REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1062/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. IB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi [adresa] svi zastupani po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danilu Cvitkoviću – Vučetiću, odvjetniku iz Splita, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4980/2018-27 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-4980/2018-27 od 24. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni sve odložene stvari – otpad sa dvorišta tužitelja označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mu se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje vlasništva i posjeda predmetnog dvorišta tužitelja.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima štetu na ime uništenih metalnih vrata koja su bila postavljena na zapadnom ulazu u dvorište čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. Gata i to u iznosu od 3.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe do isplate i to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju vlasničkih prava njihove čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da mu se zabranjuje prolaz preko dvorišta označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te svako takvo ili slično uznemiravanje vlasništva i posjeda dvorišta koje je vlasništvo tužitelja, a označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tuženik postaviti žljebove i oluke za odvod kišnice s krova svoje kuće koja je označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na dijelu krova koji je okrenut prema dvorištu tužitelja označenom kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te time onemogućiti slijevanje kišnice na to dvorište, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude i rješenja o troškovima postupka ( točke I. i III. izreke ) žalbu, pravovremeno, podnose tužitelji. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističu da su činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda neutemeljena i pogrešna. Smatraju da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da u ovom postupku nisu dokazali da ih je tuženik uznemiravao u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odlaganjem njegovih otpadnih stvari niti da je on skinuo metalna vrata sa juga, pa da bi on bio odgovoran za štetu koju u ovom postupku zahtijevaju budući nisu u nikakvoj svađi sa bilo kime osim sa tuženikom koji ih kontinuirano uznemirava u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava. Smatraju da je u ovom postupku trebalo provesti dokaz vještačenjem na okolnost vrijednosti uništenih vrata. Smatraju i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je njihov zahtjev neosnovan i u dijelu u kojem zahtijevaju da se tuženiku zabrani prolaz preko dvorišta budući je isti prema zaključku prvostupanjskog suda navodno stekao pravo služnosti prolaza, jer to tuženik nije ni dokazao. Ukazuju na činjenice utvrđene očevidom na licu mjesta kada je nedvojbeno utvrđeno da tuženik ima mogućnost dolaska do svoje nekretnine preko južne strane zbog čega isti nema nikakvog opravdanog razloga prolaziti preko nekretnine tužitelja.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, preinači na način da se i u tom dijelu, kao osnovan prihvati njihov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka odnosno da se u tom dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da ih prestane uznemiravati u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] na način da sa navedene nekretnine ukloni odloženi otpad i da mu se zabrani prolaz preko dvorišta smještenog na navedenoj nekretnini, kao i da mu se zabrani svako takvo i slično uznemiravanje, utemeljen na odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV).

6.1. Osim toga, predmet ovog spora je i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži naknaditi im štetu isplatom iznosa od 3.500,00 kn na ime uništenih metalnih vrata koja su bila postavljena na zapadnom ulazu u dvorište, a za što smatraju da postoji odgovornost tuženika, utemeljena na odredbi čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- dalje: ZOO).

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da ih je upravo tuženik uznemiravao u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava odlaganjem otpada na dio predmetne nekretnine, niti da je upravo tuženik uklonio i uništio navedena vrata, pa posljedično tome nije niti odgovoran za štetu koju trpe. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da zahtjev tužitelja nije osnovan niti u dijelu u kojem zahtijevaju da se tuženiku zabrani prolaz preko dvorišta smještenog na navedenoj nekretnini jer je provedenim dokazima utvrđeno da je tuženik, osobno i putem svojih pravnih prednika, na putu koji dijelom prolazi preko navedene k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dijela dvorišta), stekao pravo služnosti prolaza po tom putu do svojih stepenica koje vode na kat njegove kuće ( točke J-K na skici mjerničkog vještaka) i taj put od zapada do istočnog zida kuće tuženika predstavlja jedini pristup u kuću.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.2. Osim toga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuju žalitelji jer je procesno ovlaštenje prvostupanjskog suda da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

8.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. U ovom postupku, u ovom pobijanom dijelu, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Na temelju odredbe čl. 167. st. 1. ZV propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10.1. Odredbom čl. 186. st. 1. ZV propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, dok je odredbom čl. 229. st. 1. propisano da se stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

10.2. Na temelju odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Stavkom 2. ovog članka propisano je da ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, dok je pak odredbom stavka 3. propisano da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

11. Cijeneći činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da uvjerljivost istih nije dovedena u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tužitelja te sadržaj ovih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovom dijelu kao neosnovan odbio ove zahtjeve tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji svojom žalbom.

11.1. Činjenice odlučne za takav zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlaze iz provedenih dokaza, napose činjenica utvrđenih očevidom na licu mjesta, spisa prvostupanjskog suda poslovni broj: P-8258/2015, iskaza samog tuženika, a djelomično i iskaza same tužiteljice NB, prema čijem iskazu proizlazi da ona nema neposrednih saznanja da je na predmetnoj nekretnini upravo tuženik odložio određeni otpad i da je upravo on uklonio i uništio metalna vrata postavljena na zapadnom ulazu u dvorište smještenom na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik i prije, dok su odnosi između stranaka u postupku bili dobri, znao prolaziti po spornom putu radi dolaska do svojih nekretnina, pa u uvjerljivost utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljenih na tako provedenim dokazima nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud samo iz razloga što tužitelji iz istih ovih dokaza, za sebe, povoljnije zaključuju. Naime, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali da je upravo tuženik pasivno procesno legitimiran u odnosu na njihov zahtjev usmjeren na uklanjanje navedenog otpada sa predmetne nekretnine i zahtijevanu naknadu štete jer nisu dokazali da je upravo tuženik na predmetnoj nekretnini odložio navedeni otpad odnosno da je upravo on uklonio navedena metalna vrata, pa je posljedično tome, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pravilno i po pravnom shvaćanju ovog suda, njihov zahtjev u ovom dijelu, kao neosnovan odbio.

11.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja obzirom na navedeno utvrđeno činjenično stanje, pravilno odbio i u dijelu u kojem su zahtijevali da se tuženiku naloži da ih prestane uznemiravati u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava prolazom po dijelu predmetne nekretnine budući iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik kako osobno tako i putem svojih pravnih prednika stekao pravo služnosti prolaza po navedenom putu kako bi mogao ostvariti pristup svojim nekretninama, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu. Za slučaj da tužitelji smatraju da tuženik do svoje nekretnine ima i drugi pristupni put, kako to i u žalbi tvrde, mogu u zasebnom postupku zahtijevati da se to pravo služnosti ukine, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

12. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u ovom pobijanom dijelu na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali žalitelji, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja, kao neosnovanu odbiti i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 2. listopad 2023.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris