REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp-3067/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. Ž., radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/23- 5/27321, Urbroj: 511-02-05-23-1. od 30.9.2023., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 1.10.2023., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 2. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI M. Ž., O.:..., sin T. i M., r. T., rođen .... u B., gdje i prebiva, ulica R. W. 7., umirovljenik, 700,00 eura, oženjen, 3 djece  (1  maloljetno),  državljanin  Republike Hrvatske,  srednja  stručna  sprema,  pismen, odlikovan  Spomenicom  Domovinskog  rata,

Medaljom  Bljesak  i  Oluja  i  dr.,  prekršajno

osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 30. rujna 2023., u 18:00 sati, u obiteljskoj kući uz ulici R. W. 7 u B., nasilnički se ponašao u obitelji na način što je maloljetnu kćer H. Ž. udario 2 puta otvorenim dlanom desne ruke po lijevoj strani obraza,

dakle, fizičkim napadom na maloljetno dijete nasilnički se ponašao u obitelji, pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj temeljem istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. stavak 3. točke 4. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA OD 15 (petnaest) DANA.

II Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

U V J E T N A  O S U D A

tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 12 (dvanaest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

III Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom uhićenja u policiji u trajanju od 2 dana.

IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi čl. 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura)/ 226,04 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/27321, Urbroj: 511-02-05-23-1. od 30.9.2023., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani M. Ž. navodi da se kritične zgode u obiteljskoj kući u večernjim satima nasilnički se ponašao u obitelji prema svojoj maloljetnoj kćeri H. Ž. u dobi od 17 godina na način da ju je dva puta otvorenim dlanom desne ruke udario po lijevoj strani obraza. Naime, on je ratni vojni invalid iz Domovinskog rata i od 1998. je u tretmanu psihijatrijskog liječenja u bolnicama u Zagrebu i Zaboku, jer mu je dijagnosticiran PTSP. Obzirom na to i činjenicu da redovito uzima lijekove radi održavanja zdravstvenog statusa ističe da kontrolira svoj psihički status na taj način i osjeća se dobro. Međutim, već nekoliko godina ima izvjesnih problema sa maloljetnom kćerkom odnosno oštećenom, jer niti on niti supruga odnosno njena majka za nju više ne predstavljaju autoritet kao roditelji i ona njih očito dovoljno ne poštuje niti sluša na način kako bi maloljetno dijete trebalo postupati na zahtjev roditelja. To znači da kćer bez pitanja, traženja savjeta ili odobrenja od strane roditelja, često u kasnim večernjim satima izlazi iz kuće tako da ne znaju gdje se nalazi i što čini, iako bi oni to morali znati, jer odgovaraju za nju kao roditelji dok je ona maloljetna. Stoga je s njom u nekoliko navrata imao izvjesnih razgovora i nesuglasica, ali do sada to nije eskaliralo na krajnje neprihvatljiv način. Ove zgode u obiteljskoj kući zatekao je suprugu i maloljetnu oštećenu da njih dvije imaju neku međusobnu svađu koju je on želio prekinuti i primiriti situaciju iako nije znao stvarni razlog oko kojeg su se svađale. No, na njegov zahtjev izražen prema kćeri da prestane sa neprimjerenim razgovorom u odnosu na majku, ona je reagirala verbalno agresivno prema njemu i po sjećanju misli da ga je nazvala đubretom, što je bilo neprihvatljivo i nekorektno. Uzevši u obzir naprijed izneseno odnosno nemogućnost da predstavlja autoritet za kćer koja se neodgovorno ponaša prema članovima obitelji, reagirao je impulzivno te ju je jedanput ošamario po licu. Njena reakcija je bila još agresivnija, jer je ona njega tada dva puta udarila po potiljku glave te je posegnula da uzme neki nož koji su joj supruga i starija kćer pokušale uzeti iz ruke. U tim trenucima on je ponovno reagirao tako što je kćer još jednom ošamario po licu i tada je došlo do primirenja situacije. Odmah potom je napustio kuću svjestan da je pogriješio i da nije smio tako reagirati bez obzira na postojeći verbalni sukob između oštećene i njene majke. Stoga je njegovo izričito ponašanje bilo neprihvatljivo i protupropisno fizičkim nasrtajem na maloljetnu kćer, što se ne može opravdati bez obzira na to kako se ona neodgovorno ponaša prema roditeljima, posebno prema njemu kao ocu i prekršaj priznaje u cijelosti.

4. Iako je okrivljenik u cijelosti priznao prekršaj za koji se tereti, sud je na glavnoj raspravi ispitao i oštećenu H. Ž., kao kćerku okrivljenika.

5. Ispitana H. Ž. iskazuje da je doista kritične zgode došlo do fizičkog nasilja u obitelji od strane okrivljenika kao oca prema njoj u obiteljskoj kući. Kod toga naglašava da je od rane mladosti bila u bliskim odnosima sa ocem i nije je nikada maltretirao na bilo koji način, ali unazad nekoliko godina počelo je dolaziti do nesuglasica i nerazumijevanja između nje i oca, posebno oko njezinih životnih želje i potreba gdje on povremeno izriče određene zabrane prema njoj koje joj se ne sviđaju i oko toga lakše komunicira s majkom. S druge strane, ako postoji verbalni sukob između roditelja, ona svojim utjecajem pokušava razriješiti problem među njima i upliće se u njihove svađe, što može biti razlog zbog kojeg ponekad s ocem otežano komunicira. Predmetne večeri nalazili su se svi u kući i bila je u nekom razgovoru s majkom i činilo se da se radi o prepirci u koju se upleo otac te ju je bez valjanog razloga u očitoj namjeri da prekine svađu s majkom naglo ošamario desnom rukom po lijevoj strani lica. Prije nego je uspjela reagirati ne očekujući ovakav nasrtaj oca on je ponovio istu radnju te ju još jednom ošamario. Ona nije željela pasivno sačekati da je otac eventualno nadalje tjelesno zlostavlja te je željela tražiti zaštitu i povodom toga je u ruku uzela kuhinjski nož koji joj je brat oduzeo iz ruke, ali je otac u međuvremenu prestao sa opisanim nasiljem te je napustio kuću. Naznačuje da razumije očevu životnu situaciju obzirom da je invalid iz Domovinskog rata sa dijagnozom PTSP-a i dugi se niz godina liječi. Koliko joj je poznato on uredno i učestalo uzima tretman lijekovima zbog svog zdravstvenog statusa, ali joj je poznato da u zadnje vrijeme često zna uzimati alkoholna pića i očito je to uzrok zbog kojeg dolazi kod njega do naglih promjena u ponašanju i reagiranja koje nije primjereno, posebno prema članovima obitelji. Usprkos tome, ne osjeća strah i nelagodu i prisutnosti oca niti očekuje da bi mogao ponoviti takvo i slično nasilje prema njoj ili drugi članovima obitelji. Stoga ne zahtijeva i smatra nepotrebnim da mu se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja njoj kao žrtvi nasilja, a posebno niti zaštitna mjera udaljenja iz obiteljskog domaćinstva.

6. Na temelju priznanja okrivljenika, koje je potom stavljeno u usporedbu sa zapisnikom o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenika, iskazom oštećene te svjedoka R. Ž., sud je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude koji mu se stavlja na teret, te je oglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 15 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 12 mjeseci.

7. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude, jer osim što se prvotno izjasnio da se smatra krivim za navedeni prekršaj te je zatim jasno i obrazloženo u obrani opisao svoje protupravno ponašanje i priznao prekršaj, ujedno su spomenuti dokazi potpuno sukladni sa sadržajem njegove obrane.

8. Prvotno se iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti naznačuje se činjenica kako je ove zgode u organizmu okrivljenika zaostala koncentracija alkohola od 0,88 g/kg, tako da se tempore criminis nalazio u pripitom stanju, što je neupitno utjecalo na njegove kognitivne sposobnosti te mogućnost da se normalno ophodi i ponaša u socijalnoj sredini na način da kontrolira svoje postupke te bude dovoljno tolerantan u odnosima sa bliskim osobama, posebno iz razloga što svakodnevno prima terapiju lijekovima radi održanja zdravstvenog statusa.

9. Nadalje, sama oštećena H. Ž. svojim tvrdnjama potvrdila je u cijelosti obranu okrivljenika i način na koji ju je otac fizički zlostavljao ističući kako ju je bez posebnog razloga dva puta ošamario otvorenim dlanom ruke po licu. Povod navedenoj situaciji je bila činjenica da je bila s majkom u prepirci koju je otac želio prekinuti, ali je to učinio na neprihvatljiv način. Inače, napominje da povremeno otežano komunicira s ocem koji se kao autoritet strože postavlja prema njoj u odnosu na majku i stoga imaju povremene nesuglasice, jer joj otac izriče neke zabrane koje se njoj ne sviđaju. Svjesna je činjenice da je otac invalid Domovinskog rata sa dijagnozom PTSP uslijed čega se dugo godina liječi i uzima tretmane lijekovima. No, također joj je poznato da otac često uzima alkoholna pića i to je očito uzrok zbog kojeg se njegovo ponašanje mijenja te povremeno postaje agresivan prema članovima obitelji. Na kraju je indikativna tvrdnja oštećene da ipak ne očekuje kako bi otac mogao ponoviti takvo ili slično nasilje prema njoj, pa niti drugim članovima obitelj i ne osjeća strah od njegove prisutnosti, tako da ne smatra potrebnim da mu se izriče bilo kakva zaštitna mjera u smislu udaljenja iz obiteljskog domaćinstva ili zabrana približavanja prema njoj kao žrtvi nasilja.

10. Dodatno treba spomenuti da je neposredno nakon događaja u svojstvu svjedoka ispitana supruga okrivljenika R. Ž. koja napominje da je doista bilo prepirke ove zgode u obiteljskoj kući te je kćer prigovorila nešto ocu i inzistirala da prestane sa svađom, na što je uslijedila njegova reakcija time što je kćer dva puta ošamario. 11. Time ukupnost provedenih dokaza dovodi do zaključka da je okrivljenik doista postupao nasilno u obitelji, jer je neželjeni fizički dodir u odnosu na maloljetno dijete teži čin tjelesnog nasilja koje se ničime ne može opravdati. Pri tome nije od odlučnog značaja da li kod djeteta došlo do nastupanja bilo kakve tjelesne povede ili su one izostale, ali je kod djeteta svakako izazvana neka negativna emocija kao što je bol, strah ili neka druga vrsta nelagode, koje ne smije izazivati bliski član obitelji svojim ponašanjem. To jasno znači da je okrivljenik imao širi spektar životnih alternativa i mogućnosti da reagira na eventualni neposluh maloljetnog djeteta odnosno prepirke koja je bila u toku sa drugim roditeljem,što znači da nije bilo prihvatljivo ni dopustivo da primjenom fizičke sile maloljetnom djetetu ukazuje na njezine pogreške ili propuste u ponašanju i odnosu prema roditeljima.

12. Kako postoji izričito priznanje okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnose isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članku 171a stavka 3. Prekršajnog zakona i u tom smislu je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenika iz koje proizlazi da je okrivljenik u više navrata sankcioniran za prekršaje iz prometa.

13. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 15 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 12 mjeseci.

14. Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje prema starijoj maloljetnici koja je zbog svoje dobi svakako doživjela izvjesne traume te joj je nanesena i bol te neka druga negativna emocija, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost okrivljenika i pogrešan pristup odgoju oštećene i komunikaciji sa njom. Međutim, kao olakotno se na njegovoj strani cijeni činjenica kako niskim mjesečnim primanjima uzdržava maloljetno dijete, te je izrazio iskreno žaljenje za događaj i kajanje, dok do sada nije ulazio u sferu ovakve vrste prekršaja. Ipak kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, tako da će i sama prijetnja kaznom zatvora utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

15. U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana.

16. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitnih mjera i to zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja te udaljenje iz obiteljskog domaćinstva, obzirom da prema provedenim dokazima uopće ne proizlazi da je maloljetna oštećena u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika te ne osjeća ugroženost za svoj integritet, kako je to izričito naznačila u svom iskazu. S druge strane, svakako nije prihvatljivo da se okrivljeniku izriče niti zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja jer se on ionako dugi niz godina odnosno od 1998. nalazi u tretmanu liječenja od stresnog poremećaja koji mu je dijagnosticiran iz Domovinskog rata, tako da i nadalje povremeno i po potrebi odlazi liječniku i prima terapiju lijekovima. I na kraju, prema provedenim dokazima ni iz čega se ne može zaključiti da je obitelj okrivljenika disfunkcionalna te da učestalo i duže vrijeme postoji animozitet i teže nerazumijevanje i neslaganje između članova obitelji, što bi ukazivalo na to da egzistira teža problematika zbog koje su znatno poremećeni odnosi svih ukućana, već se očito radi o izvjesnoj suprotnosti u životnim nadzorima i donošenju ispravnih odluka vezano za odgoj djeteta, pa to ne ukazuje na potrebu za upućivanjem članova obitelji na obavezni psiho socijalni tretman, jer se i bez te zaštitne mjere članovi obitelji na jednostavan način mogu dovesti do složnog i idiličnog obiteljskog odnosa. Uslijed toga nikako nisu potrebne, nužne i svrsishodne predložene zaštitne mjere u odnosu na okrivljenika i ostale članove obitelji.

17. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ipak ostvaruje redovna mjesečna primanja i može platiti naznačeni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članova obitelji.

U Bjelovaru, 2. listopada 2023.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da se žalba može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

- po pravomoćnosti

3. Zakonskom zastupniku oštećene H. Ž., majci R. Ž.

4. Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK