Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1110/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz A., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. V. J. iz S., OIB: …, 2. B. J. iz S., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., 3. M. M. iz Z., 4. M. M. B. iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5407/2017 od 7. siječnja 2021. i protiv dopunskog rješenja istog suda poslovni broj P-5407/2019 od 5. veljače 2021., 2. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5407/2017 od 7. siječnja 2021. i rješenje istog suda poslovni broj P- 5407/2019 od 5. veljače 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P.5407/2019 od 7. siječnja 2021. odbačena je tužba tužitelja od 15. listopada 2019., dok je dopunskim rješenjem poslovni broj P-5407/2019 od 5. veljače 2021. tužitelju naloženo naknaditi 1. i 2. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 kn.
2. Protiv tih rješenja žalbe je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlog da se oba rješenja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe su osnovane.
5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje od 7. siječnja 2021. utvrđujući da je tužitelj 15. listopada 2019. podnio tužbu protiv tuženika na temelju rješenja ostavinskog suda broj O-2032/2012 od 28. kolovoza 2019. kojim je upućena da protiv tuženika pokrene parnični postupak radi utvrđenja da oporuka ostavitelja nije valjana i istinita. Sud dalje utvrđuje da se navedeni ostavinski postupak vodi iza smrti pok. P. Ž. pok. P., da je tužitelj u ostavinskom postupku osporio oporuku ostavitelja od 2. svibnja 1996., da je ostavinski sud sukladno odredbi čl. 222. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) rješenjem od 28. kolovoza 2019. prekinuo ostavinski postupak i uputio tužitelja na pokretanje parničnog postupka. Sud dalje utvrđuje da je rješenjem Županijskog suda broj Gž-1261/2020 od 31. kolovoza 2020. citirano rješenje ostavinskog suda o prekidu postupka od 28. kolovoza 2019. ukinuto, pa cijeneći ovu činjenicu zaključuje da je preduvjet za pokretanje ovog parničnog postupka da je rješenje ostavinskog suda o prekidu postupka i upućivanja tužitelja na parnicu postalo pravomoćno, a kako da je to rješenje ukinuto, smatra da je tužba tužitelja preuranjena pa stoga primjenom odredbe čl. 282. ZPP-a odlučuje kao u izreci rješenja od 7. siječnja 2021., dok dopunskim rješenjem od 5. veljače 2021. obvezuje tužitelja naknaditi 1. i 2. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 kn.
6. Tužitelj u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja od 7. siječnja 2021. u bitnom navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je rješenje ostavinskog suda o upućivanju na parnicu procesna pretpostavka podnošenje predmetne tužbe te navodi da tužba radi utvrđenja da oporuka nije pravno valjana, po svojoj suštini je tužba radi utvrđenja ništetnosti oporuke, a prema odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) sud da na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se u svakom trenutku bez mogućnosti zastare može pozivati svaka zainteresirana osoba. Ukazuje da ne osporava valjanost sporne oporuke zbog nedostatka u obliku i mana volje ostavitelja, već iz razloga što ostavitelj nije potpisao spornu oporuku, te da se radi o nevaljanoj odnosno ništetnoj oporuci.
7. Odredbom čl. 225. st. 2. ZN propisano je ako sud prekine postupak odrediti će rok koji ne može biti dulji od 30 dana u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud; st. 3. propisuje ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen; st. 4. propisuje ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeva glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena, a st. 5. propisuje ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom st. 4. ovoga članka, a i u slučaju da je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak.
8. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju donio pobijano rješenje od 7. siječnja 2021. utvrđujući da je rješenje ostavinskog suda broj O-2032/2012 od 28. kolovoza 2019. kojim je tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tuženika radi utvrđenja da oporuka ostavitelja od 2. svibnja 1996. nije valjana, odnosno istinita, ukinuto rješenjem Županijskog suda (ne navodi se kojeg) broj Gž-1261/2020 od 31. kolovoza 2020.
9. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi cjelovit sadržaj izreke rješenja Županijskog suda broj Gž-1261/2020 od 31. kolovoza 2020. odnosno je li tim rješenjem pobijano rješenje broj O-2032/2012 samo ukinuto (bez vraćanja na ponovan postupak) ili je, predmet vraćen ostavinskom sudu na ponovan postupak radi donošenja nove zakonite odluke, u vezi sa čime je prvostupanjski sud nadalje propustio izvršiti uvid u spis ostavinskog postupka te utvrditi stanje u tom spisu nakon donošenja rješenja drugostupanjskog suda od 31. kolovoza 2020.
10. Prema shvaćanju ovog suda pravomoćnost rješenja ostavinskog suda o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju stranke na parnicu nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe parničnom sudu radi, u ovom slučaju utvrđenja da oporuka ostavitelja od 2. svibnja 1996. nije pravno valjana, jer odredbom čl. 225. st. 2. ZN nije određeno da stranka koja je upućena na parnicu istu treba pokrenuti u određenom roku od pravomoćnosti rješenja ostavinskog postupka već jedino da će ostavinski sud odrediti rok koji ne može biti dulji od 30 dana u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud.
11. Cijeneći nadalje sadržaj citirane odredbe čl. 225. st. 4. ZN koja odredba regulira situaciju ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda u kojoj situaciji je ostavinski sud ovlašten nastaviti ostavinski postupak i dovršiti ga bez obzira na zahtjeva glede kojih je stranka upućena na parnicu te daljnji sadržaj te odredbe kojom je propisano da u tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu može svoja prava ostvariti u postupku na koji je upućena, za zaključiti je da stranka tužbu radi utvrđenja da oporuka nije pravno valjana može podnijeti parničnom sudu iako rješenje ostavinskog suda nije postalo pravomoćno odnosno i ako je rješenje ostavinskog suda, kao u konkretnom slučaju, ukinuto. To proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. 225. st. 5. ZN prema kojoj ako je ostavinski sud postupio u skladu s odredbom st. 4. ovoga članka, a i u slučaju da je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na parnicu, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak.
12. Zato treba zaključiti da postojanje rješenja ostavinskog suda o prekidu ostavinskog postupka u vezi spora o pitanjima iz čl. 222. st. 2. ZN nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe parničnom sudu radi odlučivanja o tim pitanjima, pa je stoga zaključak suda o preuranjenosti tužbe tužitelja od 15. listopada 2019. pogrešan.
13. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka uvidom u spis ostavinskog predmeta iza pok. ostavitelja utvrditi stanje u tom predmetu, odnosno je li ostavinski sud nakon donošenja drugostupanjskog rješenja broj Gž-1261/2020 od 31. kolovoza 2020. imao obvezu donijeti novo zakonito rješenje o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju tužitelja na parnicu. Također će utvrditi da li u primjenu u konkretnom slučaju dolazi ZN/03 ili Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00, dalje ZN/71), jer prema odredbi čl. 253. st. 1. ZN/03 prava stranke u vezi s nasljeđivanjem prosuđuju se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, a prema st. 2. istog članka postupovne odredbe ovoga Zakona primjenjivati će se na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima nije do časa primjene ovoga Zakona (3. listopada 2003.) doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno kao i odredbu čl. 254. st. 1. ZN/03 prema kojoj do dana primjene ovoga Zakona valjanost oblika oporuke i opoziva oporuke prosuđivat će se prema odredbama ZN/71. Potrebno je voditi računa i o odredbi čl. 69. ZN/71 kojom odredbom je regulirana pismena oporuka pred svjedocima pri čemu prema sadržaju tužbe tužitelj tvrdi da ostavitelj spornu oporuku pred svjedocima nije potpisao koje pitanje, je li ostavitelj potpisao oporuku ili ne tiče se pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima, a ne o postojanju oporuke.
14. Nakon što prvostupanjski sud postupi u skladu s primjedbama iz ovog rješenja donijeti će novu zakonitu odluku, vodeći računa o citiranim odredbama ZN/71 i ZN/03.
15. Zbog tih razloga trebalo je pobijano rješenje od 7. siječnja 2021. o odbačaju tužbe tužitelja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a posljedično tome, trebalo je ukinuti i dopunsko rješenje od 5. veljače 2021. kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 2. listopada 2023.
Sudac
Duško Abramović, v.r.
