REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1799/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik S. P., odvjetnik u ZOU P., G., V., K., I. i F. M., Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/20- 01/307, URBROJ: 513-04-23-4 od 15. ožujka 2023.

II. Utvrđuje se da je 1. siječnja 2022. nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze doprinosa za 2014. godinu (doprinos za mirovinsko osiguranje, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za zaštitu zdravlja na radu, doprinos za zapošljavanje) te se postupak utvrđivanja obveze doprinosa obustavlja.

III. Nalaže se poreznom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude iz poreznih evidencija otpiše dug za koji je utvrđena zastara.

IV. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: …, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 621,88 eur/4.685,55 kn[1] sa zateznim kamatama, koje ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-411-10/20-01/307, URBROJ: 513-04-23-4 od 15. ožujka 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave C., KLASA: UP/I-411-01/2015-02/02477, URBROJ: 513-07-24-02-2015-01 od 23. studenoga 2015., kojim se tužitelju kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva, utvrđuje za 2014. godinu, s početkom od 1. travnja 2014., obveza doprinosa (doprinos za mirovinsko osiguranje, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za zaštitu zdravlja na radu, doprinos za zapošljavanje) prema mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa od 7.941,00 kn.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako je u žalbi ukazao na bitne povrede postupka, kao i na to da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nisu proveli nikakav prethodni postupak u kojem bi tužitelja utvrdili obveznikom plaćanja doprinosa, pa da shodno tome nedostaje pravni osnov po kojem je prvostupanjsko tijelo moglo utvrditi visinu doprinosa te naložiti njihovo plaćanje. Obrazlaže kako u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nisu postojala izvršna rješenja HZZO-a i HZMO-a koja bi utvrđivala status osiguranika, jer su takva rješenja donesena tek 2020. godine, a rješenje HZZO-a od 4. prosinca 2020. je poništeno rješenjem Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Tužitelj tvrdi da se tuženik o većini žalbenih navoda uopće nije očitovao, ni iznoseći svoj stav, niti iznoseći razloge prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje zašto takve razloge smatra osnovanima, a razlozi donošenja rješenja tuženika su proturječni stanju spisa, čime je povrijeđeno tužiteljevo ustavno pravo na žalbu.

2.1. Tužitelj ukazuje da je prije donošenja drugostupanjskog rješenja nastupila apsolutna zastara prava na utvrđenje. Poziva se na odredbe čl. 229., 233. i 93. Zakona o doprinosima te čl. 108. st. 1. i 2. OPZ-a i zaključuje da su doprinosi za razdoblje od ožujka do zaključno studenoga 2014. godine dospjeli u 2014. godini, a za prosinac 2014. u 2015. godini, pa je zastara prava na utvrđenje počela teći 1. siječnja 2015., odnosno 1. siječnja 2016. i nastupila je 1. siječnja 2021., odnosno 1. siječnja 2022. Budući da je pobijano rješenje tuženika doneseno 15. ožujka 2023., ističe da je tuženik povrijedio odredbe čl. 109. st. 3. i 4. OPZ-a, jer je trebao utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da riješi spor bez rasprave te odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. u vezi članka 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS), s obzirom da tuženik predlaže riješiti spor bez rasprave, tužitelj u tužbi ne traži održavanje rasprave niti predlaže izvođenje drugih dokaza osim uvida u spis, a sud je na temelju uvida u spis utvrdio da je prigovor zastare osnovan.

7. Tuženik u osporenom rješenju u bitnome navodi kako je spisu predmeta priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-140-10/20-02/03390415192, URBROJ: 341-25-11/2-20-102623 od 18. kolovoza 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I- 503-01/20-01/1219, URBROJ: 338-21-02-02-20-07 od 4. prosinca 2020., iz kojih je razvidno da je tužitelj osiguran kao direktor trgovačkog društva A. T. d.o.o. iz Z. od 1. siječnja 2014. do 11. rujna 2016. Obrazlaže kako iz odredbe čl. 239. st. 1. Zakona o doprinosima proizlazi ovlast poreznog tijela da u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti i bez provedbe ispitnog postupka rješenjem utvrđuje obvezu doprinosa, vrste i mjesečne iznose te razdoblje na koje se obveza odnosi, a utvrđivanje statusa u obveznom osiguranju i osnovici osiguranja u nadležnosti je Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i/ili Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

8. Sukladno Zakonu o doprinosima (Narodne novine br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18) na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona (čl. 229.).

Postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno (čl. 233.).

Za osiguranike kojima je svojstvo u osiguranju utvrđeno za razdoblje koje prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak za utvrđivanje svojstva osiguranika, zastara prava na utvrđivanje doprinosa po toj osnovi počinje teći nakon isteka godine u kojoj je utvrđeno svojstvo u osiguranju (čl. 230.a).

9. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

9.1. Prema članku 109. OPZ-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi (st. 3.).

Ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (st. 4.).

Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija (st. 9.).

10. Iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjsko tijelo pokrenulo predmetni postupak nakon što mu je u listopadu 2015. godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z., dostavila svoje rješenje KLASA: 140-10/15- 03/03390415192, URBROJ: 341-25-11/2-15-147252 od 9. srpnja 2015., kojim je tužitelju utvrđeno svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao direktoru društva s danom 1. siječnja 2014. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140- 10/21-03/03390415192, URBROJ: 341-99-11/2-21-32 od 11. siječnja 2021., koje je potvrđeno presudom ovoga suda poslovni broj: 32 UsI-377/2021-7 od 20. listopada 2021., koja je postala pravomoćna 23. studenoga 2021.

11. U pogledu statusa u zdravstvenom osiguranju spisu je priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I- 503-01/20-01/1219, URBROJ: 338-21-02-02-20-07 od 4. prosinca 2020., kojim je u točki II. izreke tužitelju utvrđen status obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao članu uprave i izvršnom direktoru trgovačkog društva u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 11. rujna 2016. Također je priloženo rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-503-01/21-01/11, URRBROJ: 338- 01-06-05-21-06 od 26. travnja 2021., kojim je poništeno rješenje od 4. prosinca 2020. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

11.1. U oba navedena rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje navodi se da je, prema službenoj evidenciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, tužitelj bio zdravstveno osiguran kao član uprave trgovačkog društva – direktor od 1. siječnja 2014. do 11. rujna 2016. te da su prijava i odjava na osiguranje izvršeni putem elektroničke razmjene podataka sa Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje dana 21. listopada 2015. godine (prijava) i dana 19. rujna 2016. godine (odjava).

12. Sukladno odredbi čl. 230.a Zakona o doprinosima, budući da je svojstvo u osiguranju utvrđeno 2015. godine za razdoblje koje prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak za utvrđivanje svojstva osiguranika (za 2014. godinu), zastara prava na utvrđivanje doprinosa po toj osnovi počela je teći nakon isteka godine u kojoj je utvrđeno svojstvo u osiguranju, dakle, 1. siječnja 2016. Prema čl. 108. st. 1. OPZ-a u vezi čl. 197. st. 2. OPZ-a, zastara prava na utvrđivanje doprinosa za 2014. godinu nastupila je 1. siječnja 2022., dakle, prije donošenja i dostave osporenog rješenja tuženika od 15. ožujka 2023.

13. Kako je prema čl. 109. st. 3. OPZ-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužno paziti i drugostupanjsko tijelo do donošenja i dostave rješenja o žalbi, tuženik je trebao rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (čl.109. st. 4. OPZ-a), a ne odbiti žalbu, čime je povrijedio zakon na štetu tužitelja.

14. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje te sam riješio ovu upravnu stvar, na način da je utvrdio nastup zastare, obustavio postupak i naložio poreznom tijelu da dug za koji je utvrđena zastara otpiše iz poreznih evidencija.

15. S obzirom na uspjeh u sporu, sud je usvojio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, na temelju čl. 79. st. 1. i 4. ZUS-a i tbr. 23. t. 1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) i to za sastav tužbe 250 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 1,99 eur, iznosi 497,50 eur te uvećano za PDV iznosi ukupno 621,88 eur/4.685,55 kn, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

15.1. O zateznim kamatama na trošak spora, koje teku od dana donošenja presude do isplate, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, odlučeno je u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i člankom 30. stavkom 2.

Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) te sukladno pravnom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj: Usž-1060/18-2 od 11. listopada 2018.

U Zagrebu 3. listopada 2023.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.