REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 170/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja K. L. iz D. B., OIB ..., II. tužitelja D. Š. iz Z., OIB ... i III. tužitelja I. P. iz S., OIB ..., koje zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-713/2021-2 od 31. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2511/19-22 od 2. veljače 2021., na sjednici 3. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Revizija I., II. i III. tužitelja se odbija.
II. Zahtjev tuženika za naknadom troškova u povodu revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. srpnja 2019. svakom od tužitelja, za vraćanje na rad, za naknadom plaće te naknadom troškova postupka.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi osnovanosti navoda revizije i predlaže je odbiti. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.
4. Revizija nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to izvanrednog otkaza, uz zahtjeve vezane za vraćanje na rad te naknadu plaće.
6. Zbog toga je revizija dopuštena. Prema odredbi čl. 382.a st.1. alineja prva ZPP, stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o kojem sporu je ovdje riječ.
7. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8.1. Osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevima tužitelja od odlučnog značaja te ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revidenti pozivaju, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi cijene tužbeni zahtjev svakog od tužitelja neosnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati.
8.2. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, prema čl. 220. st. 2. ZPP. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a što ovdje nije slučaj.
9. Navodi kojima revidenti dovode u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova i ocjenu dokaza u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima oni iznose svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza, koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP), ti navodi se ne uzimaju u razmatranje.
10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik imao opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljima iz razloga što:
- su II. i III. tužitelji 10. srpnja 2019. oko 2:00 sata u noći zatečeni u izvlačenju goriva iz službenog vozila registarske oznake ZG ...;
- je taj događaj bio povod ispitivanju tko je upravljao vozilom unazad par mjeseci, tko je bio u vozilu, koliko je vozilo stvarno radilo, koliku je kilometražu prolazilo i koji je posao u tom periodu obavljen te koliko je za to stvarno bilo potrebno goriva, a što je tuženik utvrdio praćenjem kretanja preko sustava GPS, simulacijom kretanja i obavljanja posla vozilom na način kako se to uobičajeno radi (odlazak na pumpu, vožnja cestom, rad na održavanju, čišćenje vozila) te uvidom u radne naloge i izdatnice s benzinske crpke,
- je ustanovljeno da je u tom periodu vozilom većinom upravljao I. tužitelj, da je on bio taj koji je utakao gorivo te da je utvrđeno da za obavljeni rad nije bilo potrebno svakodnevno točenje benzina u količini od prosječno 61,5l već da je dovoljna količina goriva iznosila 31,41 l s uključenim svim pogonskim motorima,
- da je I. tužitelj imao registriran obrt za prijevoz putnika naziva Klon, a za osnivanje kojeg nije imao suglasnost tuženika.
11. Stoga polazeći od nesporne činjenice da su II. i III. tužitelji zatečeni u činu izvlačenja goriva iz vozila i utvrđenja da je I. tuženik prečesto utakao novu količinu goriva, nižestupanjski sudovi zaključuju da je time poslodavac oštećen i da je posljedično došlo do gubitka povjerenja poslodavca prema tužiteljima pri čemu da njihovo postupanje predstavlja grubo kršenje radne obveze i predstavlja opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednim otkazima ugovora o radu tužiteljima.
12. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
13. Prema odredbi čl. 116. st. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17., dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
14. Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda pravilno je zaključeno da postoji opisana osobita teška povreda zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć u odnosu na svakog od tužitelja. Svi suprotni revizijski prigovori, pa tako i prigovor da opisane okolnosti upućuju na to da su radnici trebali biti opomenuti prije redovitog otkazivanja ugovor o radu, ne utječu na pravilnost odluke. Oštećenje poslodavčeve imovine u znatnoj mjeri, kontinuirano i namjerno, neupitno predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
15. Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za taj otkaz, otkaz poslodavca je dopušten, to je osnovano odbijen zahtjev pojedinog tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i daljnji zahtjevi koji svoju osnovu imaju u nedopuštenosti otkaza.
16. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju I., II. i III. tužitelja na presudu kao neosnovanu.
17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi postupka u povodu revizije. Ta odluka je donesena na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, a primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer odgovor na reviziju nije trošak potreban za vođenje spora.
Zagreb, 3. listopada 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
