklapanje ugovora o najmu spornog stana sa zaštićenom najamninom.

11. Odredbom iz članka 161. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju te stvari u posjed, a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje, kako to propisuje odredba iz čl. 163. st. 1. ZV.

12. Odredbom iz članka 1089. st. 1 Zakona o obveznim odnosima( NN br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), propisano je kako oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i naknadu izmakle koristi, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

13. Pregledom vlasničkog lista od 27. travnja 2021., razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zgr. 834/1, kuća stojna i dvor, Z.U. 1207 K.O. V. upisana kao suvlasništvo tužitelja za 2/3 dijela i treće osobe C. M. pok. M. za

1/3 dijela.

14. Pregledom povijesnog vlasničkog lista od 26. svibnja 2003., razvidno je kako je predmetna nekretnina od 1909. bila upisana kao suvlasnička zajednica malodobnih C., J. i M. O., svi pok. M., za po 1/3 dijela, a tužitelj

se kao suvlasnik za 2/3 dijela upisao temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-234/98 i O-235/98 od 29. siječnja 1999., po provedenim ostavinskim postupcima iza J. i M. O..

15. Pregledom presude zbog izostanka ovog suda br. IIP-1052/00 od 1. lipnja 2001. razvidno je kako je tužitelj u odnosu na tuženike Ž., N., J. i F.

M., utvrđen zakonskim nasljednikom C. F. O. i stjecatelj

njegovih 1/3 dijela predmetne nekretnine, a označeni tuženici u svojim su ovjerovljenim izjavama od 9. i 30. ožujka te 4. travnja 1998. (listovi 238-243 spisa) potvrdili kako su zakonski nasljednici braće i sestre O. te kako njihova ostavina pripada isključivo tužitelju. Zakonski nasljednik B. B. svoju je nasljednu izjavu o prihvaćanju nasljedstva i ustupu u korist tužitelja dao pred Općinskim sudom u Zagrebu, kako proizlazi iz zapisnika br. XV R2-2418/98 od 12 . studenog 1998.

16. U skladu s iznesenim, sud smatra kako je tužitelj, kao upisani vlasnik 2/3 dijela te presumirani vlasnik preostalih 1/3 dijela upisanog na ime C. O.,

aktivno legitimiran zahtijevati od tuženika iseljenje i predaju nekretnine u slobodan posjed, a s tim u vezi ovlašten i zahtijevati isplatu novčanog iznosa s osnova izmakle koristi.

17. Pregledom Ugovora o korištenju stana od 17. studenog 1966. (dalje Ugovor) razvidno je kako je tadašnja MZV, na temelju akta

Stambenog organa tadašnje S.O.V., dala na korištenje R. Ž.

pok. A., stan u zgradi u V., površine 58 m2, bez

označavanja osoba koji bi bili članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok iz potvrde G. V. od 21. studenog 1996. proizlazi kako je Ž. redovito podmirivao obvezu plaćanja dužne stanarine.

18. Pregledom evidencije MUP poslova o prebivalištima

osoba i rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-2359/02 od 18. prosinca 2002., razvidno je kako je R. Ž. od …. do smrti ….

imao prijavljeno prebivalište u V., … (među strankama

nesporno stare anagrafske oznake …), a naslijedio ga je za

cijelo tuženik A. Ž. koji je od 1. travnja 1948. do 8. srpnja 1991. imao prijavljeno prebivalište u gradu T., R. C. G., a od 8. srpnja 1991.

prijavljenog prebivališta na adresi predmetnog stana u V..

19. Pregledom potvrdnice D. umirovljenika V. od 20. srpnja 1999. (dalje

D.) razvidno je kako je R. Ž. koristio usluge ove ustanove od 7. srpnja do

30. rujna 1997., a od 11. prosinca 1998. koristio je neprekidno, dok iz podneska od 23. lipnja 1999. proizlazi kako je tužitelj predložio G. V. otkaz Ugovora od 17. studenog 1966., jer je R. Ž. prestao koristiti ovdje sporni stan u ulici …

20. Prilikom očevida održanog na licu mjesta u V. 10. rujna 2021. uz sudjelovanje sudske vještakinje za graditeljstvo J. M. pregledan je

prostor u zgradi anagrafske oznake … i tom prilikom utvrđeno

kako je u prizemlju položen stan u kojem se zatiče hodnik, spavaća soba i kuhinja s pripadajućim ograđenim balkonom na čijem je dijelu zahod. Unutarnjim drvenim stubištem pristupa se na gornju etažu na kojoj su dvije spavaće sobe, a iz jedne od njih može se pristupiti na tavan drvenim ljestvama. Ispod etaže prizemlja je konoba koji nije pregledana, jer po izričitim navodima tužitelja ova prostorija nije bila predmet Ugovora iz 1966. unatoč činjenici da je obuhvaćena predmetnim tužbenim zahtjevom.

21. U svom nalazu od 7. siječnja 2022. sudska vještakinja je utvrdila kako se zgrada sastoji od etaža suterena, prizemlja, prvog kata i tavana, a dvoetažni stan položen je na prizemlju i prvom katu. Iz priloženih skica ovih etaža proizlazi kako su u prizemlju hodnik površine 5,60 m2, soba površine 12.40 m2, kuhinja površine 17.30 m2 i balkon površine 3,35 m2, na čijem je dijelu zahod površine 1,20 m2, što daje ukupnu površinu prizemlja 38,65 m2. Na katu su dvije sobe površine 17,10 m2, odnosno 14,80 m2 i stubište površine 3,25 m2, tako da je ova etaža ukupne površine 35,15 m2. Dakle, ukupna površina ovog dvoetažnog stana iznosi 73,80 m2, a vještakinja dodaje kako je stan u užoj gradskoj jezgri, u ulici paralelnoj s rivom i oko 30 m udaljenosti od mora, tako da je na vrlo dobroj lokaciji za iznajmljivanje uz napomenu kako stan u sadašnjem stanju nije pogodan za iznajmljivanje. Uzimajući u obzir prosječnu cijenu mjesečnog najma u iznosu od 30,88 kn/m2, mišljenja je kako visina mjesečnog najma za predmetni stan iznosi 2.450,00 kn. Na vještakinjin nalaz stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi ovo vještvo na stručan način osporile ili ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojnog i objektivnog.

22. Cijeneći izneseno, sud smatra kako je tuženikovom ocu R. Ž.

dodijeljen upravo opisani dvoetažni stan, a nesklad njegove gore označene površine u odnosu na onu iz Ugovora nema značaja u ovoj pravnoj stvari, jer je očito kako je dodijeljena površina od 58 m2 označena proizvoljno, a u svakom slučaju pogrešno. Naime, ukupna površina stana po vještakinji znatno je veća od one iz Ugovora, dok je površina svake od etaža znatno manja, a sud prihvaća vještački nalaz jer je izrađen na temelju detaljnog pregleda i mjerenja, uz napomenu kako u spisu nema valjanog dokaza iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da je obitelj Ž. koristila samo dio ove nekretnine, odnosno dijelila je s trećim osobama. U svakom slučaju, Ugovor se odnosio na stan u prizemlju i prvom katu, dok preostali dijelovi zgrade, odnosno prostori konobe i tavana nisu bili predmet dodjele R. Ž., koji ih je očito koristio bez suglasnosti vlasnika ili lokalne vlasti koja mu je dodijelila nekretninu.

23. Na okolnost korištenja stana iskazivali su svjedoci N. R., J.

A., J. P., N. D. i T. T., kojima je poznato da je u

zgradi u V., 7 živio R. Ž., a nemaju saznanja da bi

ovu nekretninu dijelom koristile i treće osobe. Također im je poznato kako je tuženikov otac bio smješten u D. za umirovljenike i povremeno obilazio kuću, a u odnosu na tuženika navode kako se vratio u V. neposredno prije početka

Domovinskog rata i doselio u predmetnu nekretninu koju i danas koristi povremeno. Svjedoci se nisu mogli na kronološki točan način izjasniti kada je R. Ž.

smješten u D., što je i razumljivo, jer nisu imali razloga o tome voditi brigu, kao što iz istog razloga nisu mogli sa sigurnošću iskazivati u kojoj je mjeri tuženik koristio predmetni stan prethodnih godina. Tako svjedok R. navodi kako je tuženik godinama u izvanbračnoj vezi sa svjedokinjom T. kod koje se kuha i jede, a pretpostavlja da prespava u spornoj nekretnini, dok svjedok D. tvrdi isto u pogledu noćenja u spornom stambenom prostoru koji nije uvjetan, a ne zna gdje se tuženik hrani i obavlja ostale potrebe. Svjedok P. spominje kako je tuženik po povratku na otok živio u spornoj kući, a nakon nekog vremena se nastanio u kući svjedokinje T., koja u svom iskazu tvrdi kako tuženik ponekad prenoći u spornoj

kući, tako da ponekad i ona bude s njim, a ponekad noće u njezinom stanu u kojem se hrani, jer predmetni stambeni prostor nije uvjetan. Svjedokinja A. tvrdi kako tuženika nakon povratka na otok redovito viđa prilikom ulazaka i izlazaka iz kuće svjedokinje T. ispred koje parkira i vozilo, stoga zaključuje kako žive u njezinom stanu, a nema saznanja da bi predmetnu nekretninu koristio za stanovanje te dodaje kako je ona već duže vrijeme zapuštena. Na temelju iznesenih iskaza jasno je kako je tuženik u izvanbračnoj zajednici s T. T. ili barem s njom u bliskoj vezi, tako da živi u svjedokinjinoj kući, dok u obližnju spornu pristupa po potrebi, jer nije uvjetna za stanovanje. Naime, stambeni prostor godinama je zapušten, što je sud utvrdio prilikom očevida i pregleda nekretnine, a sudska vještakinja potvrdila u svom nalazu. S tim u vezi, sasvim je logično da tuženik koristi konobu i da povremeno obilazi stan te da ga susjedi viđaju tim prilikama, ali uzimajući u obzir iznesene okolnosti o stanju nekretnine, navodi R. i D. kako prenoći u predmetnom stanu nisu logični ni uvjerljivi. Tako R. svoje tvrdnje temelji na pretpostavkama jer vidi tuženika kako noću ide u kuću, a ne spominje kako povremeno prespava u stanu izvanbračne supruge T., o čemu govori svjedokinja u svom iskazu. Osim toga, navodi kako je tuženik živio s roditeljima u spornoj kući u vrijeme sklapanja braka i rođenja djece, iako je tuženik živio izvan otoka, a prema evidenciji MUP od …. do …. bio prijavljenog prebivališta u

T.. Svjedok D. također navodi kako tuženik prenoći u svojoj kući, međutim ne zna gdje se hrani i obavlja ostale neophodne potrebe. Doista je nelogično da je ovom svjedoku poznato gdje Ž. noći i da je kuća neprimjerena za stanovanje, a ne

zna da se tuženik hrani kod svjedokinje T. s kojom je očito u dugogodišnjoj vezi,

o čemu govore ostali svjedoci, a potvrđuje i svjedokinja. U svakom slučaju, iskazi R. i D. dijelom su proturječni, a svakako nisu u potpunom skladu s ostalim okolnostima, a prije svega zapuštenim stanjem predmetne nekretnine pa tako ni sa iskazima svjedoka A. i P., kojima se poklanja vjera u cijelosti.

Naime, sasvim je logično i očekivano da se tuženik nakon povratka na otok prvo vrijeme smjestio kod oca u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu, a da je nakon nekog vremena preselio k osobi s kojom je stupio u vezu, kako to navode ovi svjedoci i da je povremeno obilazio spornu kuću, odnosno koristio po potrebi konobu, tako da se predmetni stan postupno zapuštao. Nasuprot tome, neživotno je da bi tuženik gotovo svaku večer prenoćio u spornom stanu u situaciji kada je ova nekretnina već dugo vremena neuvjetna za stanovanje, a u njezinoj blizini položen je stan T. T. u kojem se hrani, provodi veći dio vremena i zadovoljava osnovne fiziološke potrebe. Uzimajući u obzir svaki pojedini iskaz i cijeneći ih u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, ali i povezanosti s ostalim odlučnim činjenicama, sud smatra kako je tuženik u posjedu kuće koju često obilazi, kako konobu koristi na način uobičajen za takve prostore, ali stambeni prostor ne koristi za redovito stanovanje.

24. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako je tuženikov otac R. Ž. u skladu s odredbom iz članka 2. stavka 1. Zakona o stambenim odnosima (SL SFRJ br. 11/66 i 32/68, dalje ZSO/66), stekao status nositelja stanarskog prava

na predmetnom stanu, odnosno pravo trajno ga i nesmetano koristiti pod uvjetima iz tog zakona, jer se u njega uselio na osnovu ugovora o korištenju stana, koji je po tada važećim propisima predstavljao valjanu osnovu za useljenje. S tim u vezi, Ž. je u skladu s odredbom iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje ZNS), danom stupanja na snagu tog zakona stekao prava i obveze najmoprimca i to najmoprimca koji je u obvezi plaćati zaštićenu najamninu, kako propisuje odredba iz čl. 8. Međutim, iz potvrdnice od 20. srpnja 1999. jasno proizlazi kako je R. Ž. koristio usluge D. od …

do …., a u ovu ustanovu smješten je barem od 11. prosinca 1998., uz napomenu kako je potvrdnica u skladu s navodima svjedoka kada spominju da je tuženikov otac smješten u D. i da je povremeno posjećivao spornu kuću. Kod takvog stanja stvari valjalo je uzeti u obzir odredbu iz čl. 99. st. 1. ZSO po kojoj se stanaru može otkazati stanarsko pravo kad on i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju, prestanu koristiti stan neprekidno duže od 6 mjeseci, kao i odredbu iz st. 3. prema kojoj će se smatrati da stan nije korišten neprekidno i kada stanar samo povremeno navraća u njega. U tom smjeru je i odredba iz čl. 19. st. 1. toč. 5. ZNS prema kojoj najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste tom nekretninom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu, a osobito kada ga ne koriste za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene. Sud dopušta da je R. Ž. nakon smještaja u D. barem 1998. povremeno posjećivao kuću u V. i to

u skladu sa svojim mogućnostima, ali je u ovom slučaju od odlučnog je značaja kako je do smrti 31. svibnja 2002. godinama, a u svakom slučaju znatno duže od 6 mjeseci, prestao neprekidno koristiti dodijeljenu mu nekretninu, stoga je prestalo i njegovo pravo najmoprimca.

25. Što se tiče tuženika, već je ranije navedeno kako u trenutku očevog useljenja u stan 1966. nije bio evidentiran kao član njegovog obiteljskog domaćinstva, jer je imao prebivalište u T. u C. G.. Prema kazivanjima svjedoka doselio se u spornu kuću nakon povratka na otok neposredno prije Domovinskog rata, odnosno početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, a svakako od 8. srpnja 1991., kada je prijavljen na adresi u V.. Dakle,

dvije godine prije stupanja na snagu ZNS živio je s ocem u zajedničkom domaćinstvu, stoga je stekao status člana obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca i pravo na korištenje nekretnine, jer su se ostvarile pretpostavke propisane odredbom iz čl. 67. st. 1. ZSO prema kojoj članovi obiteljskog domaćinstava stanara imaju pravo koristiti taj stan uz njega, ali i nakon njegove smrti, kako propisuje odredba iz čl. 12. st. 1. tog zakona. Međutim, na temelju već iznesenih utvrđenja jasno je kako je u međuvremenu prestao i njegov status u odnosu na spornu nekretninu, jer ju je godinama prestao neprekidno koristiti za stanovanje, tako da je koristi je tek povremeno. Ovaj zaključak temelji se prije svega na kazivanjima svjedoka koji spominju kako tuženik uglavnom ili veći dio vremena provodi u stanu T. T., što potvrđuje i svjedokinja u svom iskazu, uz obrazloženje kako stan tuženika nije uvjetan za stanovanje. Osim toga, prilikom očevida je pregledana predmetna nekretnina i utvrđena njezina višegodišnja zapuštenost i neuvjetnost, što je zaključila i vještakinja za graditeljstvo u svom nalazu. Dakle, sud ne dvoji kako tuženik uredno podmiruje sve troškove nekretnine, kako je često obilazi, a konobu koristi po potrebi, međutim, radi se o povremenom korištenju koje u skladu s citiranim zakonskim odredbama predstavlja prestanak korisničkih ovlaštenja.

26. U skladu s iznesenim, jasno proizlazi kako tuženik nema pravo na posjed dvoetažnog stana položenog na prizemlju i prvom katu zgrade u V., prema citiranoj odredbi iz čl. 163. st. 1. ZV, a pogotovo nema pravo u

odnosu na konobu i tavan. Naime, te prostorije zgrade nisu bile predmet Ugovora iz 1966., što znači da nisu ni bile dodijeljene na korištenje R. Ž., već ih je tuženikov otac sve vrijeme koristio samoinicijativno i bez valjane zakonske osnove. Kako u spisu nema suglasnosti bivših ili sadašnjeg vlasnika za korištenjem nekretnine, nedvojbeno je kako tuženiku ne pripada pravo na posjed zgrade položene na čes. zgr. 834/1 upisane u ZU. 1207 K.O V., radi čega je tužiteljev zahtjev, postavljen na iseljenje i predaju posjeda, prihvaćen na način kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

27. Odluka o dijelu tužbenog zahtjeva postavljenog radi isplate novčanog iznosa s osnova naknade štete zbog izmakle dobiti u vremenu od rujna 2002. do travnja 2022. temelji se na iznesenom činjeničnom stanju, ali i na ostalim dokazima priloženim spisu. Dakle, pored već iznesenog utvrđenja neosnovanog posjeda tuženika, svakako je valjalo cijeniti kako izmakla korist predstavlja dobitak kojem se netko nada prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Kako je već ranije navedeno, tuženik je postao nepošteni posjednik zgrade barem od podnošenja tužbe, jer je u tom trenutku znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed. Nadalje je valjalo cijeniti kako se objekt nalazi u užoj gradskoj jezgri, u ulici paralelnoj s rivom i oko 30 m udaljenosti od mora, kako su u njegovoj blizini gradske službe, poštanski ured, ambulanta opće medicine, tako da je na vrlo dobroj lokaciji za iznajmljivanje, o čemu se očitovala i vještakinja. U svakom slučaju, radi se o nekretnini koju je tužitelj mogao lako iznajmiti ne samo u tijeku turističke sezone, već i ostalim dijelovima godine, stoga se doista radi o dobiti koju je prema objektivnom stanju stvari mogao realno očekivati. Na okolnost visine najamnine pregledana je obavijest PU, I. V. od

28. studenog 2003., prema kojoj minimalna cijena najma za područje predmetne zgrade iznosi 45,00 kn po 1 m2 korisne površine za cijelu kalendarsku godinu. Uzimajući u obzir kako prema nalazu vještakinje M. predmetna zgrada (bez konobe) ima 79,34 m2 korisne površine, radilo bi se o mjesečnoj najamnini u iznosu od 3.570,00 kn (79.34 m2 x 45,00 kn) uz napomenu kako vještakinja njezinu vrijednost procjenjuje u iznosu od 2.450,00 kn. Iz druge obavijesti PU,

I. V. od 17. studenog 2021. razvidno je kako najamnine za nekretnine na istoj lokaciji iznose od 1.000,00 kn (za stan u obiteljskoj kući površine 40 m2) do 2.000,00 kn za stan u stambenoj zgradi površine 57 m2. Dakle, radi se o stanovima znatno manje površine od ovdje spornog dvoetažnog, a kada se njemu pridoda i prostor konobe, jasno je kako su iznesene vrijednosti najamnina objektivne. Pod pretpostavkom da je bio u slobodnom posjedu objekta u cijelosti, tužitelj je nakon uređenja njegovih prostorija i dovođenja u primjereno i funkcionalno stanje, mogao realno ostvarivati dobit od mjesečne najamnine u iznosu od 2.000,00 kn. Kako je tuženik sve vrijeme bio u posjedu čitave nekretnine, zbog čega je tužitelju onemogućena realna očekivana dobit, ostvarile su se pretpostavke propisane citiranom odredbom iz čl. 1089. st. ZOO.

28. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prihvaćen je tužiteljev zahtjev za naknadom štete radi izmakle dobiti, a postavljen radi isplate iznosa od 59.459,82 eur/448.000,00 kn (rujan 2002.-travanj 2021., odnosno 224 mjeseca x 2.000,00 kn), dok je u više zatraženom dijelu glavnice u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne najamnine u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 1. ZOO, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

29. Uzimajući u obzir sve prethodno izneseno, nema nikakvog zakonskog uporišta za protutužbeni zahtjev koji je tuženik postavio radi sklapanja ugovora o najmu stana s tužiteljem, jer mu ne pripada status zaštićenog najmoprimca, niti je tužitelj u obvezi s njim sklopiti takav pravni posao. Osim toga, presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom povrijedila bi tužiteljevo vlasničko pravo na posjed stvari, kao jedno od temeljnih ustavnih prava, radi čega je tuženikov zahtjev odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u točki III izreke presude.

30. U odnosu na prijedlog radi određivanja privremene mjere za navesti je kako je prema iznesenim odlukama tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ali nije dostavio dokaze koji bi jasno ukazivali na potrebu određivanja predložene mjere, odnosno učinio vjerojatnim da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine te da mu je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak prijeteće nenadoknadive štete, kako to propisuju odredbe iz čl. 346. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), tako da je taj prijedlog odbijen kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

31. S obzirom na ishod spora, odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), jer tužitelj nije uspio samo u razmjernom neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Priznat mu je trošak zastupanja po ranijoj punomoćnici i to sastava obrazloženih podnesaka od 23. srpnja i 7. ožujka 2022. te zastupanja na ročištu održanom na licu mjesta 10. rujna 2021. u vrijednosti od 500 bodova za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT). Zbroj od 1500 bodova valjalo je umnožiti sa 15,00 kn po bodu u skladu s čl. 1. Izmjene OT (NN broj 126/22) od 24. listopada 2022., što daje iznos od 22.500,00 kn, a njega uvećati za 25% PDV, trošak sudske pristojbe tužbe i privremene mjere u iznosu od 2.160,00 kn te izlaska suda na lice mjesta i graditeljskog vještačenja u iznosu od 3.372,00 kn, što daje osnovan i potreban trošak tužitelja u iznosu od 33.657,00 kn.

32. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo naknaditi trošak protivne stranke u skladu sa zahtjevom tužitelja postavljenim u podnesku od 29. ožujka 2022. i to radi isplate 3.222,88 eur/24.282,80 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke rješenja. Iznose novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

Split, 3. listopada 2022.

S u d a c

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tuženika-protutužitelja