REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 638/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. F. iz O., OIB ..., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Z., OIB ..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva O. i H. d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-91/2020-2 od 11. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5642/18-15 od 5. prosinca 2019., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

''I/ Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "1. Utvrđuje se da je prestanak radnog odnosa tužiteljici L. F., O., OIB: ... kod tuženika Hrvatska radiotelevizija (HRT), Z., OIB: ..., s danom 5. studenog 2018. nedopušten, da tužiteljici pripada pravo na otkazni rok počev od 5. studenog 2018. u trajanju tri mjeseca i dva tjedna i da je tužiteljici radni odnos prestao nakon isteka otkaznog roka dana 20. veljače 2019. temeljem Odluke tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu-osobno uvjetovani otkaz od 31. listopada 2018.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatska radiotelevizija (HRT), Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici L. F., O., OIB: ..., pripadajuću naknadu bruto plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka i to:

- od 5.11.2018. do 30.11.2018. u iznosu 5.759,25 kn,

- od 1.12.2018. do 31.12.2018. u iznosu 6.911,42 kn,

- od 1.01.2019. do 31.01.2019. u iznosu 6.911,42 kn,

- od 1.02.2019. do 20.02.2019. u iznosu 4.607,40 kn,

sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 15-og slijedećeg mjeseca za prethodni mjesec po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.''

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

''Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana a žalba tuženika se prihvaća kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2019., poslovni broj Pr-5642/2018-15.:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka 1., 2. i 3. izreke presude).

- preinačuje u odluci o trošku tako da se nalaže tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kuna u roku 8 dana, a preostalom iznosu od 6.546,00 kuna zahtjev tuženika se odbija kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.''

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. a st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391.st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

7.2. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je prestanak radnog odnosa kod tuženika s danom 5. studenog 2018. nedopušten te da tužiteljici pripada pravo na otkazni rok počev od 5. studenog 2018. u trajanju tri mjeseca i dva tjedna.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

-da je tuženik 31. listopada 2018. donio Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu,

- da je tu Odluku tužiteljica prihvatila i nije podnosila zahtjev za zaštitu prava,

- da je tom Odlukom otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. ožujka 2010.,

- da je tužiteljici utvrđeno pravo na otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca i 2 tjedna koji počinje teći danom dostave Odluke a oslobađa se obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka kao i da joj je utvrđeno pravo na otpremninu u iznosu od 130.000,00 kuna bruto,

- da je tužiteljica Odluku o otkazu Ugovora o radu primila elektronskom poštom 31. listopada 2018. kao i dokumentaciju vezanu uz prestanak radnog odnosa, uz zamolbu poslodavca da dokumente isti dan potpiše, skenira i vrati elektroničkom poštom kako bi se toga dana zahtjev mogao obraditi,

- da joj je 5. studenog 2018. uručen prijepis Odluke ravnatelja o otkazu Ugovora o radu te priložena Izjava koju je sačinio poslodavac 31. listopada 2018., nakon što je vratila potpisani Ugovor o otkazu,

- da iz Izjave proizlazi da tužiteljica „ne želi odrađivati otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca i 2 tjedna i da želi da joj se radni odnos zaključi sa datumom 5. studenoga 2018.,

- da je izjavu potpisala i predala poslodavcu 5. studenoga 2018.,

- da tužiteljica smatra da je izjavu potpisala u zabludi.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdili da tužiteljica nije pobijala predmetu izjavu zbog eventualne mane volje te stoga predmetna izjava proizvodi pravne učinke.

12. Prema čl. 280. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu i po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi i to u roku od godinu dana od saznanja za razlog pobojnosti odnosno prestanka prisile a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od 3 godine od sklapanja ugovora (čl. 331. st. 1. i čl. 335. ZOO).

13. Sukladno navedenom pravilno nižestupanjski sudovi obrazlažu da obzirom da tužiteljica nije postupila po navedenoj odredbi čl. 280. ZOO odnosno nije zatražila pobijanje predmetne Izjave, ona proizvodi pravne učinke te je sukladno istoj i Odluci o redovnom otkazu od 31. listopada 2018. radni odnos tužiteljici prestao 5. studenoga 2018.

14. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 3. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.