Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-387/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice A. U., OIB: …, iz K., koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u R., protiv ovršenika T. A . D. d.o.o., OIB: …, O., koga zastupa punomoćnica Z. M., odvjetnica u R., radi ostvarenja nenovčane tražbine izricanjem sudskih penala, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 1064/2020 od 27. studenog 2020., 2. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se djelomično žalba ovršenika T. A. D. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o izricanju sudskih penala Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1064/2020 od 27. studenog 2020. u dijelu pod toč. III. i IV. izreke.

II Uvažava se djelomično žalba ovršenika T. A. D. d.o.o. i preinačuje rješenje o izricanju sudskih penala u dijelu pod toč. I. i II. izreke, tako da se rješava:

Temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci pod posl. brojem P-2147/2016 od 8. studenog 2019., radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditeljice izricanjem sudskih penala ovršeniku se određuje daljnji rok od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave ovog rješenja, da ukloni s fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće, gledajući sa kolnika glavne ceste, dva horizontalna natpisa „D. R. t. a.“, dužine 4,05 m, te da ukloni s fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće, gledajući sa kolnika glavne ceste, dva pravokutna natpisa s rasvjetnim tijelima dimenzija 2,10 m x 1,00 m.

Ukoliko ovršenik ni u naknadnom roku ne izvrši sve svoje obveze iz toč. I. ovog rješenja, dužan je platiti ovrhovoditeljici iznos od 500,00 kn za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka roka određenog točkom I. ovog rješenja, ali ne za razdoblje dulje od 30 dana od isteka naknadnog roka za ispunjenje obveze, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditeljice za određivanje sudskih penala preko iznosa od 500,00 kn pa do iznosa od 5.000,00 kn, odnosno za iznos od 4.500,00 kn za svaki dan zakašnjenja, odbija kao neosnovan.

III Nalaže se ovrhovoditeljici A. U. da ovršeniku T. A. D. d.o.o. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 26,54 eura (200,00 kn), u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice A. U. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

"I. Temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci pod posl. brojem P-2147/2016 od 8. studenog 2019., a radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja izricanjem sudskih penala određuje se ovršeniku daljnji rok od tri dana, računajući od dana dostave ovog rješenja da ukloni sa fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće, gledajući s kolnika glavne ceste, dva horizontalna natpisa „D. R. t. a.“, dimenzija dužine 4,05 m, te da ukloni s fasade jugoistočnog I istočnog dijela kuće, gledajući s kolnika glavne ceste dva pravokutna natpisa sa rasvjetnim tijelima dimenzija 2,10 m x 1,00 m.

II Ukoliko ovršenik ni u naknadnom roku ne izvrši sve svoje obveze iz toč. I. ovog rješenja, dužan je platiti ovrhovoditeljici iznos od 5.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka roka određenog točkom I. ovog rješenja.

III Žalba protiv ovog rješenja ne uteče na tijek naknadnog roka iz stavka I. ovog rješenja.

IV Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditeljici nadoknadi prouzročene troškove ovog postupka u iznosu od 1.962,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovršenik, pobijajući ga iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona, te zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači na način da se prijedlog ovrhovoditeljice odbije i istu obveže da mu naknadi trošak žalbenog postupka. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud prepisao prijedlog ovrhovoditelja, bez da je obrazložio zakonsku osnovu za izricanje dužine trajanja naknadnog paricijskog roka i visine određenih penala. Nejasno je temeljem kojih činjenica je sud utvrdio da ovršenik nije ispunio tražbinu iz pravomoćne presude, niti kako je utvrdio vrijednost predmeta spora temeljem koje je odredio visinu troškova. Iako je ovršenik u obvezi isplatiti iznos od 12.055,00 kn na ime naknade štete, predmet ovog postupka je činidba. Ističe kako je dobrovoljno ispunio sve obveze iz presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-2147/2016, i to prije zaprimanja pobijanog rješenja, iznos od 12.055,00 kn i troškove postupka ovrhovoditeljici je isplatio 16. listopada 2020., a početkom prosinca 2020. je pristupio uklanjanju reklama sa zajedničke fasade, uklonivši reklame sa istočnog dijela zgrade, dok je reklamu sa jugoistočnog dijela zgrade uklonio 11. prosinca 2020. Međutim, sud je donio pobijano rješenje bez da je proveo ikakav dokaz je li ovršenik postupio po pravomoćnoj presudi. Kako je tražbina prestala uslijed ispunjenja, ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Nadalje, navodi kako je nejasno temeljem kojeg propisa je sud odredio paricijski rok od 3 dana, dok je visina izrečenih penala suprotna svrsi izricanja istih i usmjerena na neosnovano bogaćenje ovrhovoditeljice, jer je nejasno koje je to dobro ovrhovoditeljice toliko ugroženo da opravdava penale u visini od 5.000,00 kn dnevno. Na taj je način sud izravno pogodovao ovrhovoditeljici omogućivši joj stjecanje nepripadajuće imovinske koristi, a što nije svrha izricanja sudskih penala. Pobijano rješenje ne može zamijeniti rješenje o ovrsi, niti se pretvoriti u neki oblik rente u neograničenom trajanju, zbog čega je sud morao izreći rok do kada traju sudski penali odnosno do kojeg je dana ovrhovoditeljice u obvezi pokrenuti ovršni postupak, u pogledu čega je sudska praksa, koju prilaže uz žalbu, prilično ujednačena. Sud prilikom donošenja rješenja o izricanju sudskih penala nije uzeo u obzir aktualnu situaciju tj. činjenicu da je ovršenik pravna osoba koja trenutno ne obavlja djelatnost. Na kraju navodi kako presuda Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-2147/2016 koja predstavlja ovršnu ispravu nije podobna za ovrhu jer ne sadrži podatke o nekretnini na kojoj treba izvršiti činidbu, pa je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica navodi da je žalba ovršenika u cijelosti neosnovana. Pobijano rješenje je obrazloženo jer je vidljivo da je sud utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke iz č. 247. Ovršnog zakona, dok rok za dobrovoljno ispunjenje i visina sudskih penala predstavljaju diskrecijsku odluku suda, a sudski penali postaju novčana obveza samo onda ako ovršenik niti u daljnjem roku ne ispuni svoju obvezu, te se određuju upravo zbog skrivljenog postupanja ovršenika koji odbija postupiti po pravomoćnoj sudskoj odluci. U konkretnom je slučaju presuda Općinskog suda u Rijeci postala ovršna 17. srpnja 2020. i ovršenik je već tada trebao ispuniti svoju obvezu, ali to nije učinio ni nakon proteka 5 mjeseci, a ovrhovoditeljica je tek nakon proteka 3 mjeseca odlučila potražiti pomoć suda. Na isti način treba promatrati i izrečenu prijetnju novčanih penala u iznosu od 5.000,00 kn. Ovršenik sada može ispuniti obvezu u daljnjem roku od 3 dana i uopće ne platiti penale, ili, prkositi i dalje sudskim odlukama pa plaćati novčane penale, a odluka je na njemu. Neosnovani su navodi žalbe kako sud nije utvrdio je li točno da ovršenik nije postupio po ovršnoj ispravi, jer i sam ovršenik priznaje da je obvezu navodno ispunio 11. prosinca 2020., dok je prvostupanjsko rješenje doneseno 27. studenog 2020., a je li ovršenik to doista učinio, utvrđuje prvostupanjski sud tek u slučaju određivanja prisilne naplate penala, što se određuje posebnim rješenjem, i to samo ako niti u naknadno danom roku tražbina nije ispunjena. Ukoliko je točno da je nakon donošenja rješenja ispunio obvezu, tada ovršenik uopće nema pravo isticati ovaj žalbeni razlog. U odnosu na navode ovršenika da je iznos penala previsoko određen, navodi da ovršenik nije fizička nego pravna osoba koja iznimno uspješno posluje, pa je tako u 2019. godini ostvario prihode u visini od 22.606.890,00 kn, a temeljni mu kapital iznosi 920.000,00 kn. Kako je nesporno da u trenutku donošenja pobijanog rješenja obveza iz ovršne isprave nije bila ispunjena, a je li to ovršenik naknadno učinio provjeriti će prvostupanjski sud ukoliko ovrhovoditeljica zatraži prisilnu naplatu sudskih penala, predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U konkretnom je slučaju ovrhovoditeljica 26. listopada 2020. prvostupanjskom sudu podnijela prijedlog za izricanje sudskih penala na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-2147/2016. od 8. studenog 2019., kojom je tuženiku, ovdje ovršeniku, naloženo tužiteljici, ovdje ovrhovoditeljici, isplatiti iznos od 12.055,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od 15 dana, te ukloniti s fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće, gledajući s kolnika glavne ceste, dva horizontalna natpisa „D. R. t. a.“, dužine 4,05 m i dva pravokutna natpisa s rasvjetnim tijelima dimenzija 2,10 m x 1,00 m, u roku od 15 dana, kao i naknaditi tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 5.905,04 kn s zateznim kamatama, također u roku od 15 dana, budući da ovršenik protekom paricijskog roka nije izvršio nenovčanu obvezu.

6. Pobijanim je rješenjem ovršeniku određen naknadni rok od 3 dana, računajući od dana dostave tog rješenja, da ispuni nenovčanu obvezu određenu ovršnom ispravom, tj. da s fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće, gledajući s kolnika glavne ceste, ukloni 2 horizontalna natpisa „D. R. t. a.“, dužine 4,05 m, i 2 pravokutna natpisa s rasvjetnim tijelima dimenzija 2,10 m x 1,00 m, te je izrečeno da će, ukoliko svoju obvezu ne ispuni u tom roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditeljici iznos od 5.000,00 kn za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka navedenog roka, sve primjenom odredbe čl. 247. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u daljnjem tekstu: OZ).

7. Obzirom da je ovršenik u žalbi naveo da je dobrovoljno ispunio sve obveze koje su mu naložene ovršnom ispravom prije zaprimanja pobijanog rješenja tj. da je 16. listopada 2020. ovrhovoditeljici isplatio novčanu tražbinu i troškove postupka, početkom prosinca 2020. uklonio reklame s istočnog dijela zgrade, a 11. prosinca 2020. uklonio i reklame s jugoistočnog dijela zgrade, a ovrhovoditeljica u odgovoru na žalbu navela da u trenutku donošenja pobijanog rješenja obveza nije bila ispunjena, ovaj je drugostupanjski sud predmet vratio prvostupanjskom sudu da u tom pravcu provede izviđajne radnje, jer kraj takvog stanja stvari, odluka o žalbi ovisi o tome je li ovršenik ispunio nenovčanu tražbinu naloženu ovršnom ispravom I ukoliko jest, kada je to učinio. Ovrhovoditeljica se povodom dopisa drugostupanjskog suda očitovala na način da je navela kako je točno da su reklamni natpisi uklonjeni s fasade predmetne nekretnine, ali da popratna rasvjetna tijela nisu uklonjena, te je priložila zapisnik o posvjedočenju činjenica sastavljen 4. veljače 2021. od strane javnog bilježnika G. L. iz R., iz kojeg je razvidno da je ista na licu mjesta utvrdila da su s fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće na adresi N. C. 10 u O. uklonjena dva pravokutna natpisa, dok dva rasvjetna tijela nisu uklonjena. Ovršenik se u podnesku od 18. travnja 2023. očitovao kako je u cijelosti postupio po ovršnoj ispravi, da su prije zaprimanja pobijanog rješenja uklonjene reklame s pročelja kuće, a 11. i 12. prosinca 2020. i preostale dvije reklame sa svjetlećim tijelima, dostavivši i izjave svjedoka koji to u svojim ovjerenim izjavama potvrđuju. U istom podnesku navodi i kako ovršnom ispravom nije naloženo uklanjanje rasvjetnih tijela, već svjetlećih reklama.

8. Prema odredbi čl. 247. st. 1. i 2. OZ, kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka. Prema članku 248. OZ, na temelju pravomoćnoga rješenja o plaćanju sudskih penala iz članka 247. toga Zakona, sud će u istom ovršnom postupku u kojemu je donio to rješenje, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, donijeti rješenje o ovrsi radi prisilne naplate dosuđenih penala.

9. Dakle, sudski penali su sredstvo pojačanja ispunjenja nenovčanih obaveza, a da bi ih sud izrekao, potrebno je ispunjene dviju pretpostavki. Prva je pretpostavka da u ovršnoj ispravi, na temelju koje se traži izricanje sudskih penala, mora biti utvrđena nenovčana tražbina, a druga da je protekao rok za njezino ispunjenje.

10. U konkretnom slučaju tražbina je utvrđena presudom Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-2147/2016. od 8. studenog 2019., koja je postala pravomoćna 28. travnja 2020., a ovršna 17. srpnja 2020., kojom je ovršeniku, između ostalog, naloženo ukloniti s fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće, gledajući s kolnika glavne ceste,dva horizontalna natpisa „D. R. t. a.“, dužine 4,05 m i dva pravokutna natpisa s rasvjetnim tijelima dimenzija 2,10 m x 1,00 m, u roku od 15 dana.

11. Kako je u ovršnoj ispravi ovršeniku naloženo izvršiti nenovčanu tražbinu, te kako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje iste (15 dana od dana pravomoćnosti navedene presude), to su po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju u vrijeme donošenja pobijanog rješenja bile ispunjene obje pretpostavke potrebne za izricanje sudskih penala.

12. Naime, sam ovršenik priznaje da je početkom prosinca 2020. uklonio reklame s istočnog dijela zgrade, a 11. prosinca 2020. i reklame s jugoistočnog dijela zgrade, dakle, da je tražbinu naloženu pravomoćnom sudskom presudom djelomično izvršio, ali je to učinio nakon proteka roka od 15 dana za dobrovoljno ispunjenje, što znači da u vrijeme podnošenja prijedloga za izricanje sudskih penala (26. listopada 2020.) tražbina nije bila izvršena tj. reklame i rasvjetna tijela nisu bili uklonjeni. Iz zapisnika o posvjedočenju sastavljenog od strane javnog bilježnika 4. veljače 2021. i priloženih fotografija s lica mjesta vidljivo je da su s fasade jugoistočnog i istočnog dijela kuće na adresi N. C. 10 u O. uklonjene reklame, ali da rasvjetna tijela nisu uklonjena, iz čega slijedi da ovršenik nije do kraja ispunio sve što mu je navedenom presudom naloženo. Stoga je prvostupanjski sud osnovano donio rješenje o izricanju sudskih penala.

13. Neosnovano se ovršenik poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ, jer se radi o žalbenim razlozima zbog kojih se može izjaviti žalba protiv rješenja o ovrsi, a u konkretnom se slučaju ne radi o rješenju o ovrsi, već o rješenju o izricanju sudskih penala koje se donosi u ovršnom postupku.

13.1. U odnosu na žalbene navode kako ovršna isprava ne sadrži podatke o nekretnini na kojoj treba izvršiti činidbu, treba reći kako je očito da stranke znaju o kojoj se nekretnini radi, gdje se ista nalazi i gdje su točno postavljene reklame i rasvjetna tijela koje je ovšenik dužan ukloniti, kako to slijedi iz javnobilježničkog zapisnika o potvrđivanju (posvjedočenju) činjenica.

13.2. Žalitelj neosnovano osporava utvrđenu vrijednost predmeta spora, navodeći da je nejasno kako je ista utvrđena, jer je ovrhovoditeljica u prijedlogu za izricanje sudskih penala naznačila da je vrijednost predmeta spora 11.000,00 kn, što je sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), a ovaj drugostupanjski sud nalazi da ista nije suviše visoko označena.

13.3. Razlozi koje ovršenik ističe u žalbi nemaju nikakvog utjecaja na donošenje odluke o izricanju sudskih penala, jer mu je tim rješenjem samo dan naknadni rok da ispuni obvezu utvrđenu pravomoćnom presudom, s time da se, ali samo u slučaju da niti u tom naknadnom roku istu ne ispuni, izriču sudski penali, ali bez određivanja prisilne naplate istih, koja naplata se određuje posebnim rješenjem i to samo ako niti u naknadno danom roku tražbina nije ispunjena. Stoga je žalba ovršenika u tom dijelu neosnovana.

14. Međutim, po ocjeni ovog suda žalba je osnovana u dijelu u kojem ovršenik pobija visinu izrečenih sudskih penala i njihovo trajanje.

14.1. Naime, rješenje o određivanju sudskih penala treba sadržavati dvije dispozicije, treba sadržavati naknadni primjereni rok za ispunjenje nenovčane tražbine, dok se u drugom dijelu određuju sudski penali, koje će ovršenik biti dužan platiti ukoliko ne ispuni svoju obvezu niti u tom naknadnom roku.

14.2. Naknadni primjereni rok jest naknadni paricijski rok, ali on ima drugačiju funkciju od redovnog paricijskog roka, te se na njega ne primjenjuju opća pravila o određivanju i dužini toga roka, određena čl. 328. i 347. ZPP, već ga sud određuje uzimajući u obzir prirodu tražbine te druge okolnosti konkretnog slučaja. On bi trebao omogućiti ovršeniku da se, prema redovnom tijeku stvari, postupajući savjesno, pripremi za izvršenje dužne činidbe.

14.3. Odlučujući o sudskim penalima prvostupanjski sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije pravilno primijenio materijalno pravo, na pravilnost kojeg ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 21. st. 1. OZ.

14.4. Naime, prema odredbi čl. 247. st. 4. i 5. OZ, plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, a pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz st. 4. istog članka.

14.5. Sudski penali kao institut pritiska na dužnika da ispuni nenovčanu obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom presudom odnosno sudskom nagodbom nisu predviđeni kao sredstvo ostvarivanja obveze na činjenje, trpljenje i nečinjenje koja se provodi sukladno odredbama OZ. Rješenje suda kojim je ovršeniku određen određen naknadni primjereni rok i izrečeni sudski penali ako ne ispuni obvezu u roku ne mogu zamijeniti rješenje o ovrsi, niti se pretvoriti u neki oblik rente u neograničenom trajanju.

14.6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju izrečeni sudski penali ni po visini, ni po neograničenom trajanju, nisu primjereni, pogotovo što iz spisa proizlazi da ovrhovoditeljica još nije zatražila ovrhu radi ispunjenja obveze sukladno odredbama OZ. Stoga je izrečene sudske penale valjalo smanjiti na iznos od 500,00 kn dnevno i vremenski ograničiti tako da traju najkasnije do isteka tridesetog dana od isteka dodatnog roka za ispunjenje tražbine, a budući da isti rok ovaj sud smatra primjerenim rokom u kojem je ovrhovoditeljica mogla podnijeti ovršni prijedlog za ispunjenje tražbine.

15. Ova sud smatra da je pravilna i odluka o troškovima postupka u dijelu pod toč.

IV. izreke kojom je ovršeniku naloženo naknaditi ovrhovoditeljici prouzročene troškove, s obzirom da ovrhovoditeljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

16. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i djelomično potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje te sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ djelomično preinačiti prvostupanjsko rješenje tj. odlučiti kao pod toč. I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Obzirom da je ovršenik, uzevši u obzir osnovu i visinu, djelomično uspio sa žalbom, valjalo mu je razmjerno uspjehu dosuditi trošak na ime sastava žalbe, pa mu je primjenom Tbr. 13/1 u vezi s Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. I 126/22.) priznato 26,54 eura (200,00 kn), te odlučeno kao pod toč. III izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. Ovrhovoditeljici nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zadar, 2. listopada 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov